UVODNA RIJEČ

Svi smo mi doktori

Piše: Jasna A. Petrović

     Zašto se netko od 80+ godina ne bi cijepio protiv Covida-19? Zato jer je slabije pokretan, a živi na petom katu zgrade bez lifta; zato jer prebiva u selu bez autobusa i vlaka, Bogu iza nogu? Zato jer ne želi dobiti nuspojave poput krvnog ugruška, neuropatije, sljepila i svih drugih poznatih i nepoznatih boleština, a niti dobiti svojstvo magneta na mjestu cijepljenja odnosno„ugradnje čipa"? Zato jer je sve to izmišljotina, stari bi umirali ionako od drugih bolesti i jer iza svega stoji farmaceutska industrija koja mlati lovu na naivcima. Uostalom, brojke to potvrđuju. Ako ste Hrvat od 80+ cijepilo vas se manje od polovice, dok je u Austriji 70 posto dobilo dvije doze, u većini EU zemalja od 65 do 90 posto, a npr. u Danskoj, Irskoj i Španjolskoj čak 100 posto!

     Starost je neizlječiva bolest, ali rizik od Covida-19 je mnogo veći od mogućih nuspojava na cjepivo, no kako posustaje korona, tako se u Hrvatskoj smanjuje interes za cijepljenje, ma koliko stručnjaci i političari upozoravali da je cijeplje­nje "zalog" za dulju turističku sezonu i mirniju jesen, kad bi Covid-19 ponovo mogao pokazati zube. Ipak, trebate li se cijepiti kad ste već ionako stari i izraubani, pa vam preostaje još jedva koja godina života; ako ste među onih 40 posto necijepljenih od 65+?

     Pa, naravno da trebate - kažu zagovaratelji cijepljenja, jer pandemija korone nije šala, a bolje je s cjepivom dobiti lakšu verziju bolesti, nego završiti na respiratoru. Kad se cijepiš, piše na televizijskim ekranima, onda si odgovorna osoba koja pokazuje želju da svojim činom zaštiti i druge. Osim toga od svih umrlih od koronavirusa manje od 12 posto ih je iz domova za starije, jer je tamo procijepljenost iznosila čak 80 posto.

     Antivakseri su, pak, sigurni kako je cjepivo nesigurno jer je prebrzo izmišljeno i nije testirano na dovoljnom broju ispitanika. No, ista im teorija nije niti u primisli kad dobiju neki novi antibiotik ili lijek za druge bolesti? Uvjetuju li svoje liječenje uvidom u znanstvene rukopise o stvaranju i testi­ranju lijeka? Nažalost, jedna smo od europskih zemalja s najvećim udjelom stanovnika koji„ne vjeruju" u cijepljenje.

     No, nije li ipak glavni razlog oklijevanja prema cijepljenju pad povjerenja u institucije i sustav, čemu su pridonijele i nekoherentnosti u upravljanju epidemijom, pa i nepoštiva­nje mjera od strane njihovih donositelja? Stoga i od sustava treba krenuti povratak povjerenja. Otvorenim informacijama, dosljednošću, s poštovanjem prema svom građaninu. Medi­cina je toliko napredovala da praktično nijedan čovjek nije zdrav, no još je važnije osvijestiti da s obzirom da nema lijeka protiv Covida-19, bolje je spriječiti nego liječiti. Cjepivom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

ŠOKANTAN RODNI JAZ U MIROVINAMA

Jedna nejednakost, sto nepravdi

 

     Hrvatska je nepravedno i neure­đeno društvo prepuno različitih oblika horizontalne i vertikalne nejednakosti. Nejednako postupanje prema društvenim skupinama ili poje­dincima u nekom društvu, samovoljno i nepravedno dijeljenje stanovništva na skupine koje imaju i na one koje nemaju pravo na isti društveni postupak, samo su neke od značajki nejednakosti. Možda je najvidljiviji rodni jaz u mirovinama, koji je konačna presuda o stvarnom položaju žena na tržištu rada i u društvu.

     Ekonomske nejednakosti mogu biti rezultat legalnih razlika u tržišnim do­hodcima građana i takve ekonomske ne­jednakosti koje dolaze iz legalnih izvora građanima su prihvatljivije. Štoviše, ako one nisu previsoke i ekstremne, mogu imati pozitivno, motivirajuće djelovanje. Izvori takvih nejednakosti često leže u činjenici da se ljudi rađaju jednaki u svo­jem dostojanstvu, ali nejednaki u spo­sobnostima i talentima, koje onda neki obrazovanjem i upornim radom dodatno razvijaju, a drugi ih možda zanemaruju u skladu s novozavjetnom prispodobom o talentima. Pojednostavljeno govoreći, krajnji rezultat jest da poslije na tržištu rada prvi ostvaruju mnogo veće dohotke od drugih i većini se ljudi takve nejednakosti čine pravednima i odobravaju ih ako ne odlaze u neke ekstreme. No, i ekonomske razlike su najčešće rodno obojene, jer su velika većina siromašnih - žene.

