UVODNA RIJEČ

Svi smo mi doktori

Piše: Jasna A. Petrović

     Zašto se netko od 80+ godina ne bi cijepio protiv Covida-19? Zato jer je slabije pokretan, a živi na petom katu zgrade bez lifta; zato jer prebiva u selu bez autobusa i vlaka, Bogu iza nogu? Zato jer ne želi dobiti nuspojave poput krvnog ugruška, neuropatije, sljepila i svih drugih poznatih i nepoznatih boleština, a niti dobiti svojstvo magneta na mjestu cijepljenja odnosno„ugradnje čipa"? Zato jer je sve to izmišljotina, stari bi umirali ionako od drugih bolesti i jer iza svega stoji farmaceutska industrija koja mlati lovu na naivcima. Uostalom, brojke to potvrđuju. Ako ste Hrvat od 80+ cijepilo vas se manje od polovice, dok je u Austriji 70 posto dobilo dvije doze, u većini EU zemalja od 65 do 90 posto, a npr. u Danskoj, Irskoj i Španjolskoj čak 100 posto!

     Starost je neizlječiva bolest, ali rizik od Covida-19 je mnogo veći od mogućih nuspojava na cjepivo, no kako posustaje korona, tako se u Hrvatskoj smanjuje interes za cijepljenje, ma koliko stručnjaci i političari upozoravali da je cijeplje­nje "zalog" za dulju turističku sezonu i mirniju jesen, kad bi Covid-19 ponovo mogao pokazati zube. Ipak, trebate li se cijepiti kad ste već ionako stari i izraubani, pa vam preostaje još jedva koja godina života; ako ste među onih 40 posto necijepljenih od 65+?

     Pa, naravno da trebate - kažu zagovaratelji cijepljenja, jer pandemija korone nije šala, a bolje je s cjepivom dobiti lakšu verziju bolesti, nego završiti na respiratoru. Kad se cijepiš, piše na televizijskim ekranima, onda si odgovorna osoba koja pokazuje želju da svojim činom zaštiti i druge. Osim toga od svih umrlih od koronavirusa manje od 12 posto ih je iz domova za starije, jer je tamo procijepljenost iznosila čak 80 posto.

     Antivakseri su, pak, sigurni kako je cjepivo nesigurno jer je prebrzo izmišljeno i nije testirano na dovoljnom broju ispitanika. No, ista im teorija nije niti u primisli kad dobiju neki novi antibiotik ili lijek za druge bolesti? Uvjetuju li svoje liječenje uvidom u znanstvene rukopise o stvaranju i testi­ranju lijeka? Nažalost, jedna smo od europskih zemalja s najvećim udjelom stanovnika koji„ne vjeruju" u cijepljenje.

     No, nije li ipak glavni razlog oklijevanja prema cijepljenju pad povjerenja u institucije i sustav, čemu su pridonijele i nekoherentnosti u upravljanju epidemijom, pa i nepoštiva­nje mjera od strane njihovih donositelja? Stoga i od sustava treba krenuti povratak povjerenja. Otvorenim informacijama, dosljednošću, s poštovanjem prema svom građaninu. Medi­cina je toliko napredovala da praktično nijedan čovjek nije zdrav, no još je važnije osvijestiti da s obzirom da nema lijeka protiv Covida-19, bolje je spriječiti nego liječiti. Cjepivom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

PORAST NASILJA NAD STARIMA

Istučeš staru majku, sud te pusti

 

     Pandemija koronavirusa osim udara na zdravlje, ekonomiju i život lju­di, donijela je još jedan popriličan problem. Izuzetno je porastao broj slu­čajeva nasilja u obitelji, pa je tako prema službenim podacima za prvih 9 mjeseci 2020. godine broj kaznenih djela nasilja u obitelji bio veći za čak 43,4 posto u odnosu na isto razdoblje 2019. godine.    Razlozi za porast su očigledni, pojačana nervoza ljudi, ali i veća zatvorenost osoba u njihovim domovima, što je česti okidač za nasilnike. S obzirom da su starije oso­be u pandemiji još izoliranje u svojim domovima, porast nasilja u obitelji u toj dobnoj skupini vjerojatno je još i veći. Službene statistike su višestruko niže od stvarnih brojki, jer nasilje zbog straha ili srama često ostaje neprijavljeno.

