UVODNA RIJEČ

Svi smo mi doktori

Piše: Jasna A. Petrović

     Zašto se netko od 80+ godina ne bi cijepio protiv Covida-19? Zato jer je slabije pokretan, a živi na petom katu zgrade bez lifta; zato jer prebiva u selu bez autobusa i vlaka, Bogu iza nogu? Zato jer ne želi dobiti nuspojave poput krvnog ugruška, neuropatije, sljepila i svih drugih poznatih i nepoznatih boleština, a niti dobiti svojstvo magneta na mjestu cijepljenja odnosno„ugradnje čipa"? Zato jer je sve to izmišljotina, stari bi umirali ionako od drugih bolesti i jer iza svega stoji farmaceutska industrija koja mlati lovu na naivcima. Uostalom, brojke to potvrđuju. Ako ste Hrvat od 80+ cijepilo vas se manje od polovice, dok je u Austriji 70 posto dobilo dvije doze, u većini EU zemalja od 65 do 90 posto, a npr. u Danskoj, Irskoj i Španjolskoj čak 100 posto!

     Starost je neizlječiva bolest, ali rizik od Covida-19 je mnogo veći od mogućih nuspojava na cjepivo, no kako posustaje korona, tako se u Hrvatskoj smanjuje interes za cijepljenje, ma koliko stručnjaci i političari upozoravali da je cijeplje­nje "zalog" za dulju turističku sezonu i mirniju jesen, kad bi Covid-19 ponovo mogao pokazati zube. Ipak, trebate li se cijepiti kad ste već ionako stari i izraubani, pa vam preostaje još jedva koja godina života; ako ste među onih 40 posto necijepljenih od 65+?

     Pa, naravno da trebate - kažu zagovaratelji cijepljenja, jer pandemija korone nije šala, a bolje je s cjepivom dobiti lakšu verziju bolesti, nego završiti na respiratoru. Kad se cijepiš, piše na televizijskim ekranima, onda si odgovorna osoba koja pokazuje želju da svojim činom zaštiti i druge. Osim toga od svih umrlih od koronavirusa manje od 12 posto ih je iz domova za starije, jer je tamo procijepljenost iznosila čak 80 posto.

     Antivakseri su, pak, sigurni kako je cjepivo nesigurno jer je prebrzo izmišljeno i nije testirano na dovoljnom broju ispitanika. No, ista im teorija nije niti u primisli kad dobiju neki novi antibiotik ili lijek za druge bolesti? Uvjetuju li svoje liječenje uvidom u znanstvene rukopise o stvaranju i testi­ranju lijeka? Nažalost, jedna smo od europskih zemalja s najvećim udjelom stanovnika koji„ne vjeruju" u cijepljenje.

     No, nije li ipak glavni razlog oklijevanja prema cijepljenju pad povjerenja u institucije i sustav, čemu su pridonijele i nekoherentnosti u upravljanju epidemijom, pa i nepoštiva­nje mjera od strane njihovih donositelja? Stoga i od sustava treba krenuti povratak povjerenja. Otvorenim informacijama, dosljednošću, s poštovanjem prema svom građaninu. Medi­cina je toliko napredovala da praktično nijedan čovjek nije zdrav, no još je važnije osvijestiti da s obzirom da nema lijeka protiv Covida-19, bolje je spriječiti nego liječiti. Cjepivom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

KAKO SU BRANITELJI POSTALI PARTIZANI

Invalidi preko reda

 

    Htjeli biste dobiti priznat ratni INVALIDITET? OD SADA ĆE TO BITI PRAVA SITNICA! Danas, četvrt sto­ljeća nakon Domovinskog rata, dosjetili se neki branitelji da su zaboravili kako su tijekom rata postali invalidi. I tako su to zaboravljali gotovo trideset godina. Valjda bi im zbog evidentnog seniliteta trebalo dati status ratnih vojnih invalida i prosječnu mirovinu od kojih sedam ti­suća kuna, jer ako su zaboravili da su bili ranjeni, to je već dobar razlog za dijagno­zu. Ministar Medved uvjerava 17. ožujka 2020. godine saborske zastupnike kako nije riječ o"novim" hrvatskim braniteljima niti hrvatskim ratnim vojnim invalidima, nego o osobama koje zbog normativnih uređenja ili različitih osobnih razloga nisu svoj status regulirale ranije". Tako, imao si osobni razlog da nisi poštovao pravne rokove, ili si osobno shvatio da te neprijatelj udario po glavi prije tri desetljeća, pa sada si zato postao invalid i sada bi htio bogatu osobnu mirovinu. Takvih zaboravnih likova je navodno„samo" 3.000, te ih toliko već tri godine čeka da im zatucani i zasigurno jugonostalgični stručnjaci odobre invali­ditet. Je li to istina? Nije.

Ministarstvo, a ne

stručnjaci!

