UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

CRNE BROJKE: Koliko Hrvatska voli svoje stare?

Global Age Watch Index je sofisticirani sustav mjerenja položaja i prava osoba starijih od 60 godina u stotinjak zemalja svijeta, postavljen od strane više međunarodnih organizacija (UN, MOR, Svjetska banka itd.). Godišnje se prikupljaju najnoviji podaci i utvrđuje rangirana lista indeksa.

Za 2013. Hrvatska je postigla 41. mjesto, s tim da su ispred uglavnom sve zapadnoeuropske zemlje, ali i Slovenija (20. mjesto), Češka (25. mjesto), pa čak i Makarska te Albanija. Indeks o položaju starijih osoba u nekoj zemlji izračunava se na temelju pokrivenosti starijih stanovnika mirovinama, po čemu je Hrvatska, kao i sve bivše socijalističke zemlje, visoko na ljestvici. Zatim, uzima se u obzir BDP zemlje, stopa siromaštva starijih osoba koja je kod nas vrlo visoka (pogađa svakog četvrtog!), te relativni standard zaposlenih.

Međutim, netočni su podaci da je kod nas prosječni neto prihod starije osobe čak 70 posto od zaposlene osobe, jer kad se mjeri po udjelu neto mirovine u neto plaći koji iznosi samo 40 posto, posve je jasno da je netko benevolentno i netočno „poboljšao podatke“. Ono što nas spašava u globalnoj matematici je opstojna mre.a društvenih odnosa, povezanosti s obitelji, što utječe takoer na poboljšanu sliku položaja umirovljenika.