UVODNA RIJEČ

Svi smo mi doktori

Piše: Jasna A. Petrović

     Zašto se netko od 80+ godina ne bi cijepio protiv Covida-19? Zato jer je slabije pokretan, a živi na petom katu zgrade bez lifta; zato jer prebiva u selu bez autobusa i vlaka, Bogu iza nogu? Zato jer ne želi dobiti nuspojave poput krvnog ugruška, neuropatije, sljepila i svih drugih poznatih i nepoznatih boleština, a niti dobiti svojstvo magneta na mjestu cijepljenja odnosno„ugradnje čipa"? Zato jer je sve to izmišljotina, stari bi umirali ionako od drugih bolesti i jer iza svega stoji farmaceutska industrija koja mlati lovu na naivcima. Uostalom, brojke to potvrđuju. Ako ste Hrvat od 80+ cijepilo vas se manje od polovice, dok je u Austriji 70 posto dobilo dvije doze, u većini EU zemalja od 65 do 90 posto, a npr. u Danskoj, Irskoj i Španjolskoj čak 100 posto!

     Starost je neizlječiva bolest, ali rizik od Covida-19 je mnogo veći od mogućih nuspojava na cjepivo, no kako posustaje korona, tako se u Hrvatskoj smanjuje interes za cijepljenje, ma koliko stručnjaci i političari upozoravali da je cijeplje­nje "zalog" za dulju turističku sezonu i mirniju jesen, kad bi Covid-19 ponovo mogao pokazati zube. Ipak, trebate li se cijepiti kad ste već ionako stari i izraubani, pa vam preostaje još jedva koja godina života; ako ste među onih 40 posto necijepljenih od 65+?

     Pa, naravno da trebate - kažu zagovaratelji cijepljenja, jer pandemija korone nije šala, a bolje je s cjepivom dobiti lakšu verziju bolesti, nego završiti na respiratoru. Kad se cijepiš, piše na televizijskim ekranima, onda si odgovorna osoba koja pokazuje želju da svojim činom zaštiti i druge. Osim toga od svih umrlih od koronavirusa manje od 12 posto ih je iz domova za starije, jer je tamo procijepljenost iznosila čak 80 posto.

     Antivakseri su, pak, sigurni kako je cjepivo nesigurno jer je prebrzo izmišljeno i nije testirano na dovoljnom broju ispitanika. No, ista im teorija nije niti u primisli kad dobiju neki novi antibiotik ili lijek za druge bolesti? Uvjetuju li svoje liječenje uvidom u znanstvene rukopise o stvaranju i testi­ranju lijeka? Nažalost, jedna smo od europskih zemalja s najvećim udjelom stanovnika koji„ne vjeruju" u cijepljenje.

     No, nije li ipak glavni razlog oklijevanja prema cijepljenju pad povjerenja u institucije i sustav, čemu su pridonijele i nekoherentnosti u upravljanju epidemijom, pa i nepoštiva­nje mjera od strane njihovih donositelja? Stoga i od sustava treba krenuti povratak povjerenja. Otvorenim informacijama, dosljednošću, s poštovanjem prema svom građaninu. Medi­cina je toliko napredovala da praktično nijedan čovjek nije zdrav, no još je važnije osvijestiti da s obzirom da nema lijeka protiv Covida-19, bolje je spriječiti nego liječiti. Cjepivom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

Siromaštvo ubija

Konačna „formula" za umirovljenike

 

     Od kraja rata je prošlo 25 godina, a iz recesije se još nismo izvukli te je svaka treća osoba starija od 65 godina u zoni siromaštva. Sada, usporedo s pandemijom koronavirusa, kreće nova ekonomska kriza. Kakve će biti posljedice po starije osobe? Tragične. Ne samo što su zbog dobi izloženi najvišem stupnju rizika obo­ljenja i smrti zbog podivljalog virusa, već su i zbog rastuće socijalne isključe- nosti katapultirani na totalnu marginu društva i izloženi rizicima depresije i psihičkih tegoba, a zbog pandemij- skih posljedica po zdravstveni sustav i povećanim fizičkim patnjama uslijed nepravodobnog liječenja bolesti.

