UVODNA RIJEČ

Svi smo mi doktori

Piše: Jasna A. Petrović

     Zašto se netko od 80+ godina ne bi cijepio protiv Covida-19? Zato jer je slabije pokretan, a živi na petom katu zgrade bez lifta; zato jer prebiva u selu bez autobusa i vlaka, Bogu iza nogu? Zato jer ne želi dobiti nuspojave poput krvnog ugruška, neuropatije, sljepila i svih drugih poznatih i nepoznatih boleština, a niti dobiti svojstvo magneta na mjestu cijepljenja odnosno„ugradnje čipa"? Zato jer je sve to izmišljotina, stari bi umirali ionako od drugih bolesti i jer iza svega stoji farmaceutska industrija koja mlati lovu na naivcima. Uostalom, brojke to potvrđuju. Ako ste Hrvat od 80+ cijepilo vas se manje od polovice, dok je u Austriji 70 posto dobilo dvije doze, u većini EU zemalja od 65 do 90 posto, a npr. u Danskoj, Irskoj i Španjolskoj čak 100 posto!

     Starost je neizlječiva bolest, ali rizik od Covida-19 je mnogo veći od mogućih nuspojava na cjepivo, no kako posustaje korona, tako se u Hrvatskoj smanjuje interes za cijepljenje, ma koliko stručnjaci i političari upozoravali da je cijeplje­nje "zalog" za dulju turističku sezonu i mirniju jesen, kad bi Covid-19 ponovo mogao pokazati zube. Ipak, trebate li se cijepiti kad ste već ionako stari i izraubani, pa vam preostaje još jedva koja godina života; ako ste među onih 40 posto necijepljenih od 65+?

     Pa, naravno da trebate - kažu zagovaratelji cijepljenja, jer pandemija korone nije šala, a bolje je s cjepivom dobiti lakšu verziju bolesti, nego završiti na respiratoru. Kad se cijepiš, piše na televizijskim ekranima, onda si odgovorna osoba koja pokazuje želju da svojim činom zaštiti i druge. Osim toga od svih umrlih od koronavirusa manje od 12 posto ih je iz domova za starije, jer je tamo procijepljenost iznosila čak 80 posto.

     Antivakseri su, pak, sigurni kako je cjepivo nesigurno jer je prebrzo izmišljeno i nije testirano na dovoljnom broju ispitanika. No, ista im teorija nije niti u primisli kad dobiju neki novi antibiotik ili lijek za druge bolesti? Uvjetuju li svoje liječenje uvidom u znanstvene rukopise o stvaranju i testi­ranju lijeka? Nažalost, jedna smo od europskih zemalja s najvećim udjelom stanovnika koji„ne vjeruju" u cijepljenje.

     No, nije li ipak glavni razlog oklijevanja prema cijepljenju pad povjerenja u institucije i sustav, čemu su pridonijele i nekoherentnosti u upravljanju epidemijom, pa i nepoštiva­nje mjera od strane njihovih donositelja? Stoga i od sustava treba krenuti povratak povjerenja. Otvorenim informacijama, dosljednošću, s poštovanjem prema svom građaninu. Medi­cina je toliko napredovala da praktično nijedan čovjek nije zdrav, no još je važnije osvijestiti da s obzirom da nema lijeka protiv Covida-19, bolje je spriječiti nego liječiti. Cjepivom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

KAKO NAUČITI SVOJA PRAVA

Ne budi žrtva prijevare

 

     UPravnom savjetovalištu Sindikata umirovljenika Hrvatske, koje je započelo s radom još davne 1999. godine, a od 2016. je upisano u Registar pružatelja primarne pravne pomoći, dnevno dolaze ili nazivaju starije osobe koje traže hitne savjete o svojim pravi­ma. Najčešće se pomoć traži prekasno, kad su pogreške već učinjene, potpisani štetni ugovori o dosmrtnom ili doživot­nom uzdržavanju. Da su znali svoja pra­va, da li bi drukčije postupili? Svakako bi, jer bi barem mogli birati ili osvijestiti što žele učiniti, koje su njihove potrebe i kako ih zaštititi. Pamtimo kako su, osim jednog člana obitelji koji navuče stariju osobu na potpisivanje npr. dosmrtnog ugovora, česti slučajevi davanja jedine nekretnine u zamjenu za smještaj u obi­teljskom domu. Toje naprosto gotovo svakidašnja praksa, krcata loših slučaje­va i tužnih posljedica.

