UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

UMIROVLJENIČKE UDRUGE PIŠU VLADI

Tražimo novu formulu za usklađivanje mirovina

 

     Dvije najveće umirovljeničke udru­ge, Matica umirovljenika Hrvatske i Sindikat umirovljenika Hrvatske, uputili su 4. svibnja 2021. hitan zahtjev Vladi Republike Hrvatske za izmjenu formule za usklađivanje mirovina, jer postojeća dovodi do stalnog opadanja prosječnih primanja umirovljenika u od­nosu na prosječne plaće. Udruge upozo­ravaju da je prema najnovijim podacima, prosječna neto plaća isplaćena za veljaču 2021. godine, porasla na 7.038 kuna, dok je prosječna mirovina iznosila samo 2.567 kuna. To znači da je prosječna mirovina u odnosu na prosječnu plaću pala na udjel od samo 36,48 posto, a to je hr­vatske mirovine po relativnoj vrijednosti smjestilo na samo dno u Europi. Jedan umirovljenik, dakle, vrijedi samo malo više od trećine jednog radnika.

     Takvi podaci su alarmantni i apsolut­no zabrinjavajući jer se temeljem zako­nom propisanog modela usklađivanja sustavno osiromašuje umirovljenike postojećom nepravednom formulom za usklađivanje mirovina, kojom se mi­rovine povećavaju prema samo 70 posto povoljnijeg indeksa rasta cijena odnosno plaća. Ta se formula očito mora mijenjati, te će Matica i Sindikat umirovljenika i kroz Nacionalno vijeće za umirovljeni­ke i starije osobe RH ponovno zatražiti prihvatljivije rješenja od 100 posto rasta povoljnijeg indeksa, kojim bi se barem zaustavilo kontinuirano opadanje njiho­ve realne vrijednosti.

Ozakonjeno siromašenje

     Posljednje nevjerojatno nisko uskla­đivanje mirovina od samo 0,56 posto potvrđuje opravdanost umirovljeničkog zahtjeva. Takav postotak„rasta" mirovi­na, najniži je u posljednjih pet godina, a i među najnižima je u zadnjih nekoliko desetljeća, piše u zahtjevu umirovljeni­ka naslovljenom na premijera Andreja Plenkovića.

     Prosječna mirovina je 1999. godine iznosila 1.322 kune, a danas je 2.567 kuna. Prosječna plaća je te iste godine vrijedila 3.055 kuna, a danas je 7.038 kuna. To znači da su plaće u protekle 22 godine porasle za 3.983 kune odnosno za 130 posto, a mirovine za samo 1.258 kuna odnosno 95 posto.

     Dakle, u apsolutnom iznosu plaće su porasle za više od tri puta u odnosu na mirovine. Umirovljenici se pitaju - do­kle, iako nemaju ništa protiv da se plaće povećavaju jer su i one niske, ali traže da ih mirovine barem prate.     Osobito je to važno kad živimo u uvjetima rastu­ćeg siromaštva starijih od 65 godina te u doba pandemije kad je socijalna si­gurnost oslabljena i standard sve niži", stoji u javnom zahtjevu koji su potpisali predsjednici Matice i Sindikata, Višnja Fortuna i Ante Kuprešak, te predsjedni­ca Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe Jasna A. Petrović.

     Za očekivati je da Vlada neće s rado­šću dočekati takve zahtjeve, utoliko više što smatra da je isplatom Covid dodatka donekle smirila osiromašene i ponižene umirovljenike. No, kao što su svojedobno Sanader i Kosor morali prihvatiti povrat duga umirovljenicima zbog nezakonitog neusklađivanja mirovina od rujna 1993. do kraja 1998. kad je tadašnji premijer Valentić bahato odlučio ne poštovati Zakon o usklađivanju mirovina, te ga zamijenio svojim uredbama, i ova će Vlada morati vratiti dug novim umi­rovljenicima.

Pokradene mirovine

     Naime, u vrijeme izračuna prve ak­tualne vrijednosti mirovine (AVM) naj­važniji pojam i mjerilo bila je„dosegnuta razina mirovina 31.12.1998." Ta razina mirovina 31.12.1998. ostala je značajno manja zbog spomenutog nezakonitog usklađivanja mirovina u razdoblju 1993.­1998., a možemo ju smatrati i namjerno pokradenom jer je u trenutku tog izraču­na Vlada RH znala za Odluku Ustavnog suda o obeštećenju, kao i za isplatu do- datka„100 kn +6%" od studenog 1998. koji je 1. travnja 2004. postao sastavni dio mirovine. Da je samo taj dodatak ko­rigirao razinu mirovina 31.12.1998. mi- rovine„novih" umirovljenika bile bi veće za 10,5%. Išlo se zbog toga i na Ustavni sud, kao i na Sudu u Strasbourgu pod­nio tužbu, ali je dug ostao samo dijelom kompenziran dodatkom od 4-27 posto dodatka na umirovljene nakon 1.1.1999. godine. Svejedno, ostaje velika rupa iz­među onih umirovljenih prije i poslije tog datuma.

     Prema podacima Statističkih infor­macija HZMO-a za ožujak 2021., vidljiva je ta razlika: prosječna mirovina jož živih 258.215 umirovljenih do 31.12.1998. godine iznosi 2.897,73 kune - i to za samo prosječnih 28 godina i 11 mje­seci radnog staža, a onih od 1.9.1999. do danas 2.471,23 kune - za 31 godinu i 3 mjeseca radnog staža. To je za čak 426,5 kuna manje, odnosno za 15 po­sto niže. Očito je da će umirovljeničke udruge morati staviti na dnevni red i povrat duga umirovljenima nakon 1998. godine, jer bitni pad njihovih mirovina je posve političko, pa čak i moralno pi­tanje, jer je Vlada kad je zakinula tzv. nove umirovljenike dobro znala što čini. Bijednima su oduzeli i doveli Hrvatsku na sramotnih 30,1 posto siromaštva u dobnoj skupini od 65+.

Zaustavite, dakle, kontinuirani oza­konjeni pad mirovina i vratite ukradeno s repovima još iz rata.