     Strmoglavi pad osobnog stan­darda, strah od ovrha, gubitka stana, sram zbog nemogućnosti pomaganja unučadi, gubitak obiteljskih i socijalnih interakcija i kohezije, zabrana kretanja, dovode do očaja. Također, stari su sve češće žrtve prijevara, opće proširenih ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju, zelenaških kredita, pa i internetskih prijevara, pljački i nasilja.

Samoubojstvo kao bijeg

     Društvena skrb spram starijih osoba je u Hrvatskoj na klimavim nogama, te će je tek nešto malo popraviti uvođenje nacionalne naknade za starije osobe od bijednih 800 kuna mjesečno za one najsiromašnije. No, najčitljiviji pokazatelj društvenog nemara za umirovljenike je činjenica da je udjel prosječne miro­vine iznosi samo 38 posto prosječne neto plaće, dok je konvencijom br. 102 Međunarodne organizacije rada pred­viđena stopa od najmanje 40 posto.

     Najgore je, međutim, što ionako je ranjiva populacija starijih ujedno i najizloženija samoubojstvima. Tako je 2019. godine prema podacima Hrvat­skog zavoda za javno zdravstvo stopa samoubojstava na svakih 100.000 sta­novnika starijih od 65 godina iznosila

28,9 posto, što je dvostruko više od stope svih samoubojica.

     I dok su 2017. godine od svih ostva­renih samoubojstava čak 40,1 posto počinile osobe starije od 65 godina, prema najnovijim podacima Ministarstva unutarnjih poslova 2019. su od ukupno 566 samoubojstava 38,5 posto počinile osobe iz te dobne skupine, što ukazuje na mali pad. Hoće li u 2020. godini biti povećan udjel starijih samoubojica ili će se ta generacija pokazati rezisten­tnom na višestruke izazove.

Smrt kao lijek

     Kad je riječ o 30.808 umirovljenika koji su napustili mirovinske statistike u prvih osam mjeseci u ovoj koro- na-godini, neupitno je da je riječ o siromašnijim osobama, jer je njihova prosječna mirovina 2.449 kuna, dok je prosječna mirovina 26.514 onih koji su se umirovili u 2020. čak 2.952 kune. Sve je jasno, siromaštvo ubija.

     Hoće li se ove godine uspjeti postići dogovor o uvođenju povoljnijeg mo­dela usklađivanja mirovina kojim bi se barem zaustavilo rapidno siromašenje umirovljenika, pitanje je bez odgovo­ra. Umirovljeničke udruge s razlogom su to uvrstile u prioritete Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe.

     Eto još jednog primjera nedostatka ljubavi države spram starijih: prosječna mirovina je 1999. godine iznosila 1.309 kuna, a danas iznosi 2.558 kuna, pa je time porasla za 1.249 kuna. Istodobno je prosječna neto plaća sa 3.055 kuna došla na 6.722 kune, tj. porasla je za 3.667 kuna. U ovoj godini plaće su, osobito minimalne, i dalje rasle, dok je najniža mirovina porasla samo jed­nom i to 3,13 posto. Mizerija.

     I onda svjedočimo istupima političara u javnosti prigodom kojih tvrde kako je samo potrebno raditi barem 40 godina, pa će i mirovina biti dostojanstvena, prosječno bar 4.669 kuna. Je li to isti­na? Nije. Znate i sami iz svog susjed­stva koliko je umirovljenika s „punim stažem" na rubu bijede s mirovinama ispod dvije tisuće kuna.

     Otvorili smo i Statističke informacije HZMO-a na dan 31. kolovoza 2020. i pogledali koliko iznosi prosječna mi­rovina umirovljenih prema članku 35. Zakona o mirovinskom osiguranju - za umirovljene s dugogodišnjih osi­guranjem. Takvih je 31.437 osoba sa prosječno 42 godine radnog staža, ali čak 78 posto njih ima mirovinu nižu od 4.500 kuna. Dragi političari, gdje vam je vaša matematika? Ni 40 godina staža ne jamči pravo na preživljavanje.

Jasna A. Petrović