UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Opasne tendencije u mirovinskom sustavu

Piše: Jasna A. Petrović, predsjednica SUH-a

U odgovoru na poziv Ureda pučke pravobraniteljice za dostavu podataka i stajališta za izvješće pučke pravobraniteljice za 2014. godinu koji će se podnijeti Saboru RH, Sindikat umirovljenika Hrvatske  je 26. siječnja dostavio opširne ocjene pojavnosti koje ugrožavaju prava umirovljenika  starijih osoba, s opisom primjera.

SUH je posebno upozorio na dvojbene i opasne tendencije u odnosu  na starije osobe kroz sve vidljiviju individualizacija rizika starosti i bolesti, siromaštva, nezaposlenosti, jednoroditeljstva, samačkih domaćinstava, ekonomske deprivacije itd., zamjetnu kroz trend umanjivanja odgovornosti države za dostojanstven život i socijalnu uključenost svojih starijih građana u većini segmenata socijalnih, mirovinskih, zdravstvenih itd. politika.

Druga vidljiva tendencija je svojevrsna familizacija – međugeneracijska solidarnost i dijeljenje odgovornosti unutar obitelji za rizike starosti, bolesti itd. Naime, Hrvatska od Ustava, preko Obiteljskog zakona, do drugih propisa, obvezuje djecu starijih osoba da moraju skrbiti o ekonomski depriviranim starijim precima (roditelji, djedovi i bake), što u poljuljanoj ekonomiji njih dovodi do rizika siromaštva.  S druge strane, sve češće se ovršuju mirovine baka i djedova zbog toga što njihova djeca ne plaćaju alimentaciju za svoje potomke.

Primjetna je i snažna decentralizacija prava – kao posljedica koje bujaju razlika s osnova prebivališta, tako da se na udaljenosti i od po desetak kilometara neka prava ne ostvaruju ili u bitno manjem opsegu, a da se u pravilu ne jamči minimalni standard u tim pravima.

Ekonomska zloupotreba starijih osoba sve je vidljivija pojavnost,  nerijetko kroz različite pravne forme (npr. ugovor o dosmrtnom i ugovor o doživotnom uzdržavanju, te kroz oporuke, prodajne i darovne ugovore), kao i drugi oblici nasilja, a o čemu nema evidencija, istraživanja niti statistika.

Bez prava na suodlučivanje

U Hrvatskoj su starije osobe zakinute za mogućnost participacije u suodlučivanju odnosno bez utjecaja na propise i politike. Činjenica je da nema javnih rasprava dostupnih za starije osobe već samo preko Interneta ili ograničenog broja tribina odnosno okruglih stolova. Isključenost prati i neuvažavanje starijih u  procesu odlučivanja te neprihvaćanje inicijativa za izmjene zakona i strateških dokumenata (Sindikat umirovljenika Hrvatske uputio je inicijative za izmjene i dopune sljedećih zakona ili se uključivao u javnu raspravu: Ovršni zakon, Zakon o doprinosima, Zakon o mirovinskom osiguranju, Zakon o obveznim mirovinskim fondovima, Zakon o dobrovoljnim mirovinskim fondovima, Zakon o mirovinskim osiguravajućim društvima, Zakon o dohotku, Zakon o sigurnosti prometa na cestama, Zakon o obveznim odnosima).

Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe rijetko na dnevnom redu ima zakone i dokumente za prethodnu raspravu  ili davanje mišljenja, a u zapisnicima se prema uputi ministra više ne navode udjeli u raspravi i prijedlozi predstavnika umirovljenika. Nadalje, s izuzetkom Upravnog vijeća HZMO-a, umirovljenici odnosno starije osobe nisu uključeni u druga nacionalna, županijska i lokalna tijela (npr. Upravno vijeće HZZO), a rijetki gradovi i još rjeđe županije imaju povjerenstva za umirovljenike i starije osobe. Stoga bi bilo preporučljivo uvesti institut posebnog pravobranitelja za starije osobe.

Dvoličnost javnih istupa i politika

Kad je riječ o mirovinskom sustavu i ekonomskim pravim umirovljenika, u javnosti nije omogućeno raspravljati o modelu mirovinskog sustava, zbog snažne kontrole medija i podređenosti bankama. Primjerice, zaustavlja se svaka rasprava o drugom mirovinskom stupu obvezne kapitalizirane štednje, iako je neosporno da je takav sustav promašen (nisu ga prihvatile Češka i Slovenija, ukinule su ga Poljska, Slovačka i Mađarska; sada o njemu pokreće raspravu čak i Bugarska). Utjecaj bankarskog sektora na kreiranje dijela mirovinskih propisa je evidentan.

Primjetna je dvoličnost javnih istupa i politika – inzistira se na štednji u drugom mirovinskom stupu, iako je dokazano hrvatskom praksom kako su mirovine niže ako se isplaćuju iz dva stupa, nego samo iz prvog stupa, a istodobno se  nagovara djelatnike s beneficiranim stažem da istupe iz drugog stupa i prijeđu samo u prvi, i to zato što oni nisu poželjna skupina za bankarsku industriju.

U mirovinskim propisima nema dovoljno elemenata solidarnosti i redistributivnosti u prvom javnom mirovinskom stupu, pa je neosporno da, među inim, treba uvesti minimalnu mirovinu, koja bi bila viša od buduće linije siromaštva i državne naknade za starije; zatim kompenzacijske mjere za besplatni rad u skrbi o  starijima, djeci, invalidima.

