UVODNA RIJEČ

Svi smo mi doktori

Piše: Jasna A. Petrović

     Zašto se netko od 80+ godina ne bi cijepio protiv Covida-19? Zato jer je slabije pokretan, a živi na petom katu zgrade bez lifta; zato jer prebiva u selu bez autobusa i vlaka, Bogu iza nogu? Zato jer ne želi dobiti nuspojave poput krvnog ugruška, neuropatije, sljepila i svih drugih poznatih i nepoznatih boleština, a niti dobiti svojstvo magneta na mjestu cijepljenja odnosno„ugradnje čipa"? Zato jer je sve to izmišljotina, stari bi umirali ionako od drugih bolesti i jer iza svega stoji farmaceutska industrija koja mlati lovu na naivcima. Uostalom, brojke to potvrđuju. Ako ste Hrvat od 80+ cijepilo vas se manje od polovice, dok je u Austriji 70 posto dobilo dvije doze, u većini EU zemalja od 65 do 90 posto, a npr. u Danskoj, Irskoj i Španjolskoj čak 100 posto!

     Starost je neizlječiva bolest, ali rizik od Covida-19 je mnogo veći od mogućih nuspojava na cjepivo, no kako posustaje korona, tako se u Hrvatskoj smanjuje interes za cijepljenje, ma koliko stručnjaci i političari upozoravali da je cijeplje­nje "zalog" za dulju turističku sezonu i mirniju jesen, kad bi Covid-19 ponovo mogao pokazati zube. Ipak, trebate li se cijepiti kad ste već ionako stari i izraubani, pa vam preostaje još jedva koja godina života; ako ste među onih 40 posto necijepljenih od 65+?

     Pa, naravno da trebate - kažu zagovaratelji cijepljenja, jer pandemija korone nije šala, a bolje je s cjepivom dobiti lakšu verziju bolesti, nego završiti na respiratoru. Kad se cijepiš, piše na televizijskim ekranima, onda si odgovorna osoba koja pokazuje želju da svojim činom zaštiti i druge. Osim toga od svih umrlih od koronavirusa manje od 12 posto ih je iz domova za starije, jer je tamo procijepljenost iznosila čak 80 posto.

     Antivakseri su, pak, sigurni kako je cjepivo nesigurno jer je prebrzo izmišljeno i nije testirano na dovoljnom broju ispitanika. No, ista im teorija nije niti u primisli kad dobiju neki novi antibiotik ili lijek za druge bolesti? Uvjetuju li svoje liječenje uvidom u znanstvene rukopise o stvaranju i testi­ranju lijeka? Nažalost, jedna smo od europskih zemalja s najvećim udjelom stanovnika koji„ne vjeruju" u cijepljenje.

     No, nije li ipak glavni razlog oklijevanja prema cijepljenju pad povjerenja u institucije i sustav, čemu su pridonijele i nekoherentnosti u upravljanju epidemijom, pa i nepoštiva­nje mjera od strane njihovih donositelja? Stoga i od sustava treba krenuti povratak povjerenja. Otvorenim informacijama, dosljednošću, s poštovanjem prema svom građaninu. Medi­cina je toliko napredovala da praktično nijedan čovjek nije zdrav, no još je važnije osvijestiti da s obzirom da nema lijeka protiv Covida-19, bolje je spriječiti nego liječiti. Cjepivom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

ENERGETSKO SIROMAŠTVO

Kad zima pojede nadu

 

     Imate li možda starijeg susjeda ili prija­telja koji kod vas kad dođe na druženje boravi i po nekoliko sati? Jeste se ikada zapitali da razlog njegovog ili njezinog dugog boravka, koji vas možda i smeta, nije u tome da je toliko željan druženja i razgovora, već se došao ugrijati, jer kod vas radi grijanje, a on, nažalost nema dovoljno novca da si plati grijanje svaki dan. To je, naime, jedna od taktika kojima se stariji siromašni ljudi služe, kako bi sačuvali koliko-toliko svoje zdravlje, ali i preživjeli plaćajući niže troškove režija. Neki, pak, sjede satima u tramvajima ili autobusima, čitaju knjige ili samo gledaju kroz prozor, i tako kruže gradom.

     Prema posljednje dostupnim poda­cima Državnog zavoda za statistiku o dohotku stanovništva za 2019. godinu 6,6 posto osoba, odnosno oko 270 tisu­ća živi u kućanstvu koje nije u moguć­nosti priuštiti si adekvatno grijanje u najhladnijim mjesecima. Taj podatak je­dan je od glavnih pokazatelja energet­skog siromaštva. Prema tumačenju Eu­ropske Komisije, energetsko siromaštvo predstavlja situaciju u kojoj kućanstvo ili pojedinac nije u mogućnosti priuštiti si osnovne energetske usluge (grijanje, hlađenje, rasvjetu, mobilnost i energiju) koje jamče pristojan način života.

Najbolje platiše siromašni

     Energetsko siromaštvo nastaje kao posljedica niskih prihoda, visokih troškova energije i niske energetske učinkovitosti takvih domova, što može imati ozbiljne posljedice za zdravlje, dobrobit, društvenu uključenost i kva­litetu života. Kad se pogleda samo po­pulacija starija od 65 godina, tada se iz podataka vidi da si grijanje u Hrvatskoj ne može priuštiti čak 16,9 posto sama­ca te dobi, što znači da svaki šesta sta­rija osoba koja živi sama je osuđena na smrzavanje u zimskim mjesecima.

