UVODNA RIJEČ

Svi smo mi doktori

Piše: Jasna A. Petrović

     Zašto se netko od 80+ godina ne bi cijepio protiv Covida-19? Zato jer je slabije pokretan, a živi na petom katu zgrade bez lifta; zato jer prebiva u selu bez autobusa i vlaka, Bogu iza nogu? Zato jer ne želi dobiti nuspojave poput krvnog ugruška, neuropatije, sljepila i svih drugih poznatih i nepoznatih boleština, a niti dobiti svojstvo magneta na mjestu cijepljenja odnosno„ugradnje čipa"? Zato jer je sve to izmišljotina, stari bi umirali ionako od drugih bolesti i jer iza svega stoji farmaceutska industrija koja mlati lovu na naivcima. Uostalom, brojke to potvrđuju. Ako ste Hrvat od 80+ cijepilo vas se manje od polovice, dok je u Austriji 70 posto dobilo dvije doze, u većini EU zemalja od 65 do 90 posto, a npr. u Danskoj, Irskoj i Španjolskoj čak 100 posto!

     Starost je neizlječiva bolest, ali rizik od Covida-19 je mnogo veći od mogućih nuspojava na cjepivo, no kako posustaje korona, tako se u Hrvatskoj smanjuje interes za cijepljenje, ma koliko stručnjaci i političari upozoravali da je cijeplje­nje "zalog" za dulju turističku sezonu i mirniju jesen, kad bi Covid-19 ponovo mogao pokazati zube. Ipak, trebate li se cijepiti kad ste već ionako stari i izraubani, pa vam preostaje još jedva koja godina života; ako ste među onih 40 posto necijepljenih od 65+?

     Pa, naravno da trebate - kažu zagovaratelji cijepljenja, jer pandemija korone nije šala, a bolje je s cjepivom dobiti lakšu verziju bolesti, nego završiti na respiratoru. Kad se cijepiš, piše na televizijskim ekranima, onda si odgovorna osoba koja pokazuje želju da svojim činom zaštiti i druge. Osim toga od svih umrlih od koronavirusa manje od 12 posto ih je iz domova za starije, jer je tamo procijepljenost iznosila čak 80 posto.

     Antivakseri su, pak, sigurni kako je cjepivo nesigurno jer je prebrzo izmišljeno i nije testirano na dovoljnom broju ispitanika. No, ista im teorija nije niti u primisli kad dobiju neki novi antibiotik ili lijek za druge bolesti? Uvjetuju li svoje liječenje uvidom u znanstvene rukopise o stvaranju i testi­ranju lijeka? Nažalost, jedna smo od europskih zemalja s najvećim udjelom stanovnika koji„ne vjeruju" u cijepljenje.

     No, nije li ipak glavni razlog oklijevanja prema cijepljenju pad povjerenja u institucije i sustav, čemu su pridonijele i nekoherentnosti u upravljanju epidemijom, pa i nepoštiva­nje mjera od strane njihovih donositelja? Stoga i od sustava treba krenuti povratak povjerenja. Otvorenim informacijama, dosljednošću, s poštovanjem prema svom građaninu. Medi­cina je toliko napredovala da praktično nijedan čovjek nije zdrav, no još je važnije osvijestiti da s obzirom da nema lijeka protiv Covida-19, bolje je spriječiti nego liječiti. Cjepivom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

ISCJELITELJSKA SNAGA PSIHE

Pozitivan stav, negativan nalaz

     Smirili ste se na trenutak kako biste uživali da vam sunčeve zrake miluju lice. Vaša beba u kolicima pruža vam ruke kako biste ju podigli, a povjerenje koje se odražava u njezinom osmijehu gotovo da vam izmami suze na oči. Sretni trenuci u svakom slučaju! Međutim, znanstvenici danas smatraju da pozitivna raspoloženja koja stvaraju takvi trenuci mogu imati suptilan, ali ipak djelotvoran učinak na zdravlje.

     Novo zdravstveno područje, nazvano psihoneuroimunologija, otkriva vezu između mozga i imunološkog, obrambenog sustava. Ispitivanja su pokazala da društveno aktivni ljudi i koji su u braku žive duže, nego manje aktivni, odvojeni, rastavljeni, kao i one osobe koje nisu u braku. Utvrđeno je da ljudi koji žive u sretnom braku imaju i jači imunološki sustav. Izgleda da kon­takti s drugim ljudima i razne društvene aktivnosti pridonose zdravlju i dužini života. Podijeliti svoje osjećaje s drugim može također pomoći, to jest može imati i fizičke i psihičke koristi za onoga koji se ispovijeda, koji se otvara. To je osobito sada sve vidljive u uvjetima pandemije Covid-19.