Korisna izmjena je uvođenje mogućnosti zapošljavanja umirovljenika do pola radnog vremena bez obustave mirovine, no nedopustivo je isključivanje prijevremenih umirovljenika iz prava na takav rad.

U području reguliranja doprinosa potrebne su brojne izmjene: treba uvesti unifikaciju najniže osnovice za plaćanje doprinosa na razini minimalne plaće (sada postoje nepotrebni brojni izuzeci); povećanje najviše osnovice za plaćanje doprinosa, jer se računa samo na bazi 47.658 kn mjesečno, čak i ako je isplaćena desetostruko viša plaća); vratiti oduzetih 5 posto doprinosa za drugi stup i za prvi stup međugeneracijske solidarnosti izdvajati 20 posto; uvesti dobrovoljni drugi mirovinski stup; teret mirovinskog i zdravstvenog doprinosa najmanje ravnomjerno podijeliti na radnike i poslodavce itd.

Diskriminirane su ranjive skupine

Osobito je ozbiljan problem izostanak rodnog aspekta mirovinskih propisa, pa je tako promakla idiskriminacija žena uvođenjem instituta mirovine temeljem dugotrajnog staža zbog čega je SUH podnio zahtjev za ocjenu ustavnosti.

Diskriminirani su svi umirovljeni prema posebnim propisima, jer se njihove mirovine izračunavaju temeljem netransparentnih koeficijenata, te se mirovine usklađuju s posebnim uvjetima u odnosu na tzv. radničke umirovljenike.

Diskriminirani su umirovljeni branitelji – jer se temeljem novog zakona njihove mirovine neće redovito usklađivati u najvećem dijelu, jer su, što je logično, najčešće išli u rat kao mlađe osobe bez ikakvog radnog staža; time se dugoročnije gledano, smanjuju njihova mirovinska prava zbog neusklađivanja mirovina.

Diskriminirane su žene jer imaju isprekidane karijere i manje plaće, pa su one najveći gubitnici u kontributivnim sustavima koji imaju ograničenu, iz poreza i doprinosa financiranu, redistribuciju mirovinskih prava, tako da svoje siromaštvo prenose u umirovljeničko razdoblje (prosječna ženska mirovina je za 18 posto niža od mirovine muškarca).

Krik s dna bijede

Kad je, pak, riječ o sustavu socijalne potpore, dovoljno govori podatak da je Hrvatska na trećem mjestu liste članica EU po siromaštvu starijih osoba, te da je prema Global  AgeWatchu za 2014. prema društvenim i ekonomskim prilikama starijih zauzela vrlo nisko 67. mjesto na ljestvici od 96 zemalja, spustivši se za 26. mjesta u odnosu na prethodnu godinu. 

Stoga je potrebno provođenje istraživanja siromašenja i socijalne isključenosti, osobito s rodnog aspekta; utvrđivanje linije siromaštva i upotreba iste kao cenzusa u svim socijalnim pravima; uvođenje državne naknade za starije od 65 godina (trenutno više od 120.000 osoba u toj dobnoj skupini je bez ikakvih prihoda). Hrvatska nema strategiju dugoročne skrbi, a u Strategiji borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u RH gotovo i nema posebnih mjera protiv siromaštva starijih.

Domovi za „bolesti starenja“

SUH je Ured pučke pravobraniteljice, te tim putem i Sabor RH, izvijestio i o brojnim problemima i vezanima uz stanovanje starijih osoba, zahtijevajući povećanje smještajnih kapaciteta u domovima barem do EU prosjeka; kategorizaciju domova i uređeni sustav cijena („zvjezdice“); uvođenje subvencioniranje korisnika, a ne kreveta u domu (osobni vaučer), čime bi se u sustav subvencija indirektno uključili i privatni domovi; sufinanciranje boravka, a ne samo terapije u lječilištima; hitno uvođenje specijaliziranih domova ili depandansa za „bolesti starenja“ (Alzheimer, Parkins, MPS itd.); sustav „dnevnih boravaka“ pri domovima i izvaninstitucionalno; razvijanje izvaninstitucionalne skrbi za starije u vlastitom domu (geronto-domaćice, volonteri); civilni nadzor nad sustavom skrbi za starije osobe (osobito privatni domovi, udomitelji); razvijanje sustava potpore civilnim organizacijama za različite oblike skrbi; poticanje sustava volontiranje; hitno stvaranje sustavai psiho-socijalne potpore za dostojanstveno umiranje (palijativa) te razvijanje hospicija (trenutno samo dva u okrilju crkve)…

Obrana javnog zdravstva!

SUH zagovara i očuvanje sustava javnog zdravstva, te se protivi isključivoj individualizaciji rizika bolesti, što bi dovelo do velikih socijalnih razlika u realizaciji zdravstvenih prava. Hrvatska mora jamčiti pravo na zdravstveno osiguranje svim svojim građanima.

Drži se potrebnim ukinuti dodatno zdravstveno osiguranje za umirovljenike, i od jedan i od tri posto, kao neopravdanog nameta, što su obećavale dosadašnje vlade, a neophodno je povisiti cenzus za oslobađanje od plaćanja za dopunsko osiguranje na razinu linije siromaštva; smanjiti liste čekanja tako da uputnice vrijede i u privatnim zdravstvenim subjektima; utvrditi prioritetno primanje starijih osoba s određenim dijagnozama; jamčiti pravo na kućnu njegu svima potrebitima, neovisno o lokaciji stanovanja.

Važno je jasno zakonski definirati međuodnos privatnog i javnog zdravstva, ukinuti mogućnost priziva savjesti u javnim ustanovama.