Lošiji od dobrih

     No, osim tih individualnih izvora, s druge strane, nažalost, kod uzroka za legitimne nejednakosti moguće je da se dio izvo­ra nalazi u strukturalnim razlozima izvan kontrole pojedinca, kao što su, primjerice, spol, rasa, etnička pripadnost, mjesto sta­novanja, dostupnost i kvaliteta obrazovnih institucija, društveno-ekonomska pozicija obitelji iz koje tko dolazi i slično. To su, dakle, svi oni faktori koji mogu utjecati na činjenicu da neki pojedinci imaju »bolji start« od nekih drugih te je tu narušeno načelo jednakih izgleda sudjelovanja u tržišnoj utakmici.

     Međutim, još je veći izazov dio eko­nomskih nejednakosti koji ne dolazi iz legitimnih izvora, npr. siva ekonomija, izbjegavanje plaćanja poreza, hrvatska negativna iskustva s pojedinim privatiza­cijskim procesima, korupcija... Također je vrlo važno da se strukturalni izvori ekonomskih nejednakosti kvalitetnim državnim mjerama i socijalnim progra­mima svedu na minimum. Kad je riječ o rodnoj ekonomskoj nejednakosti, takvih je direktnih mjera vrlo malo, iako ima onih bez rodnog atributa, a koji su korisni za bolji položaj žena.

     Konačna istina o diskriminaciji žena u Hrvatskoj je čitljiva iz rodnog jaza u mirovinama, koji je prema podacima EU SILC-a od 2018. sa 29,7 posto rodnog jaza u mirovinama blago smanjena 2019. na 27,6 posto razlike. Kad bi se to uspoređivalo samo sa zapadnoeuropskim zemljama u kojima je izrazito visok rodni jaz u miro­vinama (npr. najviši je Luksemburg sa 47 posto!), još bi ispalo da i nismo najgori u odnosu na prosjek Europske unije od 29 posto jaza. No, u odnosu na 11 postko- munističkih članica EU Hrvatska je 2018. godine bila na drugom mjestu, odmah iza Letonije (38,2%), dok se 2019. popela na prvo mjesto te skupine. Dakle, dok se rodni mirovinski jaz sporije raste ili čak opada u tim zemljama, u Hrvatskoj stvari idu na gore, jer su mjere nedovoljne.

Hrvatske mjere i mjerice

     Zašto spominjemo postkomunističke zemlje? Zato jer u njima je ravnopravnost žena s muškarcima bila zbog naravi bivšeg sustava daleko veća nego sada, a rodni jaz u mirovinama bitno niži nego u za­padnoeuropskim zemljama. No, i među dobrima, ima lošijih, a to je u ovom slučaju Hrvatska, koja bi imala još viši jaz, čak i iznad EU prosjeka da nije od 1.1.2019. godine novoumirovljenima priznala po 6 mjeseci dodatnog radnog staža po djete­tu. Da, riječ je o direktno rodno korisnoj mjeri, no da se nisu diskriminirale žene koje su prethodno umirovljene, da je to pravo priznato svim umirovljenicama, jaz bi bio daleko manji.

     Bilo je još nekih indirektnih rodno korisnih mjera koje su nakon zadnje mirovinske reforme blago utjecale na visinu jaza u mirovinama, poput povećanja najniže mirovine za 3,13 posto, zbog toga što je od 268.191 umirovljenika u toj kate­goriji čak 69,4 posto žena. Nadalje, istom reformom umirovljeničke udruge su se izborile i na uvođenje prava radnika koji su bili osigurani iz oba mirovinska stupa da u trenutku umirovljenja biraju hoće li se umiroviti samo iz prvog javnog stupa međugeneracijske solidarnosti ili iz oba. To je dalo mogućnost svim umirovljenicima da izaberu mirovinu koja im je povoljnija. Čak 61 posto svih novoumirovljenih je otišlo u mirovinu iz prvog stupa koje su povoljnije za radnike koji su imali niža primanja, a to su uglavnom žene. Od svih„prebjega" čak 60,6 posto su - žene.

Dno bez razlika?

     To su, dakle, neke od indirektnih mjera koje su svakako utjecale na zaustavlja­nje rasta rodnog jaza u mirovinama, koji predstavlja konačnu istinu o stvarnom položaju žena. U ekonomski neravnopravnijim društvima ženski je status niži nego u ravnopravnijim. Drugim riječima, u druš­tvima s većim razlikama između bogatih i siromašnih, žene su manje franšizirane i imaju manje moći, resursa i prestiža od žena u društvima u kojima su te razlike manje.

     Zamislite stoga društvo kao društvene ljestve. U nejednakim društvima ljestve su naslonjene pod strmijim kutom, a prečke su različitih razmaka. Tamo gdje netko stoji na toj ljestvici u nejednakom je društvu je važnije: status i hijerarhija su važniji, konkurencija za status intenzivnija. Dakle, nejednakost je povezana s više agresije i više konflikata, s više nasilja i s jačom hijerarhijom dominacije među ljudima. A kad je više statusnog natjecanja među muškarcima, status žena pati više. Eto, to je Hrvatska koja se polako popravlja. Tvrditi da je jedna vrsta nejednakosti važ­nija od druge bilo bi pogrešno.     Ne bismo bili sretni da su manje razlike u plaćama među spolovima, ali da svi imaju niske plaće. S većim materijalnim nejednako­stima, nedostatak svih skupina koje trpe niža primanja - žena, etničkih manjina, invalida - bit će veći. Moramo stvoriti krjeposne krugove i korisne presedane kako bismo smanjili horizontalne i vertikalne nejednakosti. Umirovljenice, sretan vam Međunarodni dan žena.

Jasna A. Petrović