UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

EKONOMSKA PRAVA UMIROVLJENIKA

Siromašna potrošačka košarica

Piše: Hrvoje Dusper, predsjednik Odbora SUH-a za ekonomska prava umirovljenika

Kada bi naša ljudska emotivna i misaona konstitucija bila poput kompjutora, na spomen prošle 2014. zasigurno bismo rado stisnuli tipku delete i time izbrisali sve u vezi s njom. Otkuda u nama, pripadnicima "zlatne dobi", takav negativan naboj?

Je li to zbog neispunjenih obećanja da će se zaustaviti pad BDP-a, promijeniti putanja gubitka radnih mjesta, da će se početi smanjivati nagomilani dugovi i krenuti oporavak gospodarstva, a s njim i ostvariti uvjeti za povećanje mirovina? 

U moru neispunjenih očekivanja i neostvarenih najava, najgore je, ipak, odjeknula spoznaja da Vlada praktički odgađa uvođenje nove formule indeksacije mirovina, dogovorene upravo na inzistiranje SUH-a (70:30 – u našu korist), te je za 2014. ostavila na snazi tzv. švicarsku formulu (50:50), što je u javnosti nedvosmisleno ocijenjeno kao još jedan od očajničkih poteza koalicije. Pritom se javnosti uporno odašilje  tvrdnja kako nije bilo zamrzavanja mirovina, već se postupalo po zakonu. Znači, ekonomska prava umirovljenika, odnosno njihova ekonomska moć, nisu doživjela nikakve negativne pomake?!

Statistički manipulatori

I tu dolazimo do paradoksalne situacije: aktualna vlast očekuje da umirovljenička populacija pokazuje više zadovoljstva i entuzijazma, jer im je Vlada osigurala "stabilnost i očuvala standard"; uz činjenicu da je mirovina u listopadu 2014. iznosila  2.231,35 kn, s udjelom od  41,18 posto u prosječnoj plaći, da minimalnu mirovinu  u iznosu od 1.411,93 kn prima 202.088 osoba,  da je oko 120.000 građana starijih od 65 godina bez ikakvih primanja.

Situacija u prosječnom obiteljskom proračunu dramatično je drugačija od one koju nam serviraju statistički manipulatori. U Odboru za ekonomska prava SUH-a sagledali smo matematiku umirovljeničkih prihoda i rashoda u kontekstu pravih vrijednosti, zavirivši u način na koji se izračunava  potrošačka košarica, te došli do spoznaje da specifikacija preko 800 proizvoda čije se cijene mjere za izračun potrošačkog indeksa, sadrži uglavnom proizvode i usluge koji su za umirovljenički kontekst u sferi mašte (jahte, vozila, kozmetika, elektronika, skupa odjeća, obuća, zadovoljavanje kulturno-zabavnih potreba, ljetovanja, zimovanja i sl.). Da, to je statistička skupina koja svoje cijene već godinama ne diže ili ih čak snižava. Međutim, cijene onih proizvoda bez kojih ne može preživjeti nijedan umirovljenik (najosnovnije higijenske potrepštine, lijekovi, voće i povrće, komunalni i prijevozni troškovi i sl.) doživjele su rast, i to u nekim slučajevima - čak dramatičan.

Svi siromašniji, stariji još siromašniji

Ovih su dana  objavljeni rezultati ankete koju, u sklopu obveza spram EU statističkog sustava, Hrvatska mora provoditi svakih pet godina. Rezultati govore o činjenici da su prosječna primanja hrvatskih obitelji u 2013. godini bila čak 1.000 € niža nego u 2010. godini. Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da je prosječni dohodak kućanstva u 2010. iznosio 86.975 kn, da bi u 2013. pao na samo 79.308 kn. U istom su razdoblju porasle cijene mesa za 8,8%, mlijeka, sira i jaja za 17,3%, vode za 14,3%, struje za 24,3%, plina za 31,4%, grijanja za 22,4%... To su troškovi umirovljeničke potrošačke košarice, a ne kozmetika i skijanje. Stvarni podaci o životu hrvatske obitelji koja, uz postojeću stopu nezaposlenosti, sve češće živi od jedne prosječne plaće od 5.532 kune, ukazuju da je i za radnike i za umirovljenike 2014. godina bila još gora nego prethodna, s tim da je za umirovljenike bila još gora, jer se na njih srušio i teret nezaposlene djece i unuka.

Imajući u vidu trendove u 2014. godini, jasno je da je ekonomska situacija najvećeg dijela umirovljeničke populacije došla do samog ruba egzistencije. Učestale su ovrhe, deložacije, blokade, došlo je do nekad nezamislivih situacija da djedovi i bake moraju podmirivati troškove svoje djece,  pa čak i unučadi, te sve češće plaćati njihove ovrhe ili alimentacije.

Rezultat je više nego jasan: umirovljenička se populacija našla usred procesa smanjenja ili čak gubljenja svojih ekonomskih prava, a to znači da ti naši građani gube slobodu, stečevinu zajamčenu Ustavom.

Blago porasli osobni odbitak, odnosno neoporezivi dio mirovine sa 3.400 na 3.800 kuna, nije se pokazao osobitim probitkom, jer se od njega odbija porez i prirez, dodatno zdravstveno osiguranje, pa čak ni umirovljenička srednja klasa nije dobila potrošački vjetar u leđa.

Drukčiji indeks za usklađivanje mirovina?

U okviru svojeg nastojanja da ukloni posljedice nastale primjenom postavki indeksiranja koje primjenjuje aktualna vlast, SUH je pokrenuo akciju da se za potrebe izračuna potrošačke košarice izbace svi proizvodi koje umirovljenička populacija ne kupuje. Takva inicijativa za sada nije naišla na pozitivan odaziv u redovima onih kojima je upućena. Umjesto da se kreira stručni tim koji bi ispitao mogućnost izračuna takvog umirovljeničkog potrošačkog indeksa, održano je predavanje članovima Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe o postojećoj metodologiji.

Kako najavljeni rast BDP-a u idućoj godini od 0,2% ne osigurava nikakav bitan pozitivan pomak u gospodarskim kretanjima koja utječu na umirovljenički sustav i usklađivanje mirovina, pred SUH-om se i u idućoj godini nalazi izazov nastavka borbe za očuvanje prava umirovljenika, katkad i kao zadnja linija obrane za više od 1,2 milijuna građana ove zemlje.

No borba za ekonomska prava umirovljenika, bez obzira do koje su razine dosad pala, nije samo potrošačko pitanje, nego prije svega pitanje digniteta.