UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

SUH PIŠE MINISTRU FINANCIJA

Zamrznite drugi mirovinski stup!

     Predstavnici Sindikata umirovljenika Hrvatske na 13. skupštini, održanoj 30. 6. 2015. godine u Zagrebu, odlučili su Vam poslati pismo, ponukani sve glasnijim pritiscima od strane bankarskog lobija da se prije kraja mandata ishodi još jedno „pražnjenje“ državnog proračuna u njihovu korist. Naime, bankari traže da se dodatak na mirovinu prizna svim umirovl­jenicima, iako za to nema zakonskog i logičkog osnova. Time se do daljnjega nastoji stvoriti privid kako štednjom i u drugom mirovinskom stupu osiguranici neće imati bitno niže mirovine.

     Poštovani gospodine Ministre, Sindikat umirovljenika Hrvatske odlučio je podsjetiti Vas na neke činjenice koje mogu ozbiljno ugroziti egzistenciju umirovljeničke populacije. O tome smo upozoravali javnost putem tiskanih i elektronskih medija, resornog ministra gospodina Miranda Mrsića, bivšeg ministra financija kao i ostale relevantne subjekte ovoga društva, od par­lamentarnih stranaka i akademske zajednice, do brojnih stručnjaka.

     Riječ je o posljedicama postojećeg modela mirovinskog sus­tava, koji je u primjeni od 1.1.2002. godine, „kopiranog“ od Svjetske banke kroz dva obavezna mirovinska stupa: I. stup utemeljen na međugeneracijskoj solidarnosti u visini 15 posto od bruto plaće i II. mirovinski stup utemeljen na kapitaliziranoj štednji u visini 5 posto od bruto plaće osiguranika.

     Sindikat umirovljenika Hrvatske pomno već više od jednog desetljeća pomno prati rezultate takvog promašenog sustava, kakav su napustile gotovo sve države EU u kojima je bio uveden - Poljska, Mađarska i Slovačka; zamrznule ga - Latvija, Letonija i Estonija ili su u startu izabrale dobrovoljni model poput Češke i Slovenije.

     Stručnjaci i dužnosnici u svim tim zemljama su, bez obzira na pritiske financijske industrije, zaključili i javno izvijestili narod kako II. mirovinski stup negativno utječe:

  • na sigurnost isplate mirovina postojećim umirovljenicima
  • na visinu i sigurnost mirovina budućih umirovljenika
  • na državni proračun.

     Brinemo stoga, prvo, za mirovine postojećih umirovljenika (koji su svi mirovinu ostvarili uplatama doprinosa samo u prvi mirovinski stup i koji su uplaćivali 20 (i više!) posto u I. mirovin­ski stup. Od 2016. godine više neće biti osiguranika koji će izd­vajati u prvi stup 20 posto, već će svi izdvajati samo 15 posto, a 5 posto oduzetih iz javnog stupa i preusmjerenih u mirovinske fondove pri bankama izdvajaju se na tzv. privatne račune. Želimo Vas informirati kako je prosječna mirovina novo umirovl­jenih u 2015. godini spala na samo 1.991 kunu ili 34,8 posto, a svaki je četvrti hrvatski građanin stariji od 65 godina - siromašan.

     Računice su jednostavne: iz doprinosa osiguranika primat će se za mirovine tek 19 do 20 milijarda kuna godišnje, a isplaćuje se 36 milijardi godišnje. Državni proračun bi, dakle, trebao krpati nedostajući dio potrebnog mirovinskog budžeta, među inim i 1,5 milijardi kuna umirovljenicima do najniže mirovine, za bran- iteljske mirovine, HVO, vojne službenike i namještenike te ostalih 13 kategorija umirovljenika po posebnim propisima.-

     Drugo, posljedice mirovinskog sustava iz 2002. vidjele su se tek kada je prvi osiguranik stekao uvjete za mirovinu iz I. i II. mirovinskog stupa, koja mu je bila čak do 30 posto niža nego da je otišao u mirovinu samo temeljem doprinosa u I. stup. Tada se interveniralo na način da svaki osiguranik koji se dragovoljno opredijelio za I. i II. stup (osiguranici od 40 do 50 godina na dan 1.1.2002.) može izabrati hoće li ići u mirovinu samo po kriteriju I. stupa ili po kriteriju I. i II. stupa.

