UVODNA RIJEČ

Svi smo mi doktori

Piše: Jasna A. Petrović

     Zašto se netko od 80+ godina ne bi cijepio protiv Covida-19? Zato jer je slabije pokretan, a živi na petom katu zgrade bez lifta; zato jer prebiva u selu bez autobusa i vlaka, Bogu iza nogu? Zato jer ne želi dobiti nuspojave poput krvnog ugruška, neuropatije, sljepila i svih drugih poznatih i nepoznatih boleština, a niti dobiti svojstvo magneta na mjestu cijepljenja odnosno„ugradnje čipa"? Zato jer je sve to izmišljotina, stari bi umirali ionako od drugih bolesti i jer iza svega stoji farmaceutska industrija koja mlati lovu na naivcima. Uostalom, brojke to potvrđuju. Ako ste Hrvat od 80+ cijepilo vas se manje od polovice, dok je u Austriji 70 posto dobilo dvije doze, u većini EU zemalja od 65 do 90 posto, a npr. u Danskoj, Irskoj i Španjolskoj čak 100 posto!

     Starost je neizlječiva bolest, ali rizik od Covida-19 je mnogo veći od mogućih nuspojava na cjepivo, no kako posustaje korona, tako se u Hrvatskoj smanjuje interes za cijepljenje, ma koliko stručnjaci i političari upozoravali da je cijeplje­nje "zalog" za dulju turističku sezonu i mirniju jesen, kad bi Covid-19 ponovo mogao pokazati zube. Ipak, trebate li se cijepiti kad ste već ionako stari i izraubani, pa vam preostaje još jedva koja godina života; ako ste među onih 40 posto necijepljenih od 65+?

     Pa, naravno da trebate - kažu zagovaratelji cijepljenja, jer pandemija korone nije šala, a bolje je s cjepivom dobiti lakšu verziju bolesti, nego završiti na respiratoru. Kad se cijepiš, piše na televizijskim ekranima, onda si odgovorna osoba koja pokazuje želju da svojim činom zaštiti i druge. Osim toga od svih umrlih od koronavirusa manje od 12 posto ih je iz domova za starije, jer je tamo procijepljenost iznosila čak 80 posto.

     Antivakseri su, pak, sigurni kako je cjepivo nesigurno jer je prebrzo izmišljeno i nije testirano na dovoljnom broju ispitanika. No, ista im teorija nije niti u primisli kad dobiju neki novi antibiotik ili lijek za druge bolesti? Uvjetuju li svoje liječenje uvidom u znanstvene rukopise o stvaranju i testi­ranju lijeka? Nažalost, jedna smo od europskih zemalja s najvećim udjelom stanovnika koji„ne vjeruju" u cijepljenje.

     No, nije li ipak glavni razlog oklijevanja prema cijepljenju pad povjerenja u institucije i sustav, čemu su pridonijele i nekoherentnosti u upravljanju epidemijom, pa i nepoštiva­nje mjera od strane njihovih donositelja? Stoga i od sustava treba krenuti povratak povjerenja. Otvorenim informacijama, dosljednošću, s poštovanjem prema svom građaninu. Medi­cina je toliko napredovala da praktično nijedan čovjek nije zdrav, no još je važnije osvijestiti da s obzirom da nema lijeka protiv Covida-19, bolje je spriječiti nego liječiti. Cjepivom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

DOMOVI U VLASNIŠTVO ŽUPANIJA?

Podržan prijedlog umirovljeničkih udruga

 

     U Hrvatskoj imamo državne domove umirovljenika, županijske odnosno gradske, privatne i obiteljske do­move. Ono što u narodskom govoru sma­tramo društvenim domovima, zapravo su domovi za koje je temeljem odluke tadašnjeg Ministarstva rada i socijalne skrbi 21. prosinca 2001. godine izvršen prijenos osnivačkih prava nad domovima za starije i nemoćne na jedinice područne (regionalne) samouprave. Prenesene su obveze, ali ne i zgrade.

Ministar je podržao inicijativu

     Naime, tom prigodom nije izvršen i prijenos vlasništva nad nekretninama u kojima se obavlja navedena djelatnost socijalnih usluga za starije i nemoćne, već je ono „pripalo" Hrvatskom zavo­du za mirovinsko osiguranje. I što sad? Desetljećima se županije i domovi bore kako bi ostvarili vlasnička prava i s osnovu toga mogli renovirati objekte i aplicira­ti za projekte pri europskim fondovima. No, HZMO je uporno odbijao bilo kakav dogovor tvrdnjom da ne mogu prenijeti vlasništvo bez naknade, inzistirajući čak da bi domovi njima trebali plaćati naja­mninu!?

Predsjednice umirovljeničkih udruga, Sindikata i Matice umirovljenika Hrvatske, Jasna A. Petrović i Višnja Fortuna, unatoč ojačanoj pandemiji korone i u uvjetima funkcioniranja tehničke vlade, otišle su 4. lipnja 2020. na sastanak s ministrom rada i mirovinskog sustava Josipom Aladrovićem, sa zahtjevom da Vlada RH hitno da suglasnost Upravnom vijeću HZMO-a za prijenos vlasništva nad domovima za starije i nemoćne na županije. U međuvremenu je samo izvršen prijenos vlasništva doma u Kninu i to na sam dom, što udruge smatraju izoliranim i necjelovitim rješenjem, jer bi vlasništvo trebalo prenijeti na one koji su preuzeli sufinanciranje obavljanja usluga skrbi za starije. Ministar je pročitao pisanu inicijativu i odmah je podržao, ocijenivši je logičnim potezom. Bravo ministre! To još jedino treba i ostvariti.

Domove su financirali radnici

     HZMO na području Republike Hrvatske ima u vlasništvu 31 nekretninu (objekt) koje koriste ustanove - domovi za starije (i nemoćne) osobe za obavljanje svoje djelatnosti, od čega je samovlasnik 20 objekata. Za sve nekretnine domova za starije i nemoćne osobe krajem 2015. godine izvršena je procjena sveukupne tržišne vrijednosti, koja iznosi 1.738.407.000 kuna.

     Treba podsjetiti da je riječ je o nekret­ninama koje su u vlasništvu ili u suvla­sništvu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a koje su stečene sredstvima za stambenu izgradnju nastalim izdvaja­njima za tu namjenu za rješavanje stam­benih potreba i poboljšanje nužnih uvjeta stanovanja korisnika mirovina i invalida rada. Dakle, domove su financirali radnici, njihovu izgradnju je platio narod.

     Nakon izgradnje, ti su objekti dani na korištenje društveno-pravnim osobama koje su se bavile rješavanjem stambenih potreba i smještajem korisnika mirovina i invalida rada. HZMO se nije ponašao kao dobar vlasnik, nije financirao popravke ili snosio bilo kakve druge troškove odr­žavanja, te su praktički vlasničke obveze obavljali osnivači, kojima se pokušava pro­dati ili iznajmiti njihova imovina na kojoj obavljaju društveno odgovornu zadaću.

Čelnice SUH-a i MUH-a smatraju da je riječ o izuzetno osjetljivom pitanju i potrebi da se domovi zaštite od moguće nekontrolirane privatizacije i prenamjene, da se unaprijede uvjeti za život korisni­ka i prošire ionako nedostatni kapaciteti postojećih domova. Hoće li ministrovo obećanje biti ostvareno, vidjet ćemo.