UVODNA RIJEČ

Svi smo mi doktori

Piše: Jasna A. Petrović

     Zašto se netko od 80+ godina ne bi cijepio protiv Covida-19? Zato jer je slabije pokretan, a živi na petom katu zgrade bez lifta; zato jer prebiva u selu bez autobusa i vlaka, Bogu iza nogu? Zato jer ne želi dobiti nuspojave poput krvnog ugruška, neuropatije, sljepila i svih drugih poznatih i nepoznatih boleština, a niti dobiti svojstvo magneta na mjestu cijepljenja odnosno„ugradnje čipa"? Zato jer je sve to izmišljotina, stari bi umirali ionako od drugih bolesti i jer iza svega stoji farmaceutska industrija koja mlati lovu na naivcima. Uostalom, brojke to potvrđuju. Ako ste Hrvat od 80+ cijepilo vas se manje od polovice, dok je u Austriji 70 posto dobilo dvije doze, u većini EU zemalja od 65 do 90 posto, a npr. u Danskoj, Irskoj i Španjolskoj čak 100 posto!

     Starost je neizlječiva bolest, ali rizik od Covida-19 je mnogo veći od mogućih nuspojava na cjepivo, no kako posustaje korona, tako se u Hrvatskoj smanjuje interes za cijepljenje, ma koliko stručnjaci i političari upozoravali da je cijeplje­nje "zalog" za dulju turističku sezonu i mirniju jesen, kad bi Covid-19 ponovo mogao pokazati zube. Ipak, trebate li se cijepiti kad ste već ionako stari i izraubani, pa vam preostaje još jedva koja godina života; ako ste među onih 40 posto necijepljenih od 65+?

     Pa, naravno da trebate - kažu zagovaratelji cijepljenja, jer pandemija korone nije šala, a bolje je s cjepivom dobiti lakšu verziju bolesti, nego završiti na respiratoru. Kad se cijepiš, piše na televizijskim ekranima, onda si odgovorna osoba koja pokazuje želju da svojim činom zaštiti i druge. Osim toga od svih umrlih od koronavirusa manje od 12 posto ih je iz domova za starije, jer je tamo procijepljenost iznosila čak 80 posto.

     Antivakseri su, pak, sigurni kako je cjepivo nesigurno jer je prebrzo izmišljeno i nije testirano na dovoljnom broju ispitanika. No, ista im teorija nije niti u primisli kad dobiju neki novi antibiotik ili lijek za druge bolesti? Uvjetuju li svoje liječenje uvidom u znanstvene rukopise o stvaranju i testi­ranju lijeka? Nažalost, jedna smo od europskih zemalja s najvećim udjelom stanovnika koji„ne vjeruju" u cijepljenje.

     No, nije li ipak glavni razlog oklijevanja prema cijepljenju pad povjerenja u institucije i sustav, čemu su pridonijele i nekoherentnosti u upravljanju epidemijom, pa i nepoštiva­nje mjera od strane njihovih donositelja? Stoga i od sustava treba krenuti povratak povjerenja. Otvorenim informacijama, dosljednošću, s poštovanjem prema svom građaninu. Medi­cina je toliko napredovala da praktično nijedan čovjek nije zdrav, no još je važnije osvijestiti da s obzirom da nema lijeka protiv Covida-19, bolje je spriječiti nego liječiti. Cjepivom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

UMIROVLJENIČKI LIDERI BEZ POVJERENJA

SILVANO HRELJA

Ništa bez fotelje

     Silvano Hrelja, predsjednik je Hrvatske stranke umirov­ljenika od 2008. godine, a saborski je zastupnik za umirov­ljenike od 2003., od svoje 45. godine, a da nikad u životu nije bio umirovljenik. Hrelju je tada kandidirao Sindikat umirovljenika Hrvatske i financirao mu kampanju. Rođen je u selu Hreljani u Istri 14.3.1958., a od 2008. je na dužnosti predsjednika Hrvatske stranke umirovljenika.

     U Zagrebu je završio srednju elektrotehničku školu 1977., a kasnije, kao stipendist Uljanika, 1988. završava i Višu tehničku školu za sigurnost pri radu i zaštitu od požara te se zapošljava kao referent sigurnosti i zaštite na radu u Uljaniku, gdje gradi sindikalnu karijeru.

     Na zadnjim je parlamentarnim izborima u svojoj 8. jedi­nici Hrelja osvojio 2.395 preferencijalnih glasova, odnosno 3,48 posto svih glasova koje je osvojila tamošnja lista RE- START koalicije, ali lukavim predizbornim pregovorima sa SDP-om uspijeva po sedmi put osigurati poželjnu fotelju s plaćom od oko 18.000 kuna mjesečno.

 

MILIVOJ ŠPIKA

„Svestrani" desni umirovljenik

     Milivoj Špika je rođen 4. travnja 1959. u Trogiru te je završio Fakultet za fizičku kulturu u Zagrebu i postao pro­fesor tjelesne i zdravstvene kulture. Među inim, bio je dogradonačelnik Trogira, a onda se navodno preselio u Zagreb na poziv Bandića gdje je radio kao tajnik ureda ravnatelja u Županijskoj upravi za ceste Zagrebačke žu­panije, a sada kao pomoćnik glavnog tajnika za sportske programe Sportskog Saveza grada Zagreba.

S BUZ-om je s liste HDZ-a izabran u Sabor 2015. godine na samo deset mjeseci, gdje je ubrzo prešao u klub BM 365 - Stranka rada i solidarnosti.

     Inače, Blok umirovljenici zajedno je osnovan 2010. godine, a sada je izašao na izbore samostalno, a i u svo­joj (prvoj) izbornoj jedinici izborio „čak" 70 glasova. Nije ušao u Sabor već bi prije mogao ući u Rip Kirbyev „Vjero­vali ili ne".

 

LAZAR GRUJIĆ

Invalid pod sumnjom

     Lazar Grujić je diplomirani ekonomist iz Orešja (Sveta Ne­djelja), rođen je 12. rujna 1947. u Rumi u Srbiji. Radnu karijeru je okončao kao direktor Gajić GRADNJE d.o.o. Zagreb. Danas je predsjednik Stranke umirovljenika, koji je više puta bio kandi­dat za parlament, npr. na listi SDP-a, te HSU-a, ali neuspješno.

Od 1993. je, od svoje 46. godine, u invalidskoj mirovini po rješenju koje je potpisao dr. Drago Rubala, pravomoćno osu­đen za prodavanje lažnih mirovina. Rubala je Grujiću potpisao da je „100-postotni invalid zbog depresije, problema s cirkula­cijom, kralježnicom i kukovima". S osnove tjelesnog oštećenja Grujiću je utvrđeno 70 posto, a mirovina mu iznosi više od se­dam tisuća kuna.

     Stranka SU je registrirana 2000. godine, a na zadnjim izbo­rima je prvo dobila mjesto na listi Restart koalicije, a Grujić je nazivan „Berinim penzićem". Kako ga je Hreljin pristup Restar- tu odgurao u stranu, Grujić je otišao u koaliciju sa Škorinim Domoljubnim pokretom, gdje je u sedmoj jedinici osvojio samo 135 glasova. Nije osvojio mjesto u Saboru.