UVODNA RIJEČ

Tko nam je „smjestio" Covid dodatak?!

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad Vučić već po drugi put od početka pandemije daje Covid dodatak građanima i umirovljenicima Srbije, onda hrvatska oporba govori kako je on mudar populist koji je i socijal­no osjetljiv. Međutim, kad hrvatska Vlada, nakon godinu dana pritisaka umirovljeničkih udruga za isplatom takvog dodatka i hrvatskim umirovljenicima, nakon svakotjednih pregovora s umi­rovljenicima, konačno usvoji odluku o isplati, gle oporbe kako skače na pravedničke stražnje noge i udara po takvoj mjeri koja će makar jednokratno olakšati težak životni standard najranjivije starije populacije!

     Prvi skače na noge junačke znameniti Krešimir Beljak, čelnik Hrvatske seljačke stranke, te glasno ustvrdi kako će taj dodatak dobiti ljudi s velikim njemačkim mirovinama, jer kaže da će najviši dodatak dobiti ljudi koji imaju male hrvatske, a velike inozemne mirovine, što nije točno.

     S druge strane, šef Bloka Umirovljenici Zajedno Milivoj Špika putem priopćenja straši umirovljenike kako će primanjem do­datka više izgubiti nego dobiti što također nije točno.„Pitanje je koliko će umirovljenika zbog nekoliko kuna ili nekoliko stotina kuna kojima prelaze cenzus izgubiti pravo na policu dopunskog zdravstvenog ili izgubiti neka druga prava i hoće li Covid dodatak biti zaštićen od ovrha?" Sve to pita Špika koji nije primijetio kako su sve takve nevolje izpregovarane i utanačene.

     Možda ćete reći da nisu namjerno preokrenuli istinu, no i onaj tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.

Treći se obznanio saborski zastupnik Hrvatske stranke umi­rovljenika koja je dijelom sudjelovala u zahtijevanju isplate Covid dodatka, tvrdeći kako je taj iznos puno manji od onog koji je on tražio, no dopušta da će umirovljenicima koji žive od niskih mi­rovina barem malo pomoći?! Halo,„barem malo"? Šesto milijuna kuna i 850 tisuća umirovljenika su male brojke?

     A onda Hrelja kaže kako je to sitnica jer je taj „novac ionako osiguran u proračunu, i to milijardu i 200 milijuna kuna, pa se Vlada nije pretrgnula". Drugi pak političar kaže da je to sve no­vac iz Europske unije, iako je to zapravo umirovljenički novac iz budžeta, namaknut većim dijelom preniskom stopom zadnjeg usklađivanja od samo pola posto. I tako se, nakon koronavirusa i cjepiva, nižu teorije zavjere i u vezi Covid dodatka.

     Glupost je udaljena samo par klikova kompjutorskim mišem. Sve više ljudi vjeruje u stvari koje su se do jučer smatrale nevi­đenim glupostima. Nije to samo bizarno, već je i izuzetno opa­sno za demokraciju. A naposljetku, takve gluposti nanose i bol, nesigurnost, strah, pokreću ljude u paniku, trk, ili ih zamrznu na mjestu. Negativni pogled na život nije samo gubljenje vremena, već i ozbiljan propust biti odgovornom osobom. Dečki, saberite se i radujte se s onima kojima je Covid dodatak olakšao barem jedan dan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

RODNI JAZ U MIROVINAMA

Žensko ime jeftinog rada

 

     U sklopu EU projekta „Jednaka prava - jednake plaće - jed­nake mirovine”, kojeg je nositeljica Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, izdane su dvije publikacije koje su napisale članice partnerskih organizacija na projektu. Jednu publikaciju napisala je Jasna A. Petrović iz Sindikata umirovljeni­ka Hrvatske (SUH) i to pod nazivom: Model kolektivnog ugovora - rodni aspekt kolektivnog pregovaranja, dok je autorica druge publikacije Anamarija Tkalčec iz Centra za edukaciju, savjeto­vanje i istraživanje (CESI), a čiji naziv je: Priručnik za edukacije o rodnom jazu u plaćama i mirovinama.

     Cilj CESI-jeve publikacije je prenošenje znanja, izrada alata i metodologije rada s različitim korisnicima i korisnicama na temu rodnih razlika u svijetu rada. Ova publikacija potiče i tran- sgeneracijski model učenja s ciljem razvoja stavova o jednakim mogućnostima i ravnopravnosti spolova u svijetu rada i procesima rada te pruža i teorijsko-informativni pregled problema rodnog jaza u plaćama i mirovinama, ali i praktični dio s vježbama ko­jima se edukatori i edukatorice mogu poslužiti u radu na temu ravnopravnosti spolova u svijetu rada i jednakopravnosti plaća i mirovina za žene i muškarce.

     Svaka tema, poput rodnih stereotipa, pitanja roda i spola, diskriminacije temeljem spola, obrazovanja, svijeta rada, mirovina i rodno osviještene politike je usko povezana s rodnim jazom u plaćama i mirovinama, te je obrađena u teorijskom dijelu kako bi edukatori i edukatorice imali pregled relevantnih informacija. U djelu se navodi i kako žene u državama članicama EU u prosjeku zarađuju 16,2 posto manje od muškaraca, a prema izvješću o radu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova iz 2018. godine u Hrvatskoj je taj jaz nešto manji te je iznosio 13,19 posto. Ipak, dok je trend u EU da se jaz smanjuje, u Hrvatskoj se od 2010. godine stalno povećava.