Recept za zdravlje - optimizam

     Optimizam je još jedan jaki zdravstveni faktor. Istraživanja su pokazala da oni koji su bili najpesimističniji u svojim 20-tim godinama su češće obolijevali od težih bolesti u svojim 40-tim, 50-tim i 60-tim godinama života. Možda pesimisti postaju pa­sivni kad se suoče s oboljenjem i ne vode dovoljnu brigu o sebi. Optimistični stav ima svoju vrijednost u borbi protiv bolesti. U ispitivanjima žena s uznapredovalim rakom dojke, najduže razdoblje preživljavanja nakon terapije imale su, razumljivo, one koje nisu više pokazivale simptome bolesti, ali su istovremeno i zadržale visok stupanj životnog veselja i zadovoljstva.

     Čak i u slučajevima znatno manje ozbiljnih oboljenja, kao što je obična prehlada, smatra se da postoji određena veza između te bolesti i psiholoških faktora. U jednom istraživanju je uočeno da su pesimisti bili skloniji infekciji prehlade nego druge osobe. Zanimljivo, čak i osjet ljubavi, doživljaj ljubavnih osjećaja, u nekih je ljudi rezultirao povećanim lučenjem imunoglobulina. A u slini, kemijskog spoja koji štiti od infekcija dišnog sustava. Optimisti, ali ne i negatori korone i teoretičari zavjere, imaju, dakle, manju vjerojatnost oboljeti od tog virusa.

     Znanstvenici su čvrsto dokazali da mozak i imunološki sustav međusobno komuniciraju, kao i drugi sustavi u organizmu. Po­stoje stotine snažnih biokemijskih spojeva koji prenose poruke u oba smjera. Poznato je da mnogi od tih spojeva imaju jak učinak na raspoloženja i emocije i preko svog molekularnog sastava omogućuju razumijevanje veze (za koju se već odavno mislilo da postoji) između stanja psihe i stanja zdravlja.

     Danas je poznato da su monociti - imunološke stanice koje pomažu u zacjeljivanju rana, obnovi tkiva i uništavanju bakterija - osjetljivi na neuropeptide, kemijske spojeve koji se stvaraju u mozgu. Začuđujuće, posebno velika koncentracija stanica koje luče neuropeptide nalazi se u onim dijelovima mozga koji kontroliraju emocije.

Pomaže i kod raka

     Jedan eksperimentalni program sproveden na Institutu za rak Sveučilišta Pittsburgh pokazao je zanimljive rezultate. Vo­ditelji programa fokusirali su se na pacijente oboljele od raka, ali čija je bolest bila u povlačenju. Budući da postoji velik rizik da će se rak ponovo javiti, programje imao za cilj pokušati psihološkim treninzima povećati otpornost bolesnika. Pacijenti su prošli 8-tjedni program vježbi relaksacije i trening neprihva­ćanja poraza u borbi protiv bolesti. Cilj podučavanja pacijenata je bio kako se nositi s bolešću i učiniti ih više optimističnijima.

     Znanstvenici su otkrili da su kod onih bolesnika koji su bili uključeni u program, prirodne “stanice ubojice” (koje štite orga­nizam od rasta tumora) bile aktivnije, nego kod onih pacijenata koji su primili samo standardnu medicinsku skrb. Što možemo naučiti od onih koji otkrivaju vrijednosti pozitivnih misli? Biti pun nade, optimističan, može poboljšati kvalitetu života.

     Pred znanstvenicima je još uvijek izazov da utvrde može li nada stvarno utjecati na imunološki sustav. Brižljivo, sustavno istraživanje kako bi se odgonetnula veza između psiholoških faktora i imunološke funkcije možda će zahtijevati godine znanstvenog rada. Međutim, koristi će biti veoma velike. Dr. Mary Fletcher, direktorica laboratorija za kliničku imunolo­giju na Sveučilištu Miami, kaže: "Nalazimo se u sredini jedne revolucije".

dr. Ivo Belan