UVODNA RIJEČ

Svi smo mi doktori

Piše: Jasna A. Petrović

     Zašto se netko od 80+ godina ne bi cijepio protiv Covida-19? Zato jer je slabije pokretan, a živi na petom katu zgrade bez lifta; zato jer prebiva u selu bez autobusa i vlaka, Bogu iza nogu? Zato jer ne želi dobiti nuspojave poput krvnog ugruška, neuropatije, sljepila i svih drugih poznatih i nepoznatih boleština, a niti dobiti svojstvo magneta na mjestu cijepljenja odnosno„ugradnje čipa"? Zato jer je sve to izmišljotina, stari bi umirali ionako od drugih bolesti i jer iza svega stoji farmaceutska industrija koja mlati lovu na naivcima. Uostalom, brojke to potvrđuju. Ako ste Hrvat od 80+ cijepilo vas se manje od polovice, dok je u Austriji 70 posto dobilo dvije doze, u većini EU zemalja od 65 do 90 posto, a npr. u Danskoj, Irskoj i Španjolskoj čak 100 posto!

     Starost je neizlječiva bolest, ali rizik od Covida-19 je mnogo veći od mogućih nuspojava na cjepivo, no kako posustaje korona, tako se u Hrvatskoj smanjuje interes za cijepljenje, ma koliko stručnjaci i političari upozoravali da je cijeplje­nje "zalog" za dulju turističku sezonu i mirniju jesen, kad bi Covid-19 ponovo mogao pokazati zube. Ipak, trebate li se cijepiti kad ste već ionako stari i izraubani, pa vam preostaje još jedva koja godina života; ako ste među onih 40 posto necijepljenih od 65+?

     Pa, naravno da trebate - kažu zagovaratelji cijepljenja, jer pandemija korone nije šala, a bolje je s cjepivom dobiti lakšu verziju bolesti, nego završiti na respiratoru. Kad se cijepiš, piše na televizijskim ekranima, onda si odgovorna osoba koja pokazuje želju da svojim činom zaštiti i druge. Osim toga od svih umrlih od koronavirusa manje od 12 posto ih je iz domova za starije, jer je tamo procijepljenost iznosila čak 80 posto.

     Antivakseri su, pak, sigurni kako je cjepivo nesigurno jer je prebrzo izmišljeno i nije testirano na dovoljnom broju ispitanika. No, ista im teorija nije niti u primisli kad dobiju neki novi antibiotik ili lijek za druge bolesti? Uvjetuju li svoje liječenje uvidom u znanstvene rukopise o stvaranju i testi­ranju lijeka? Nažalost, jedna smo od europskih zemalja s najvećim udjelom stanovnika koji„ne vjeruju" u cijepljenje.

     No, nije li ipak glavni razlog oklijevanja prema cijepljenju pad povjerenja u institucije i sustav, čemu su pridonijele i nekoherentnosti u upravljanju epidemijom, pa i nepoštiva­nje mjera od strane njihovih donositelja? Stoga i od sustava treba krenuti povratak povjerenja. Otvorenim informacijama, dosljednošću, s poštovanjem prema svom građaninu. Medi­cina je toliko napredovala da praktično nijedan čovjek nije zdrav, no još je važnije osvijestiti da s obzirom da nema lijeka protiv Covida-19, bolje je spriječiti nego liječiti. Cjepivom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

UMIRANJE U DOMOVIMA

Tužbe zbog smrti najmilijih?

 

     Obitelji žrtava covida-19 iz Ber- gama, grada koji se nalazi u sjevernom dijelu Italije naj- pogođenijem koronavirusom, sredi­nom lipnja poduzeli su pravne korake kako bi dobili pravdu i zadovoljštinu za svoje umrle. Riječ je o prvoj akciji te vrste u Italiji, gdje je dosad pande- mija odnijela gotovo 35 tisuća života. Nezadovoljni članovi obitelji prvo su osnovali Facebook grupu koja ima 60 tisuća članova, a nakon toga i udru­gu pod nazivom “Noi Denunceremo” (“Tužit ćemo”).

     I to su upravo učinili, podignuli su 50 pojedinačnih prijava tužiteljstvu u Bergamu u kojima navode što su sve oni i njihovi preminuli članovi obitelji doživjeli, od nedostatka informacija do nedovoljne ili zakašnjele njege. Na toj brojci se neće stati, već se najavlju­je i najmanje još 150 prijava.

Split i Koprivnica, ali ne i Zagreb

     Što se tiče situacije u Hrvatskoj, za­sad se u javnosti nije pojavila nijedna informacija da je itko od obitelji žrta­va pokrenuo tužbu za odgovornost zbog smrti svojih voljenih od korona- virusa. Tu ponajprije mislimo na čla­nove obitelji preminulih iz doma za starije u Koprivnici (12 mrtvih) i Splitu (18 mrtvih), jer oni definitivno mogu podnijeti tužbe jer se širenje virusa u ta dva doma mogao spriječiti.

     U koprivničkom domu zarazu u dom donio je kuhar. Iako je tjedan dana prije potvrde bolesti završio na bolovanju sa simptomima zaraze, nitko njegovo stanje nije povezao s Covidom-19 pa se zaraza dalje širila među korisnicima. Još gora situacija dogodila se u splitskom domu za sta­rije. Tamo je 15 korisnika imalo simp­tome bolesti poput povišene tempe­rature, ali se čekalo čak deset dana na reakciju nadležnih i epidemiologa.

Nitko nije kriv?!

     Nitko nije posumnjao na koronu ci­jelo to vrijeme, a da stvar bude gora šire­nju zaraze pogodovalo je i nepoštivanje

propisa o dozvoljenom broju kreveta u

sobama, pa je tako preveliki broj osoba bio u nedovoljnom razmaku. Sindikat umirovljenika stoga je Općinskom držav­nom odvjetništvu u Splitu kazneno pri­javio ravnatelja split­skog doma Ivana Škaričića, kojeg sma­tramo odgovornim za ovu tragediju, jer da se reagiralo deset dana ranije spasio bi se dio korisnika od obolijevanja i sma­njio broj ljudskih žr­tava.

     No, inspekcije Ministarstva zdrav­stva i Ministarstva demografije, nakon jednoipolmjesečnog odugovlačenja, sredinom lipnja konačno su objavile objedinjeno izvješće svojih inspekci­ja, u kojem navode da nitko nije kriv za tragediju. Time je dakako maknuta sva odgovornost ravnatelja, ali i samih vladajućih koji su nekompetentnog ravnatelja Škaričića, inače diplomi­ranog arheologa, stavili na to mjesto samo zbog toga što je član vladajuće stranke. Svi oni članovi obitelji koji, i ako se odluče tužiti i tražiti odštetu od državnih tijela odgovornih za domove, nažalost, upravo će zbog izvješća inspekcija teško imati uspjeha u sud­skim postupcima.

Igor Knežević