UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Sindikat umirovljenika Hrvatske poziva

ministra Miranda Mrsića da podnese ostavku! 

 

     Glavni odbor Sindikata umirovljenika Hrvatske na svojoj 5. sjednici održanoj u srijedu 25. ožujka 2015. godine u Zagrebu, upućuje javni poziv ministru rada i mirovinskog sustava Mirandu Mrsiću da hitno podnese neopozivu ostavku i spasi hrvatske radnike i umirovljenike svojeg neznanja, nemara i neodgovornosti.

 

1. Relativna vrijednost hrvatskih mirovina prema općim propisima dotaknula je dno, jer je u siječnju ove godine pala na samo 39,17 posto udjela u prosječnoj plaći (2.238 kn/5.716kn): čime je među državama u okruženju pala na samo dno, a pri dnu je u EU.

 

Prema Konvenciji o minimalnim standardima u socijalnoj sigurnosti br. 102 Međunarodne organizacije rada, 40 posto udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći se smatra donjom granicom koju zemlja potpisnica konvencije ne bi smjela priječi.  Prema Konvenciji br. 128 taj je minimum podignut na 45 posto. SUH će prijaviti RH Međunarodnoj organizaciji rada zbog kršenja konvencije 102 i međunarodnih minimalnih standarda.

 

2. Mirovine u Hrvatskoj su zamrznute od 2013. godine, jer u 2014. godini nije bilo usklađivanja.

 

Ministar je čvrsto obećavao kako će se 2013. ukinuti švicarska formula i uvesti varijabilni model usklađivanja 70 : 30, u korist povoljnijeg rasta (indeks plaća, indeks cijena). Međutim, ministar je prevario radnike i umirovljenike te zadržao i švicarsku formulu, zbog čega nije bilo usklađivanja. Time nastavlja posao siromašenja starijih osoba, a to je po svjetskim kriterijima jedan od osnova za adekvatnost mirovina.

 

3. Za vrijeme mandata ovog ministra jedna trećina osoba starijih od 65 godina je ušla u zonu siromaštva i socijalne isključenosti, što je dvostruko više od prosjeka članica EU. Kao posljedica siromaštva, glad i izolacija starijih osoba su hrvatska svakidašnjica.

 

Čak 23,4 posto Hrvata starijih od 65 godina su siromašni, dok je postotak siromašnih žena te dobne skupine dosegao 26,6 posto. Više od 50 posto žena u samačkim domaćinstvima su siromašne. Zašto Ministar ne nađe odgovor na pokazatelje kako Mađarska ima samo 4,4 posto, Češka 5,8 posto, a Slovačka 6,0 posto siromašnih starijih osoba?

 

4. Samo u godinu dana, sa 2013. na 2014., Hrvatska je u ekonomskoj sigurnosti starijih osoba prema indeksu Global Age Watcha pala za 26 mjesta te zasjela na besramno nisko 67. mjestu (život starijih stanovnika npr. Bjelorusije, Tadžikistana, Bangladeša i Paragvaja je kvalitetniji).

 

Hrvatska je nisko rangirana u području adekvatnosti i sigurnosti prihoda i stope zaposlenosti starijih, te ima najvišu stopu siromaštva starijih u užoj regiji. Jedino po zdravstvenim indikatorima je iznad prosjeka regije.

 

5. Ministar je inzistirao na zadržavanju najniže stope doprinosa za javni stup međugeneracijske solidarnosti od samo 15 posto (na dnu smo EU), kako bi eventualno opet oduzeo iz tog stupa nekih novih 5 posto doprinosa  i dao ih na upravljanje (inozemnim) bankama.