     Ne iznenađuje da su svi osiguranici koji su to mogli otišli u mirovinu po kriteriju I. stupa. Testirajući mirovine iz II. mirovin­skog stupa za 30 i 40 godina ulaganja i kamata po metodologiji koju je objavila Raiffeisen banka na svojoj web stranici, stručni tim SuH-a je izračunao kako se tek osiguranici s plaćom višom od 1.000_ plaće mogu nadati pristojnijoj mirovini, dok svi s pri­manjima nižima od prosječne plaće ostvariti će vrlo bijednu mirovinu nedostojnu čovjeka.

     Treće, utjecaj ovakvog stanja mirovinskog modela, s visokim tranzicijskim troškovima i do 1,6 posto BDP-a godišnje, uz rece­siju i nedostatnu zaposlenost, nedisciplinu poreznih obveznika itd, poguban je za državni proračun, a time i za stanje javnog duga je poguban. Jednostavnom matematikom je jasno kako se za mirovinu od 1.000 kuna, koju bi umirovljenik primao po navršenoj 65. godini života trebao bi uplatiti 300.000 kuna. S prosječnom plaćom to bi postigao tek nakon 88 godina rada. A kad bi se životni vijek toliko i produljio, sa Već 13 godina uplaćuje se 5 posto ili 5-6 milijardi kuna manje u I. mirovinski stup; te ih se preusmjerava u II. privatni mirovinski fond. Kako bi pokrila taj minus, država se već 13 godina zadužuje kod tih istih fondova uz kamatu od 5 do 6 posto. Na taj način fondovi su u 13 godina „zaradili' oko 70 milijardi kuna, posuđujući državi novac koji im je država - poklonila!

     Već 13 godina tolerira se isplata neto plaća, neisplata plaća, isplata na crno, isplata „ispod stola“ i slično. I usprkos takvom stanju, bankarski lobi koji nalazi na veliko razumijevanje minis­tra Mrsića, pod krinkom brige za buduće umirovljenike predlaže se da se uvede dodatak na izračunatu mirovinu (27 posto) svim budućim umirovljenicima, bez obzira jesu li ili nisu 20 posto od svoje bruto plaće ulagali u I. mirovinski stup.

     Poštovani gospodine Ministre, poznato nam je kako će u vre­menu do izbora biti sve više pritisaka od strane moćne finan­cijske industrije, te se više ne biraju sredstva. Moć mirovinskih fondova u krilu banaka postaje opasna za ekonomski opstanak države, ali i demokratske vlasti. Mirovinski fondovi su postali sami sebi svrhom.

     Dužnost nam je javno reagirati, jer ovo je naša zemlja, pa predlažemo ono što su druge zemlje već učinile i ojačale svoju financijsku stabilnost, a ne, kako tvrdi bankarski sektor, uzroko­vale financijski kolaps. Predlažemo i podržavamo stoga:

1. Ukinuti drugi mirovinski fond individualne kapitalizirane štednje (sada od oko 70 milijardi kuna), a sredstva prebaciti na državni proračun. Sve osiguranike vratiti u I. mirovinski stup, jer ih se ionako postupno vraća, naročito one koji imaju niska pri­manja ili beneficirani staž. Može se odlučiti i da se odluka žele li se vratiti u I. mirovinski stup prepusti osiguranicima, ali uz poštene računice. To će naročito prihvatiti svi koji rade za plaću na razini prosječne i niže plaće. Istodobno, oni koji žele štedjeti u drugom stupu do njegove potpune reforme, neka dobrovoljno štede, a poslodavci također neka uplaćuju dodatne doprinose u dobrovoljni sustav za svoje radnike.

2. Kao rezervnu varijantu spašavanja proračuna, smanjivanja javnog duga, te opstanka mirovinskog sustava, predlažemo da se II. stup suspendira najmanje do 2020. godine, do kada naj­dalje treba razraditi dopunski mirovinski sustav profesionalnih mirovina, po ugledu na zapadnoeuropske zemlje.

3. Na posljetku, držimo da se odredbe o mirovinskom dodatku od 27 posto trebaju i dalje primjenjivati sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju i Zakonu o dodatku na mirovinu (NN 114/11), a što znači da na taj dodatak imaju pravo samo osigu­ranici koji su ulagali 20 posto u I. mirovinski stup i ostvarili mirovinu iz I. mirovinskog stupa, odnosno da to pravo ne mogu koristiti umirovljenici s mješovitom štednjom u I. i II. mirovinski stup.