Radionice u četiri grada

     Kako to spriječiti? Sindikat umirov­ljenika Hrvatske je to pokušao uz pot­poru Ministarstva za demografiju, obi­telj, mlade i socijalnu politiku projektom „Umrežavanje pravde za starije osobe", na način da je, među ostalim, kroz regi­onalne interaktivne radionice, održane u četiri grada, educirano 85 aktivista. Time su aktivisti pripremljeni za daljnji rad sa starijim osobama, kako bi pota­knuli osvješćivanje o njihovim pravima i obvezama, osobito glede ugovora o uzdržavanju.

     Održane su tako četiri regionalne interaktivne radionice Pravnog savjeto­vališta SUH-a u Zagrebu, Đakovu, Medulinu i Splitu u organizaciji tamošnjih podružnica SUH-a. Tema radionica su bili «Ugovori o doživotnom i dosmrt­nom uzdržavanju - Ima li alternative?«, a voditelji su bili pravni savjetnici Ante Kuprešak i Sunčica Polovina Jurca.

     Svaka interaktivna radionica je uključivala projekciju prezentacije koja je sadržavala osnovne podatke o temi radionice, razlikovanje ugovora o do- smrtnom i doživotnom uzdržavanju, prikaz slučajeva iz prakse i prikaz alter­nativa sklapanju ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Radionice su izvođene na način da su prisutni mogli u svako doba postaviti pitanje vezano za tematiku radionice, iznijeti svoja zapa­žanja i davati prijedloge, odnosno kon­cipirane na način da potakne raspravu. Uz niz pitanja o ugovorima o uzdržava­nju, pravni stručnjaci su odgovarali i na opća pravna pitanja zainteresiranih.

Ideje za daljnje inicijative SUH-a

Za svaku radionicu je ispunjena lista prisutnih i podijeljeni su evaluacijski listići koje su prisutni anonimno popu­njavali, a zagrebački i splitski sudionici su radionicama dali ocjenu 4,8, dok su đakovački dali 4,6, a medulinski - 4,5. Visoke ocjene za visok stupanj zadovolj­stva dvosatnim radom!

     Bilježena su pitanja prisutnih i na temelju neposrednog kontakta i pre­gledom evaluacijskih listića utvrđeni su glavni prijepori i nedoumice koje se tiču projektne teme, a koji će poslužiti u izra­di i razradi daljnjih aktivnosti i inicijativa SUH-a prema nadležnim institucijama, a sve u cilju poboljšanja položaja umirov­ljenika i osoba starije životne dobi.

     Uz interaktivne radionice izrađenje edukativni letak informativnog karakte­ra u 10.000 primjeraka kojim se upućuju građani starije životne dobi na kontakte Pravnog savjetovališta SUH-a u vezi s potpisivanjem ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju.

     Projektom je zbog pandemije koronavirusom i prostornih mogućnosti domaćina sudjelovalo 85 osoba u če­tiri grada neposredno na radionicama; 1.000-1.500 osoba podjelom letaka te kroz umirovljeničke medije još preko desetak tisuća osoba. U sklopu projekta tiskani su članci u mjesečniku SUH-a „Glas umirovljenika" u kojima je obrađi­vana tematika projekta i popraćen pri­kaz održanih radionica.

Uspješno ostvaren cilj

      Projektom je ojačan i rad Pravnog savjetovališta SUH-a, što je provede­no zapošljavanjem mlade pravnice na određeno vrijeme. Ostvarena je i pre­poznatljivost u medijima, zahvaljuju­ći objavljivanju članaka u mjesečniku Glasa umirovljenika u sklopu projekta, na web stranici Sindikata umirovljenika Hrvatske te tematskoj Facebook stranici Pokret protiv siromaštva starijih osoba te se na taj način unaprijedila kvaliteta života starijih osoba, stvoreni su predu­vjeti za informiranje i podizanje razine svijesti o pravima starijih osoba osobito glede raspolaganja imovinom.

     Cilj ovog projekta je ispunjen jer se postigla veća informiranost i upućenost starijih osoba i članova obitelji u njiho­va prava; bolja informiranost javnosti o potrebi zaštite i sprječavanja prijevara, zloporabe, zanemarivanja i zlostavljanja starijih osoba, što je vidljivo iz evaluacij­skih listića u kojima su sva četiri grada obuhvaćena projektom sudionici s od­ličnom ocjenom ocijenili korisnost radi­onice, prezentaciju glavne teme, ideju projekta, mogućnost neposrednog od­govora na pitanja te pokazali zaintere­siranost da sudjeluju na novoj radionici/ tribini SUH-a. Ipak, to je tek mali korak u velikim potrebama za informiranjem i edukacijom o ugovorima o uzdržavanju i mogućim zlouporabama.

Sunčica Polovina Jurca