UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

RADNI DOGOVOR MUH­-a i SUH­-a

Zajedništvom do obrane prava umirovljenika

Na poziv rukovodstva Sindikata umirovljenika Hrvatske na radni dogovor je u Radnički dom 19. studenoga stiglo tročlano izaslanstvo Matice umirovljenika Hrvatske, najveće umirovljeničke asocijacije u Hrvatskoj, i to predsjednik Josip Kovačević, zamjenik Tomo Benko i tajnik Ivan Banek. Boje SUH­a zastupali su predsjednica Jasna A. Petrović, zamjenik Milan Tomičić i potpredsjednica Biserka Budigam.

Ugodan dvosatni razgovor nije na stolu imao ugodne teme, jer položaj umirovljenika u Hrvatskoj malo koga može zadovoljiti. Međunarodni monetarni fond, s jedne strane, neprekidno traži rezanje svega i svačega, pa i mirovina, a tom se zboru nerijetko pridruže i pojedini „stručnjaci“, iako Vlada naglašava kako rezanja neće biti.

Zatim, tu je i neshvatljiv potez premijera Zorana Milanovića, koji je na skupštini Hrvatske stranke umirovljenika najavio ukidanje stupa međugeneracijske solidarnosti, te jačanje privatnih mirovinskih shema, i sve to u vrijeme kad je prosječna mirovina na bijednih 2.260 kuna. Stoga su predstavnici dvaju najvećih umirovljeničkih udruga dogovorili kako će zajednički zagovarati obranu javnog mirovinskog sustava.

Nezadovoljstvo radom Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe je također uzelo maha, jer se mnoge zakonske promjene ne nađu na dnevnom redu prije donošenja, kao što se dogodilo i sa Zakonom o sigurnosti u prometu, kojim je obnova vozačke dozvole nakon 65. godine života uvjetovana kompletnim zdravstvenim pregledom na račun vozača! Dogovorno je da se izvrše potrebna lobiranja ukoliko se na sjednici Nacionalnog vijeća ne uspije dogovoriti izmjene od strane Vlade.

No, i kad Nacionalno vijeće nešto raspravi, poput oštrog upozorenja MUH­a o falsificiranju statističkih pokazatelja, ništa se ne promijeni, jer se i dalje na web stranici HZMO­a ne navodi prosječna mirovina, već samo neka računska – koliko bi mirovinu imao umirovljenik sa 65 godina života i 40 godina staža.

Razgovaralo se i o situaciji u vezi domova umirovljenika i najavi uvođenja ekonomskih cijena, kao i o nepostojanju strategije razvitka institucionalne skrbi. Dogovoreno je da se od Nacionalnog vijeća zatraži da se i ovo pitanje nađe na dnevnom redu prije nego što se donesu kakve odluke.

Uobičajeno pitanje ukidanja dodatnog zdravstvenog doprinosa – tema je od koje se ne odustaje, pa se zaključilo kako je teret tog doprinosa odmah mora skinuti s mirovina, kao što je to slučaj u Sloveniji.

SUH­ovci i MUH­ovci moraju zajedno nastupati u obrani prava umirovljenika i starijih osoba – zaključak je ovog radnog dogovora.