UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

STATISTIČKE ZAVRZLAME O RADNOM STAŽU

Jesu li Hrvati ljenčine?

 

     Kad se hrvatski umirovljenici žale da imaju niske mirovi­ne, obično se oglase ugledni neoliberalni ekonomisti i političari koji ih okrive kako su valjda lijeni te da ih je samo 16 posto koji su svoju mirovinu zaslužili tzv. „punim radnim stažem" (bez da se naglasi da u hrvatskom zakono­davstvu ne postoji pojam punog staža). Zaborave reći kako je 700 tisuća od 1,14 milijuna umirovljenika prema općim propisima sakupilo više od 30 godina radnog staža, što je za jednu tranzicijsku postsocijalističku zemlju pristojna brojka, a koja bi, da su računice malo drukčije, bila i viša.

     Hrvatski umirovljenici nisu ljenčine, kako bi se moglo iščitati iz takvih objeda. Prema najnovijim podacima Eurostata vidljivo je kako je u Hrvatskoj zabilježen veći rast radnog staža nego što je europski prosjek. Sa 31,1 godine 2013., 2020. godine popeli smo se na 32,8 godina (1,7 postotnih poena!), dok je europski prosjek s 35,2 godina 2013. porastao 2020. na 35,7 godina staža, odnosno za samo 0,5 postotnih poena. Čemu treba pripisati takav rast u RH?

Porast stope zaposlenosti

     Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odgovorio je na upit Glasa umirovljenika da, ukoliko se to odnosi na pokazatelj statističkog izvješća „Trajanje radnog vijeka" koji objavljuje Eurostat, ti se podaci ne odnose na radni staž pri umirovljenju te da te podatke, vezane za pokazatelj trajanja radnog vijeka, ne dostavlja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Traja­nje radnog vijeka je pokazatelj koji pokazuje prosječni broj godina za koje se očekuje da će osoba aktivno provesti na tržištu rada, a izračunava ga Eurostat temeljem demografskih podataka o broju stanovnika u pojedinoj dobi i stopama aktivnosti (udio aktivnog stanovništva u radno sposobnom stanovništvu) na tržištu rada u pojedinoj državi članici EU.

     U razdoblju od 2013. do 2020. stope aktivnosti u dobi 20 - 64 u RH povećale su se sa 68,6% u 2013. na 71,9% u 2020., odnosno za 3,3 postotna poena, dok su se u EU povećale sa 76% u 2013. na 77,8% u 2020., odnosno za 1,8 postotnih poena. S obzirom na navedeno, veći porast trajanja radnog vijeka u RH u odnosu na prosjek EU HZMO pripisuje činjenici da su stope aktivnosti na tržištu rada u većoj mjeri porasle u RH u odnosu na europski prosjek te je za očekivati da će i osobe koje ulaze u tržište rada ostvariti dulji radni vijek.

Stvarni ili uplaćeni staž?

     Pitali smo HZMO i da li u podatke o stažu prilikom umirov­ljenja ulaze i godine radnog staža svih umirovljenih prema posebnim propisima? Kolika je prosječna dob umirovljenja svih„posebnih umirovljenika"? No, kao što stoji u napomeni ispod tablica novih ZOMO korisnika, u prosječni staž nisu uključeni korisnici mirovina nekih vojnih i braniteljskih umi­rovljenika po posebnim propisima. Druge kategorije novih korisnika kojima su mirovine priznate i/ili određene prema posebnim propisima, uključene su u zbirno statističko iz­vješće HZMO-a.

     Tako je na dan 31. ožujka 2021. prosječan staž novih ko­risnika mirovina, koji su pravo na mirovinu ostvarili prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i čla­novima njihovih obitelji - ZOHBDR, iznosio samo 10 godina 0 mjeseci i 6 dana. Na dan 31. ožujka 2021. prosječan je staž novih korisnika mirovina, koji su pravo na mirovinu ostvarili prema Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba - DVO, bio je 32 godine 9 mjeseci i 22 dana, no tu je riječ o radnom stažu pokrivenom doprinosima, a ne i o stvar­nom radnom stažu koji je daleko niži. To je vidljivo i iz toga što je na dan 31. ožujka 2021. prosječna dob novih korisnika mirovina, koji su pravo na mirovinu ostvarili prema Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba - DVO, bila samo 56 godina i 7 mjeseci.

     Tako se zbrka koga se i koju mirovinu, stvarnu ili pokri­venu doprinosima, nastavlja u beskraj. No, tu je još jedno sporno pitanje - da li se podaci koji se dostavljaju Eurostatu odnose na sve umirovljenike prema ZOMO, dakle i na one koji su umirovljeni prema međunarodnim ugovorima? Ako je to tako, s obzirom da velik dio njih ima samo manji dio radnog staža u RH, ne utječe li to na prividno bitno smanji­vanje prosječnog staža pri umirovljenju?

"Zbog prevođenja invalidskih u starosne mirovine, prosječan staž za starosnu miro­vinu smanjio se u prosjeku za 9 mjeseci"

Prebacivanje invalidskih mirovina

    Kao što je ranije navedeno, HZMO ne dostavlja podatke Eurostatu vezano za radni staž, ali ostaje zabrinjavajuća činje­nica da HZMO trenutno još nema mogućnost razdvojiti staž ostvaren u RH od onog ostvarenog u inozemstvu. Stoga se u statističkim izvješćima prikazuje ukupan mirovinski staž, a taj je onda prividno niži od stvarno ostvarenog radnog staža. Vjerodostojnost takvih podataka koji se plasiraju u javnost postaje sve upitnija.

     Eto još jedne dvojbe: s obzirom da se u dobi od 65 godina, odnosno pri ispunjenju dobi za starosnu mirovinu, invalidske mirovine prevode u starosne, a za koje je evidentan bitno niži radni staž u trenutku umirovljenja (21 godina i 11 mjeseci!) u odnosu na starosnu (31 godina i 8 mjeseci), postavlja se pitanje koliko takvo administrativno prebacivanje smanjuje službeni podatak o prosječnoj dobi pri umirovljenju? Naime, prosječan staž za starosnu mirovinu u 2014. godini, prije prevođenja invalidskih u starosne mirovine, iznosio je 32 godine 8 mjeseci i 18 dana. Nakon provedenog prevođenja mirovina u 2015. godini, prosječni staž za starosnu mirovinu iznosio je 31 godinu 11 mjeseci i 18 dana. Zbog prevođenja invalidskih u starosne mirovine, prosječan staž za starosnu mirovinu smanjio se u prosjeku za 9 mjeseci.

      A kada bi se, kako je to bilo u neka jugo-vremena, prije­vremene starosne mirovine u dobi od 65 godina prebaci­vale u starosne (s ukidanjem penalizacije), onda bi vidljivo porastao i ukupni radni staž tzv. starosne mirovine, koja sada iznosi 31 godinu i 8 mjeseci staža, dok je prijevremena čak 36 godina radnog staža. No, takva matematika ne bi odgovarala vrlim analitičarima koji hrvatske umirovljenike uporno prikazuju kao ljenčine.

Jasna A. Petrović