UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

OSVRT: HRT pretplata za siromašne - upola?

Još početkom travnja 2009. godine HSU je Saboru uputio prijedlog prema kojem bi umirovljenička domaćinstva radijsku i televizijsku pristojbu plaćala u jednakom postotku kao i do sada, 1,5 posto, ali ne od prosječne neto plaće, već prosječne mirovine.

Način naplate pristojbe smatrali su nepravednim uzmemo li u obzir činjenicu da je prosječna neto mirovina iznosila svega 41,08 posto plaće. Predsjednik HSU-a Silvano Hrelja tada je upozorio kako je prosječna mirovina u čak 14 županija niža od državnog prosjeka te da u pet županija umirovljenici u prosjeku primaju manje od 1.800 kuna mirovine. No taj socijalno osjetljiv i sasvim realan prijedlog tada nije naišao na simpatije u zastupničkim klupama, te je odbijen uz objašnjenje kako Sabor ne može krojiti posebna pravila koja bi se odnosila samo na umirovljenike.

Sredinom studenog prošle godine HSU je ministrici kulture Andrei Zlatar Violić uputio zastupničko pitanje, koje je glasilo „Zašto se i kod plaćanja HRT pristojbe za umirovljenike ne primijeni isti cenzus za umirovljenike samce i člana obitelji koji postoji kod plaćanja dopunskog zdravstvenog osiguranja i tako olakša život najugroženije skupine umirovljenika s vrlo niskim mirovinama?“ Iako se ministrica Violić složila da, uz nezaposlene, u najugroženiju skupinu spadaju i umirovljenici s niskim primanjima, te već nakon nekoliko dana u medijima najavila skoru objavu nove medijske strategije s tri modela naplate pristojbe, od najavljene strategije još uvijek ni „s“.

Stoga se HSU ponovno obratio Saboru te 14. srpnja u saborsku proceduru poslao svoj prijedlog dopune Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji. U predloženoj dopuni stoji kako bi se smanjenjem postotka s 1,5 na 0,75 ostvarila pravednija naplata HRT-ove pristojbe, te bi vlasnici radio ili tv  prijamnika koji ostvaruju prihod niži od prosječne plaće sada umjesto 80, pristojbu plaćali 40 kuna. Iako bi niža pristojba smanjila ukupan godišnji prihod HRT-a za oko 150 milijuna kuna, to je približan iznos koji je HRT u prošloj godini potrošio na prisilnu naplatu putem odvjetnika, ovrha i svojih kontrolora.

Tako se naplata radio i televizijske pristojbe u odvjetničkim uredima pretvorila u odličan biznis. Obveznicima plaćanja pristojbe koji svoj račun nisu podmirili na vrijeme na adresu najprije stigne opomena od HRT-a, a ako i nakon nje obveznici ne plate zaostale račune, stiže im ovršni prijedlog. HRT godišnje provede oko 100.000 ovršnih prijedloga nad svojim pretplatnicima. No što je s bakom koja ima mirovinu od 1.200 kuna i kojoj se iz razumljivih razloga dogodi da ne može platiti nekoliko računa, pa joj se na njih nagomilaju još i kamate i troškovi ovrhe, a kako ni njih ne može platiti, oduzima joj se ionako skromna imovina?

Kad je već nacionalna medijska kuća osnovala inkviziciju za neplatiše svoje pristojbe, mogla bi se isto tako latiti posla i ozbiljno pozabaviti podizanjem kvalitete svog televizijskog programa, na kojeg se i prečesto žale ne samo njihovi stariji platiše. No javnoj televiziji zakon omogućava da vas goni bez obzira kakvu kvalitetu usluge isporučivali, a na vama je da platite. Stoga je za sada jedino rješenje da se našim najsiromašnijim sugrađanima, mahom umirovljenicima, konačno smanji naplata pristojbe, pa kad već u mnogočemu oskudijevaju - nek' im barem ostave televiziju.