 

Ministar nije dopustio otvaranje javne rasprave o mirovinskom sustavu, već je isključivo inzistirao na promicanju neoliberalnih reformskih zahvata, omogućavajući čak inozemnim bankama da sastavljaju nacrte zakona koji im pogoduju. Također, ministar nije dozvoljavao pokretanje rasprave o transformaciji drugog obveznog mirovinskog stupa kapitalizirane štednje u dobrovoljan, kako su to riješile Češka, Slovenija, Poljska, Slovačka i Mađarska, dok su sve druge bivše socijalističke zemlje drugi stup zamrznule. Ministar je javnosti kontinuirano prikrivao podatke o visokim tranzicijskim troškovima i troškovima upravljanja drugim mirovinskim stupom, kao i o njegovoj rizičnosti, te je time također ugrozio sadašnje i buduće umirovljenike. Pri tom je ministar bezočno uvjeravao npr. beneficirane djelatnike (policajce, vatrogasce itd.) kako je njima sigurnije štedjeti samo u prvom stupu, a sve to na nagovor i u korist bankarske industrije kojoj je odgovaraju „štediše“ s  kratkim beneficiranim stažem.

 

6. Ministar je dopustio da se bez valjane metodologije i analitičkih podloga diskriminira kategorija umirovljenika po posebnim propisima iz članka 80 Zakona o mirovinskom osiguranju, kojima su bez kvalitetnih i osnovanih obrazloženja „razrezani“ nerazumljivi koeficijenti. Pri tom ministar nije predložio da se doista ukinu npr. povlaštene mirovine saborskih zastupnika.

 

Na temelju takvih koeficijenata koji ne odgovaraju činjeničnom stanju ministar je dopustio da se ovih dana donese na tisuće rješenja o  razdvajanju mirovine ostvarene prema posebnom propisu na dio mirovine ostvaren prema posebnom propisu i dio mirovine ostvaren na temelju „radnog staža“, a sve kako bi se moglo primijeniti različite modele usklađivanja mirovina. Pri tom obmanjuje javnost kako  itko neće trpjeti posljedice, dok je posve jasno da će se provoditi različiti modeli usklađivanja za takve „razdvojene“ dijelove mirovina, pa i za braniteljske, rudarske, pomorske, policijke itd.

 

7. Ministar već više od godine dana zabranjuje svojim podređenima u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da na svojim web stranicama objavljuju točne podatke o prosječnoj mirovini, kao i o njezinu udjelu u prosječnoj plaći. Tako Ministar naređuje da se kao prosječne starosna mirovina službeno iznosi 3.381,53 kn, a njen udjel u prosječnoj neto plaći u Republici Hrvatskoj za prosinac 2014.(5.716 kn) da iznosi 59,16%. U stvarnosti je prosječna mirovina 2.238,85 kn, a njezin udjel u neto plaći samo 39,17 posto!

 

Predstavnici umirovljeničkih udruga pismeno su zatražili na Nacionalnom vijeću da se u službenim statistikama HZMO-a navodi točne, a ne lažirane podatke, ali ministar više voli – lijepe brojke.Koji je, međutim, cilj ministra kad lažira službene statistike? Da iznudi prihvaćanje daljnjeg smanjenja prava umirovljenika? Teško, jer još jedino što nije uspio realizirati u svojoj neoliberalnoj agendi je potpuno ukinuće prijevremenih mirovina. Sve ostalo je obavio po želji lobija financijske industrije.Valjda misli da takvim „statistikama“ prikriva neuspješnost svog inzistiranja na daljnjoj privatizaciji mirovinskog sustava i individualizaciji rizika starosti, kojim je hrvatske umirovljenike doveo do dna bijede.

 

Iz gore pobrojanih, ali brojnih drugih razloga, te uz svo razumijevanje potrebe za promišljanje održivosti, ali i adekvatnosti mirovinskog sustava, Glavni odbor Sindikata umirovljenika Hrvatske smatra da je ministar Mirando Mrsić osramotio svoju Vladu, ugrozio radnike i umirovljenike, te slijedeći neoliberalnu socijalnu politiku učinio ozbiljan otklon od socijalno pravedne preraspodjele bogatstva. Ovo je greška, s obzirom da će posljedice tog zaokreta – povećanje nejednakosti u prihodima, slabljenje mreža socijalne sigurnosti i porast siromaštva – na duži rok povećati nejednakost u prihodima i zdravlju. I jednakost u smrti.   

 

                                                                                                  Jasna A. Petrović,

                                                                                                  predsjednica SUH-a

                                                                                                                                                                 

                                                                                                    Zagreb 25. ožujka 2015