UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

PRIOPĆENJE SINDIKATA UMIROVLJENIKA HRVATSKE:  

 

Preminuo Ivan Nahtigal, bivši predsjednik SUH-a i vođa umirovljeničke borbe za povrat duga umirovljenicima 

 

     U Zagrebu je u srijedu poslije podne 1. srpnja o.g. preminuo Ivan Nahtigal, jedan od 40 utemeljitelja Sindikata umirovljenika Hrvatske 1992. godine, dugogodišnji potpredsjednik i drugi predsjednik SUH-a, te vođa umirovljeničke pobune za povrat duga umirovljenicima i koautor zakonskih propisa o povratu duga te provođenju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998. 

     Rođen je 9. studenog 1930. godine u Javorniku kraj Saborskog. Diplomirani je pravnik, koji je kao hrvatski kadar velik dio radnog vijeka proveo na poslovima pomoćnika ministra i doministra saveznog ministarstva za pravosuđe te kao zamjenik glavnog tajnika Predsjedništva SFRJ.

      Po povratku u Hrvatsku 1991. godine, pridružio se grupi umirovljenika i osnovao SUH. Nahtigal se osobito bavio promicanjem prava umirovljenika, te borbom za dosljednu primjenu hrvatskih zakona, te je osobito zaslužan za ostvarivanje brojnih prava za hrvatske umirovljenike (tzv. „dug“ umirovljenicima, dodatak na mirovine itd.). Niz godina bio je i član Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, kao i Vijeća za socijalnu pravdu Ureda Pedsjednika Republike. Svojim djelovanjem ostvario je posebne zasluge za zdravstvo, socijalnu skrb i promicanje moralnih društvenih vrednota, osobito za umirovljenike i stariju populaciju,  za što je na prijedlog SUH-a  primio odlikovanje Reda hrvatskog pletera 2012. godine. 

     Ispraćaj pokojnika bit će u ponedjeljak, 6. srpnja 2015., u 10,55 sati na zagrebačkom Krematoriju.