UVODNA RIJEČ

Tko nam je „smjestio" Covid dodatak?!

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad Vučić već po drugi put od početka pandemije daje Covid dodatak građanima i umirovljenicima Srbije, onda hrvatska oporba govori kako je on mudar populist koji je i socijal­no osjetljiv. Međutim, kad hrvatska Vlada, nakon godinu dana pritisaka umirovljeničkih udruga za isplatom takvog dodatka i hrvatskim umirovljenicima, nakon svakotjednih pregovora s umi­rovljenicima, konačno usvoji odluku o isplati, gle oporbe kako skače na pravedničke stražnje noge i udara po takvoj mjeri koja će makar jednokratno olakšati težak životni standard najranjivije starije populacije!

     Prvi skače na noge junačke znameniti Krešimir Beljak, čelnik Hrvatske seljačke stranke, te glasno ustvrdi kako će taj dodatak dobiti ljudi s velikim njemačkim mirovinama, jer kaže da će najviši dodatak dobiti ljudi koji imaju male hrvatske, a velike inozemne mirovine, što nije točno.

     S druge strane, šef Bloka Umirovljenici Zajedno Milivoj Špika putem priopćenja straši umirovljenike kako će primanjem do­datka više izgubiti nego dobiti što također nije točno.„Pitanje je koliko će umirovljenika zbog nekoliko kuna ili nekoliko stotina kuna kojima prelaze cenzus izgubiti pravo na policu dopunskog zdravstvenog ili izgubiti neka druga prava i hoće li Covid dodatak biti zaštićen od ovrha?" Sve to pita Špika koji nije primijetio kako su sve takve nevolje izpregovarane i utanačene.

     Možda ćete reći da nisu namjerno preokrenuli istinu, no i onaj tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.

Treći se obznanio saborski zastupnik Hrvatske stranke umi­rovljenika koja je dijelom sudjelovala u zahtijevanju isplate Covid dodatka, tvrdeći kako je taj iznos puno manji od onog koji je on tražio, no dopušta da će umirovljenicima koji žive od niskih mi­rovina barem malo pomoći?! Halo,„barem malo"? Šesto milijuna kuna i 850 tisuća umirovljenika su male brojke?

     A onda Hrelja kaže kako je to sitnica jer je taj „novac ionako osiguran u proračunu, i to milijardu i 200 milijuna kuna, pa se Vlada nije pretrgnula". Drugi pak političar kaže da je to sve no­vac iz Europske unije, iako je to zapravo umirovljenički novac iz budžeta, namaknut većim dijelom preniskom stopom zadnjeg usklađivanja od samo pola posto. I tako se, nakon koronavirusa i cjepiva, nižu teorije zavjere i u vezi Covid dodatka.

     Glupost je udaljena samo par klikova kompjutorskim mišem. Sve više ljudi vjeruje u stvari koje su se do jučer smatrale nevi­đenim glupostima. Nije to samo bizarno, već je i izuzetno opa­sno za demokraciju. A naposljetku, takve gluposti nanose i bol, nesigurnost, strah, pokreću ljude u paniku, trk, ili ih zamrznu na mjestu. Negativni pogled na život nije samo gubljenje vremena, već i ozbiljan propust biti odgovornom osobom. Dečki, saberite se i radujte se s onima kojima je Covid dodatak olakšao barem jedan dan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

IZ DUBROVNIKA U TREBINJE

„Bolesna olinjala starkeljo"

     SUH je u posljednjih nekoliko mjeseci dobio niz mailova očajnog 72-godišnjeg Dubrovčanina (M.T.), inače hrvatskog ratnog vojnog invalida, koji je učinio grešku života - potpisao je svojedobno ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa svojim sinom. Točnije, prvotno je potpisao ugovor o doživotnom uzdržavanju s jednom osobom, no kako kaže, prije tri godine na nagovor sina je razvrgnuo taj ugovor na način da je sin isplatio deset tisuća eura davatelju doživotnog uzdržavanja. Nakon toga je sa sinom potpisao ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Kobna greška, jer je tim ugovorom M.T. pristao da odmah prepiše imovinu na sina, odnosno stan od 90 kvadrata u dubrovačkom naselju Mokošica, čija je tržišna vrijednost s obzirom na pogled na more barem 300 tisuća eura.