     U izvješću se također navodi da jaz u mirovinama u Hrvatskoj iznosi 21,6 posto, dok je Sindikat umirovljenika Hr­vatske analizama mirovinskih statistika utvrdio jaz od čak 24,9 posto, što je još puno niže nego prosjek u EU koji iznosi

ogromnih 38 posto (izvor: Gender gap in pensions in the EU — research note to the Latvian Presidency, EIGE, 2015.). Uzroci jaza u mirovinama i plaćama su tradicionalne rodne predrasude i stereotipi te diskriminacije po spolu koji smještaju žene na manje plaćene poslove i niže hijerarhijske pozicije, opterećujući žene kućanskim poslovima i brigom o obitelji, dok se rad koji obavljaju bilo u kućanstvu, bilo na poslu, često omalovažava i negira, objašnjava autorica publikacije.

Važnost kolektivnog pregovaranja

     U publikaciji, Model kolektivnog ugovora - rodni aspekt ko­lektivnog pregovaranja, Jasna A. Petrović iz SUH-a je objasnila važnost kolektivnog pregovaranja, jer ono smanjuje ukupnu nejednakost plaća među zaposlenima, odnosno pomaže u posti­zanju ravnopravnosti spolova u plaćama i mirovinama. Istaknuta

je važnost sindikata koji utječu na smanjivanje općih razlika, što na kraju posljedično utječe i na žene koje imaju niže plaće od muškaraca. Autorica navodi kako su sindikati i kolektivno pregovaranje glavni mehanizmi pomoću kojih se poduzimaju posebne akcije za suzbijanje razlike u plaćama među spolovima, bilo kroz politike za povećanje plaća u zanimanjima ili sektorima s dominantnom ženskom radnom snagom, za uspostavljanje više rodno osjetljivog ocjenjivanja poslova ili za provedbu akcijskih planova za smanjivanje jaza u plaćama među spolovima utvrđenih u kompaniji/ sektoru.

     U publikaciji se navode i međunarodne konvencije i ugovori koji su važni za ko­lektivno pregovaranje, a koji osiguravaju veću slobodu radnicima i radnicama, bolje poštivanje njihovih prava, izjednačavanje plaća po spolu, borbu protiv diskriminacije i sprječavanje nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu. Autorica se osvrnula i na hrvatski okvir protiv diskriminacije po spolu, pa tako navodi kako je nacionalna

politika za ravnopravnost spolova usvojena 1997. godine, nakon koje je uslijedio prvi Zakon o ravnopravnosti spolova iz 2003., dok je trenutno na snazi Zakon iz 2008. godine, kao i Izmjene i dopune iz 2017.

Žrtve prekarnog rada

     U publikaciji se iznose i analize kolektivnih ugovora s aspekta ravnopravnosti spolova i jednakopravnosti plaća, među kojima i analiza sadržaja 120 kolektivnih ugovora koju je provela Pra­vobraniteljica za ravnopravnost spolova 2009. godine, a koja je među ostalim pokazala kako je u velikom broju tih ugovora zamijećeno isticanje pojedinih zanimanja u ženskom rodu, npr. čistačica, tajnica, njegovateljica, a samo rijetki ugovori navode obveze jednakosti plaća žena i muškaraca.

     Autorica je detaljno objasnila i što je sve potrebno za kolektivno pregovaranje, uz naglasak da se kolektivnim ugovorom mogu, u pravilu, ugovoriti samo uvjeti rada koji su za radnika povolj­niji od onih određenih Zakonom o radu (ZOR) ili nekim drugim zakonom, odnosno, uvjeti rada nepovoljniji od onih određenih ZOR-om samo ako je to izričito propisano tim ili drugim zakonom. Istaknuta je i problematika rada na crno, čiji udjel u BDP-u iznosi najmanje 28 posto, kao i podatka da ugovor na određeno ima svaki četvrti radnik u Hrvatskoj te čak 90 posto novozaposlenih, od čega su velika većina žene. Ugovori na određeno za sobom vuku nesigurnost radnog mjesta, niže plaće i lošije uvjete rada.

     Navode se i preporuke u području rada i zapošljavanja koje je Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova objavila u Izvješću o radu za 2019. godinu. Istaknuti su i pozitivni primjeri kolektivnih ugovora tvrtki iz nekih europskih zemalja koje su omogućile svojim zaposlenima da imaju beneficije u slučaju skrbi za bole­snu djecu, unuke ili starije članove obitelji. Za kraj je naglašena i važnost edukacija članova sindikalnih pregovaračkih odbora i pregovarača, ženskih odbora/ureda, edukatora i sindikalnih rukovoditelja i organizatora kako bi se naučili prepoznavati dis­kriminacijske odredbe i politike kakve sada postoje u praksi ili čak i u kolektivnim ugovorima.