    Od 2014. kao nezavisno tijelo vještače­nje svih civilnih i vojnih invaliditeta je na istom mjestu obavljao Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, pri kojem na naci­onalnoj razini postoji Samostalni odjel za vještačenje hrvatskih branitelja iz Domo­vinskog rata, gdje ćete čuti da nije istina kako prosječni postupak za utvrđivanje invaliditeta branitelja traje tri godine, ali i to da ih je oko 1.500 onih koji čekaju na reviziju svog predmeta, jer nisu pribavili zadovoljavajuće dokaze o stjecanju inva­liditeta. Pa im se zato Zavod zamjerio. Pa su ga zato tužili Medvedu.

     I gle sada, izmjenama Braniteljskog zakona predviđa se ponovno da će se branitelji odvojiti od običnog življa, te će vještačenje obavljati„posebna liječnička povjerenstva koja će imenovati ministar hrvatskih branitelja". I nije to samo Med- vedova izmišljotina, već je Vlada u Sabor uputila izmjene i dopune Zakona o hrvat­skim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Izmjenama se, dakle, predviđa ukidanje stručne procjene za one koji žele ostvariti status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata.

     Podsjetimo, aktualni Zakon je na snagu stupio krajem 2017. godine, a prema riječima ministra Medveda nije rezultirao planiranim učinkom. On kaže: "Naime, u postupku ostva­rivanja statusa HRVI postoje organizacijski problemi koji utječu na trajanje postupka. Pre­ma rezultatima sustavno praćenog rješavanja zahtjeva za pri­znavanje statusa

     HRVI, postupak traje gotovo tri godine'; objasnio je razloge ukidanja prethodne stručne procjene te vraćanje vještačenja u nadležnost Ministarstva. Vještačenja će, dodao je, obavljati neovisni medicinski vještaci u četiri prvostupanjska liječnička povjeren­stva koja će biti osnovana u Ministarstvu hrvatskih branitelja. Veli, dakle, Medved da nije bitno ako je prosječni postupak za civile jednako dug, već je samo važno da li je dovoljno brz i - pozitivan za branitelje.

Radi se punom

parom, ali...

      Provjerili smo u zagrebačkom Odjelu za vještačenje branitelja i saznali da je samo na dan pisanja ovog članka bilo naručeno i prvostupanjski obrađeno 15 branitelja. Dakle, unatoč pandemiji tamo marljivo rade, osobito u ovom odjelu, iako na web stranici Zavoda stoji vrlo čudna obavijest korisnicima kako su do daljnjega otkazani pregledi u procesu vještačenja. No, to se odnosi samo na obične građane, što nije velika vajda, zar ne? Vještačenja će se radi zaštite zdravlja, navode, provoditi teme­ljem medicinske dokumentacije, koja je sastavni dio zahtjeva za vještačenje.

     Podsjetimo do 2015. godine se vještačenje provodilo u kućnoj radinosti Ministarstva branitelja, pa je broj ratnih vojnih invalida porastao do neslućenih brojki. Medved navodi bez imalo stida kako će se sada vratiti na „partizanski" model s „dva sv­jedoka", ističući da u tom procesu treba izostaviti prethodnu stručnu procjenu, čije je provođenje dodatno otežala pandemija Covid-19.

Ma molimo vas lijepo, kako možete stvarati zakone u zakonima, državu u državi i gomilati partizanski model privilegija u kojima će nekakve interne komisije bez ikakve stručne evaluacije štancati nove invalide. Ali, i nove branitelje iz svih krajeva Lijepe Naše i susjednih zemalja. Skraćuje se i uvjete za braniteljski status. Kad su ministra u Saboru pitali za koliko je porastao broj branitelja u njegovom mandatu, nije htio odgovoriti.

„Partizansko'

privilegirane

     Još je sramotnije kako se Medved prav­da da mu je time cilj „rasteretiti Zavod u kojemu na vještačenje trenutno čeka oko tri tisuće branitelja, koji čine oko 10 posto ukupnog broja predmeta za vještačenje". Dakle, partizansko privilegiranje vrijedi za manjinu braniteljskih korisnika, ali ne i za civile. Oni neka čekaju.

     I tako će saborski zastupnici poslušno izglasati Medvedov poziv na„jedinstven pristup" radi usvajanja zakona kojim bi se najzaslužnijima za obranu domovine, omogućilo ostvarivanje zasluženih sta­tusnih prava.

     Najspornije u ovom prijedlogu izmje­na Zakona o hrvatskim braniteljima jest ponovno otvorena mogućnost stjecanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, za što se mislilo da je podvučena crta, s obzirom i na to da je Domovinski rat završen prije 25 godina. Ne bi li saborski zastupnici trebali glasno postaviti pita­nje Ministarstvu hrvatskih branitelja nije li četvrt stoljeća trebalo biti dovoljno svim braniteljima koji su iz Domovinskog rata izašli narušenog zdravlja i bez dijelova tijela te zašto se ponovno otvara mogućnost stjecanja statusa HRVI-a? I tako, bit ćemo opet na sprdnju samima sebi i    Europskoj uniji koja nas već poodavno upozorava na problem prekomjernih umirovljenika po posebnim propisima, a osobito branitelja. Nije to nikakva srpsko-europska zavjera, već hrvatska glupost i nepravda. Mi smo protiv ovih zakonskih izmjena. A vi?

Jasna A. Petrović