     Zauzvrat, sin se ugovorom obvezao da će ocu plaćati troškove stanovanja u najmu, ali u maksimalnom iznosu od 2.500 kuna. U prijevodu, sin je iselio oca i obvezao mu se plaćati sitniš za smještaj. Sin je smjestio oca u vlažni i hladni podstanarski stan u Zvekovici, 20 kilometara udaljenoj od Dubrovnika, no otac je ubrzo shvatio da s mirovinom od niti 2.200 kuna, koliko mu ostane nakon što se odbije četvrtina zbog ovrhe za kredit koju je, paradoksalno, podigao da plati školovanje sinu i kćeri, nema dovoljno novca za normalan život. Dapače, u zimskim mjesecima se nije grijao, nije imao za lijekove, te se jedva prehranjivao.

     Naivno je pomislio da će mu sin priskočiti u pomoć. No, sin je dobiveni stan od 90 kvadrata pretvorio u penthouse za iznajmljivanje, a novac od iznajmljivanja, iako ima stalan posao, iskoristio je za svoje bogaćenje bez da dodatno pomogne ocu.    Tuga, bijes, razočaranje postupcima sina doveli su oca do očaja te mu se pogoršalo stanje s depresijom od koje boluje desetak godina. M.T. nam je napisao i da je u trenutku potpisivanja ugo­vora sa sinom nije bio svjestan što potpisuje i što znači ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, no to će teško pravno dokazati. Sin mu čak nekoliko mjeseci nije isplaćivao ni dogovoreni iznos, zbog čega je M.T. mu najavio razvrgavanje ugovora, pa je sin nakon toga postao redovni platiša.

     Ipak, rješenje svojih egzistencijalnih problema M.T. je uspio pronaći tako da se prije nešto malo više od godinu dana odselio u susjednu državu, točnije u Trebinje u BiH! Zbog nižih troškova života sa svojom mirovinom tamo ipak može preživjeti. No, nakon godinu dana pojavio se novi problem. Iznos od 300 eura koliko košta stanarina sin zadnja dva mjeseca uplaćuje vlasnici koja živi u Crnoj Gori te banka uzima 19 eura za transakciju. Umjesto da uplati 300 eura plus troškove transakcije, sin je odlučio da je iznos koji će on ukupno platiti biti 300 eura. Vlasnica kojoj sjeda 281 euro na račun zbog toga je najavila M.T. da će mu otkazati najam stana ne plati li puni iznos.

     Škrtom i neobazrivom sinu je eto puno i 150 kuna platiti, iako 300 eura preračunato iznosi 2.263 kuna. Ono što je još bolnije je vidjeti prepisku oca i sina, gdje sin oca naziva luđakom, shizofre- nikom i bolesnom olinjalom starkeljom. M.T. je sada u strahu da će uskoro biti deložiran, iako mu sin tvrdi da će mu pronaći jeftin smještaj u Dubrovniku jer je sezona podbacila. No, što će biti nakon povratka turizma? I uostalom, koja korist od života u Dubrovniku i okolici ako nema dovoljno novca za troškove života? Otac vjeruje da sin zapravo želi da on umre, zbog čega ga i namjerno stresira, kako na kraju ne bi morao ništa plaćati.

     Nažalost, bešćutnost i vlastitih članova obitelji nerijetka je pojava, zbog čega u SUH-u redovito informiramo naše članove da ni pod koju cijenu ne potpisuju ugovore o dosmrtnom uzdr- žavanju.Kasno je kad upoznate pravo lice svoga potomka.

I.K.