UVODNA RIJEČ

Svi smo mi doktori

Piše: Jasna A. Petrović

     Zašto se netko od 80+ godina ne bi cijepio protiv Covida-19? Zato jer je slabije pokretan, a živi na petom katu zgrade bez lifta; zato jer prebiva u selu bez autobusa i vlaka, Bogu iza nogu? Zato jer ne želi dobiti nuspojave poput krvnog ugruška, neuropatije, sljepila i svih drugih poznatih i nepoznatih boleština, a niti dobiti svojstvo magneta na mjestu cijepljenja odnosno„ugradnje čipa"? Zato jer je sve to izmišljotina, stari bi umirali ionako od drugih bolesti i jer iza svega stoji farmaceutska industrija koja mlati lovu na naivcima. Uostalom, brojke to potvrđuju. Ako ste Hrvat od 80+ cijepilo vas se manje od polovice, dok je u Austriji 70 posto dobilo dvije doze, u većini EU zemalja od 65 do 90 posto, a npr. u Danskoj, Irskoj i Španjolskoj čak 100 posto!

     Starost je neizlječiva bolest, ali rizik od Covida-19 je mnogo veći od mogućih nuspojava na cjepivo, no kako posustaje korona, tako se u Hrvatskoj smanjuje interes za cijepljenje, ma koliko stručnjaci i političari upozoravali da je cijeplje­nje "zalog" za dulju turističku sezonu i mirniju jesen, kad bi Covid-19 ponovo mogao pokazati zube. Ipak, trebate li se cijepiti kad ste već ionako stari i izraubani, pa vam preostaje još jedva koja godina života; ako ste među onih 40 posto necijepljenih od 65+?

     Pa, naravno da trebate - kažu zagovaratelji cijepljenja, jer pandemija korone nije šala, a bolje je s cjepivom dobiti lakšu verziju bolesti, nego završiti na respiratoru. Kad se cijepiš, piše na televizijskim ekranima, onda si odgovorna osoba koja pokazuje želju da svojim činom zaštiti i druge. Osim toga od svih umrlih od koronavirusa manje od 12 posto ih je iz domova za starije, jer je tamo procijepljenost iznosila čak 80 posto.

     Antivakseri su, pak, sigurni kako je cjepivo nesigurno jer je prebrzo izmišljeno i nije testirano na dovoljnom broju ispitanika. No, ista im teorija nije niti u primisli kad dobiju neki novi antibiotik ili lijek za druge bolesti? Uvjetuju li svoje liječenje uvidom u znanstvene rukopise o stvaranju i testi­ranju lijeka? Nažalost, jedna smo od europskih zemalja s najvećim udjelom stanovnika koji„ne vjeruju" u cijepljenje.

     No, nije li ipak glavni razlog oklijevanja prema cijepljenju pad povjerenja u institucije i sustav, čemu su pridonijele i nekoherentnosti u upravljanju epidemijom, pa i nepoštiva­nje mjera od strane njihovih donositelja? Stoga i od sustava treba krenuti povratak povjerenja. Otvorenim informacijama, dosljednošću, s poštovanjem prema svom građaninu. Medi­cina je toliko napredovala da praktično nijedan čovjek nije zdrav, no još je važnije osvijestiti da s obzirom da nema lijeka protiv Covida-19, bolje je spriječiti nego liječiti. Cjepivom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

ZAŠTITITE SEBE I DRUGE

Cijepljenje je razumna odluka

 

      Imajte na umu da ne obolijevaju tamo neki drugi. Svatko je izložen riziku zaraze. COVID-19 je zarazna bolest uzrokovana virusom, koji se širi od čovjeka na čovjeka. Novi koronavirus otkriven je u Kini, krajem 2019. godine, i prije nije bio poznat kod ljudi. Ta je pandemija u našoj zemlji dio svjetske pandemije i teško je predvidjeti što će se događati u bližoj ili daljoj buduć­nosti, jer se situacija mijenja iz dana u dan. Uglavnom situacija je vrlo ozbiljna.

      Dakle, kako se osoba zarazi? Zaraza nastupi ako osoba dođe u bliski kontakt (1,5 do 2 metra) s osobom koja već ima COVID-19. Bolest se prenosi kapljičnim putem, malim kapljicama iz nosa ili usta, koje se izbacuju kada oboljela osoba kašlje, kiše ili govori. Te se kapljice ne prenose na veliku udaljenost i relativno brzo padaju na predmete i površine u blizini oboljelog. Druga se osoba zarazi kad udahne takve kontaminirane kapljice.

