UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Pandemija protiv žena?

 

     Nije tajna kako koronavirus više ugrožava starije muškarce od žena iste dobne skupine, a k tome ih i gotovo duplo više umire od tog nepredvidivog virusa. Dakle, žene su otpornije na Covid-19 u zdravstve­nom aspektu, ali nisu u ekonomskim i socijalnim posljedicama.

     Neposredni pad gospodarskog razvoja u Europi vjerojatno će utje­cati na šanse žena za zaposlenje više nego na muškarce, a glavni razlog su

neravnoteža u zastupljenosti spolova na različitim poslovima u gospodar­stvu. Očekuje se da muškarci rade u onim djelatnostima koje se smatraju ključnim ekonomskim aktivnostima, kao što su prijevoz, zaštitne službe (na primjer, rad na policiji), poljopri­vreda, održavanje i popravci, dostava itd. pa su zaštićeniji od nezaposleno­sti.    Drugo, kriza Covida-19 pogodila je mnoge usluge koje uključuju česte kontakte s kupcima i klijentima, a za koje nije moguće raditi na daljinu, kao što su trgovina, zabava i kultu­ra, usluge, socijalne i osobne usluge, ugostiteljstvo, putovanja i turizam - neki od sektora u kojima žene brojča­no dominiraju.

Pad zaposlenosti

     Prema podacima OECD-a iz lipnja 2020. došlo je do izrazitog pada zapo­slenosti žena u zemljama članicama, a ova kriza, kao ni jedna druga prije, ima izraziti rodni aspekt i teške ekonomske posljedice po žene.

Eurofound je u travnju proveo istra­živanje diljem EU-a kako bi otkrio kako se Europljani nose s radnim životom tijekom pandemije. Utvrdilo se kako puno radnika radi kod kuće, što nikada ranije nije bio slučaj. Također se poka­zalo da prije krize više žena (64 posto) nego muškaraca (57 posto) nikada nije radilo od kuće, dok su se sada bolje prilagodile i kod kuće radi čak 39 posto žena u usporedbi s 35 posto muškara­

ca. U skupini majki s djecom, čak ih je 46 posto zaposle­no od kuće.

     No, dok se prije pandemije pove­ćanje broja žena koje rade kod kuće moglo prepoznati kao pozitivan ti­jek, odnosno kao dokaz da radno

vrijeme postaje fleksibilnije, a ravno­teža između radnog i privatnog života se poboljšava, sada u vrijeme socijalne udaljenosti i zatvaranja se potvrđuje kako je povećan teret za mnoge zapo­slene majke koje žongliraju poslom, školovanjem djece i brigom u kući, a sve to u istom džepu prostora i vreme­na.

Skrb je ženski posao

     Iako se sve više priča o izjednačenoj podjeli roditeljstva i kućanskih poslova među spolovima, briga je i dalje uglav­nom ženski posao. Europska anketa o kvaliteti života iz 2016. (EQLS) utvrdila je, na primjer, da su žene u prosjeku brinule o svojoj djeci 39 sati tjedno, u odnosu na 21 sat koji provode muškar­ci. Žene su u prosjeku 17 sati tjedno po­svećivale kuhanju i kućanskim poslovi­ma, u usporedbi s 10 sati za muškarce. Danas se zbog pandemije i korone povećava udjel neplaćenog posla kod žena, a djeca koja nisu u dječjim usta­novama i školama, te stariji uzdržavani roditelji u kući, trebaju više skrbi. Tako se s pandemijom ženski neplaćeni rad povećava, što će svakako utjecati i na povećanje rodnog jaza u plaćama, a posljedično i u mirovinama.

Koncentracija aktivnosti u vlasti­tom domu također znači da je sukob obveza posla i obiteljskog života sigur­no u porastu, pa je tako u travnju 2020. godine 13 posto muškaraca i 14 posto žena izjavilo da im je sve teže obavljati

radne zadatke, dok je anketom u 2015. godini zabilježeno samo četiri posto ispitanika koji su imali taj problem.     Zbog pandemije i rada od kuće trećini žena teško je koncentrirati se na svoj rad, u odnosu na jednu šestinu muška­raca.

Manje žena

     Kako je u Hrvatskoj? Analizom naj­novijih statistika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o registriranoj nezapo­slenosti prema spolu, udjel žena u ne­zaposlenosti u pandemijskim mjeseci­ma polako klizi na dolje. Krajem svibnja 2020. je bilo registrirano 157.839 neza­poslenih od čega 55,7 posto žena, a godinu ranije bilo je 116.466, od čega 55,2 posto žena.

     Međutim, kad gledamo broj zapo­slenih, tu je vidljiv postupni pad žen­ske zaposlenosti, od npr. 46,8 posto u travnju na 46,6 u svibnju 2020. Ako se takva tendencija nastavi, nastupit će vidljive posljedice. No, prema po­znatoj činjenici da je daleko veći udjel žena u radu na crno, moguće je da će taj udjel i rasti, jer s nesigurnim gospo­darstvom, poslodavci su manje skloni službeno zapošljavati radnike, osobito ne na neodređeno.

     Pandemija je žene opet gurnula na­trag prema obitelji, a takve su tenden­cije sve vidljivije i u nastupima desnijih stranaka, pa su posljedice po njihov položaj na tržištu rada predvidive.