Sloboda za cipelarenje

      Početak ove godine obilježile su dvi­je nebulozne odluke hrvatskih sudova prema kojima su nasilnici u obitelji nad starijim osobama pušteni iz pritvora uz uvjetnu kaznu. Prvi slučaj dogodio se u Bjelovaru, gdje je 65-godišnji sin pre­tukao majku. Udario ju je po lijevoj ruci i nozi, potom bacio na pod i iscipelario nogama. Nesretna žena je zaprimljena u bolnicu s prijelomom rebra s pomakom, krvnim podljevom i modricama po noga­ma. Osuđen je na osam mjeseci uvjetno, odnosno slobodan je i neće u zatvor ako u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Jedina kazna mu je pla­ćanje sudskog postupka od 2.800 kuna. Pravedno?

      Drugi slučaj dogodio se u Splitu gdje je 65-godišnjak zbog višegodišnjeg obi­teljskog nasilja nad suprugom i kćeri osu­đen na uvjetnu kaznu od godinu dana. U posljednjem izljevu bijesa, potaknutog pijanstvom, nasilnik je vrijeđao suprugu i trudnu kćer, razbijao inventar u stanu. Sud mu je kao olakotnu okolnost kod utvr­đivanja kazne uzeo u obzir da nije nikad kazneno osuđivan i da je bio smanjeno ubrojiv zbog pijanstva, a kao otegnuta da je ranije prekršajno osuđivan zbog obiteljskog nasilja.

     Tijela vlasti ovakvim odlukama ne da ne štite najugroženije, nego i nasilnicima šalju poruku da će se izvući makar i lomili rebra nemoćnim staricama. Nije samo fizičko nasilje ono što muči starije osobe u Hrvatskoj, već i ekonomske nasilje, koje se često ogleda u pritiscima članova obi­telji na svoje starije da potpišu ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju kako bi im predali vlasništvo nad svojim nekretninama.

Siromaštvo povećava rizik

      Stariji tako često ostanu bez imo­vine, ali i adekvatne skrbi, zbog čega žive u lošim uvjetima. Inicijative SUH-a upućene nadležnom Ministarstvu da se ukinu lešinarski ugovori o dosmrtnom uzdržavanju redovito se odbijaju, kao i donormiranje ugovora o doživotnom uzdržavanju. Država nema sluha ni za rastuće siromaštvo starijih osoba, koje je u korona krizi još povećano, a opće je poznato da nedostatak osnovnih sred­stava za život stavlja starije osobe u rizik od svih oblika zlostavljanja.

     Kako je rekla Silvia Rusac s Katedre Socijalne gerontologije Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta u Za­grebu, za starije osobe koje žive u svojem kućanstvu, nasilje može biti povezano s njihovom financijskom ili emocionalnom ovisnosti o članovima obitelji. Kod osoba smještenih u ustanovu, zlostavljanje se može javiti kod hranjenja, kupanja, obla­čenja, uzimanja lijekova itd. Strukturalno nasilje pak, odvija se na razini društva, a odnosi se na nedostatak socijalne si­gurnosti i financijskih sredstava koji bi omogućili zadovoljavajuću kvalitetu života, objašnjava Rusac.

      Gledajući hrvatsko društvo, doima se da se jako malo ili ništa nije učinilo za zaštitu starijih od nabujalog nasilja i za­nemarivanja, da ni zakonodavna, izvršna, niti sudbena vlast većini starijih osoba nisu omogućile život dostojan čovjeka.

Igor Knežević