     I dok 14,8 posto hrvatskih građana nije u mogućnosti na vrijeme podmiri­ti troškove režija, pomalo bizarno zvu­či da su najredovitije platiše upravo starije osobe, odnosno najsiromašniji. Naime, samo 9,3 posto samaca stari­jih od 65 godina ne plaćaju račune na vrijeme, te samo 8,7 posto kućanstvo s dvije osobe, u kojem je barem jedna osoba starija od 65 godina. Usađene vrijednosti ili strah od ovrha i još većeg troška računa? Strah od gubitka stana? Uglavnom, računi se plate, a hrani se makar u pučkim kuhinjama.

     Jedna od taktika starijih osoba je i odlazak na grijanje u javne institucije. Stoga je zanimljivo bilo vidjeti komen­tare pratitelja SUH-ove tematske Face- book stranice Pokret protiv siromaštva starijih osoba, o tome kako oni štede na grijanju.

     „Mirovina 1.300 kuna. Stan od 30m2. Grijem se na drva i briket. 3,5m2 drva i 600 kilograma briketa. Ne znam ni sama kako uspijem to kupiti. Zahva­ljujući zimnici koju kompletnu spre­mim uspijem preko zime skupiti novac za sljedeću sezonu grijanja. Čak i drva i briket kupujem kad su najjeftinija, kad su vrućine 7-8 mjesec. Preživi ako možeš!", napisala je Jasna Molinar iz Vinkovaca.

Smrt bolja od penzije

     „Još nisam u mirovini. Plačem či­tajući komentare. Na minimalcu sam, živim sa dva sina i udovica sam. Mo­mentalno se smrzavamo jer su drva potrošena. Život je sra*e ova vlast je sra*e. Bolje da umremo, nego da zavr­šimo u penziji", napisala je Amy Šalković iz Karlovca.„S čime da plate grijanje kada je mjesečna rata za plin veća od nečije mirovine!", napisao je Josip Tot.

     „Grijanje platim oko 100 kuna mje­sečno. Zapravo ga i ne palim grijanje, jer ga nemam otkud platiti. Po danu idem šetati dobro obučena i tako se za­grijem. A u kuću se umotam u 6 deka. Zagrijem nekoliko boca vode i stavim ispod deka. Tako mi nije puno hladno. Jer s penzijom od 550 kuna drukčije ne mogu", otkrila je Radojka Novaković.

      Zanimljivi su i podaci Europske komisije, prema kojima je Hrvatska čak nešto bolja po pitanju grijanja u najhladnijim mjesecima. EU prosjek je čak malo viši, odnosno 6,9 posto stanovništva si ne može priuštiti ade­kvatno grijanje. Najgore je u Bugarskoj (30,1 posto), Litvi (26,7 posto), Cipru (21 posto), Portugalu (18,9 po­sto), Grčkoj (17,9 posto) i Italiji (11,1 posto), a najbo­lja je situacija na sjeveru u Skandinaviji.

      No, sve će se dakako promijeniti s podacima za 2020. godinu, jer je pande- mija sigurno dodatno osi­romašila stanovništvo, a u Hrvatskoj će energetskom siromaštvu još više biti izložene osobe koje žive na potresom pogođenim područjima. Naime, energetsko siro­maštvo podrazumijeva i nedostupnost energenata (plina, struje) i kućanskih aparata (perilica, hladnjaka).

Neočekivan saveznik

     Ulaskom u EU naša zemlja prihvati­la je i određene obveze, među njima i borbu protiv energetskog siromaštva, pa je tako donesena uredba kojom se daje pravo na subvenciju troškova struje u iznosu do 200 kuna mjesečno, ali samo korisnicima osobne invalid­nine i zajamčene minimalne naknade. Korisnicima ZMN-a jednokratno se godišnje isplati naknada za zadovo­ljavanje osnovnih životnih potreba (2.500 za samca i 3.500 za obitelj) no ostaje pitanje je li to dovoljno te što je s onima koji živi na rubu siromaštva, a ne primaju nikakvu pomoć, primjerice 700 tisuća umirovljenika čije su mirovi­ne niže od linije siromaštva (2.710 kn mjesečno).

      Neke bogatije općine i gradovi ta­kođer problem nedostupnosti energe- nata rješavaju kroz jednokratne novča­ne pomoći, primjerice Rovinj i Pula, a Zagreb i Osijek isplaćuju naknade za troškove stanovanja. No, država kaska te još nije prilagodila sustav socijalne skrbi standardima Europske unije, a novi Zakon o socijalnoj skrbi još nije ugledao svjetlo dana. No, kad veće neće država, blagom smanjenju ener­getskog siromaštva posljednjih godina pripomogao je neočekivan saveznik - klimatske promjene. Zime u Hrvatskoj su sve blaže pa se i manje grije, a po­sljedica su i niži troškovi računa. Sreća u globalnoj nesreći?

Igor Knežević