      Kada kapljice padnu na predmete (stolovi, kvake na vratima, rukohvati), ti predmeti postanu kontaminirani te se druge oso­be mogu zaraziti dodirujući takve površine i potom dodirujući svoja usta, nos, oči. To je razlog zašto je važno redovito prati ruke sapunom i vodom ili utrljavati dezinficijense na bazi alkohola.

Kada se počnu javljati simptomi bolesti?

      Vrijeme od zaraze do prvih simptoma (vrijeme inkubacije) je obično pet do šest dana (s rasponom od 1 do 14 dana). Zaražene osobe najzaraznije su u početku bolesti, ali mogu biti zarazne i dan-dva prije pojave simptoma. Najčešći prvi simptomi infekcije su povišena tjelesna temperatura, suhi kašalj i umor. Od drugih rjeđih znakova su bolovi u mišićima i zglobovima, glavobolja, grlobolja, kratkoća daha, iznenadan gubitak mirisa i okusa.

       Ako oboljela osoba sa simptomima tri uzastopna dana nema simptoma, a prošlo je 10 dana od pojave simptoma, može se sma­trati nezaraznom za druge i može se prekinuti mjera izolacije. Kod osoba starije životne dobi i osoba koje imaju neke kronične bolesti, kao što su šećerna bolest, srčanožilne bolesti, kronične plućne ili bubrežne bolesti, stanja smanjene imunosti, bolest COVID-19 ima češće teški oblik te je povećan rizik od razvoja komplikacija.

      Nažalost, za sada ne postoji specifično liječenje, ali oboljelim se može puno pomoći kako bi im se olakšali simptomi. Pružanje njege (na primjer pomoćna terapija, lijekovi protiv temperature, bolova, terapija kisikom, infuzije, antiviralni lijekovi) može biti vrlo učinkovito kod zaraženih osoba. U Hrvatskoj, kao i u drugim državama svijeta, disciplinirano se provode mjere prevencije, ranog otkrivanja oboljelih, njihovog liječenja, kao i izoliranja osoba izloženih zarazi.

Cjepivo zvano nada

      Vodeće farmaceutske tvrtke u svijetu stavile su na tržište no- voproizvedena cjepiva koja puno obećavaju. Ne preostaje nam drugo nego imati povjerenja u današnje znanstvenike i cijepiti se. To će biti naša razumna odluka, s nadom da ćemo svladati taj ogavni virus. Do tada, jedino što nam preostaje je da savje­sno i temeljito provodimo druge pomoćne preventivne mjere. Testiranje se provodi kako bi se potvrdila infekcija u osobe sa simptomima te kako bi se oboljela osoba čim prije izolirala od drugih i liječila. Istovremeno se identificiraju kontakti oboljelih s drugim osobama, sa svrhom određivanja samoizolacije.

      Istraživanja pokazuju da nošenje maski ima učinkovitost na smanjenje prijenosa respiratornih infekcija za nositelje maski i to za barem jednu trećinu u odnosu na osobe koje ne nose masku za lice, odnosno da mogu usporiti širenje bolesti COVID-19 u zajednici. U slučaju da i zaražena i zdrave osobe nose masku, rizik zaraze zdravih osoba znatno je smanjen. Nošenje maske ne eliminira rizik od infekcije, ali ga znatno smanjuje. Masku treba staviti tako da se prekriju usta i nos. Čim postane vlažna treba ju zamijeniti. Prije stavljanja ili nakon skidanja maske preporučljivo je oprati ruke ili ih dezinficirati.

      Prema dosadašnjim saznanjima, prijenos koronavirusa prilikom uobičajenih rekreacijskih aktivnosti ili kupanjem u vodi, bazenu ili moru, nije zabilježen. Pranje i dezinfekcija ruku ključni su za sprječavanje infekcije. Ruke treba prati često i temeljito sapunom i vodom, najmanje 20 sekundi. Virus ulazi u tijelo kroz oči, nos i usta, stoga ih nemojte dirati neopranim rukama. Osoba koja je bila u bliskom kontaktu s oboljelim bit će stavljena u samoizolaciju u trajanju od 10 dana od trenutka zadnjeg kontakta bez obzira što nema simptome bolesti. To znači da će osoba biti doma, mjeriti temperaturu jednom dnevno te biti u svakodnevnom kontaktu s nadležnim epidemiologom.

Na kraju, zaštitite sebe i druge koliko je to moguće. Smanjite izlaske iz kuće na najmanju moguću mjeru. Izbjegavajte kontakte. Dobro je da se za ovu zimsku sezonu cijepite protiv gripe. Svima nam je cilj držati ovu zastrašujuću pandemiju pod kontrolom.

dr. Ivo Belan