UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ZAGREB: Hoće li u domove umirovljenika samo siromašni?

„Budite uvjereni da nitko neće zbog nemogućnosti plaćanja morati napustiti dom i sadašnji smještaj. Vjerujem da će grad Zagreb osigurati dio potrebnih sredstava za pomoć onima kojima pomoć bude doista potrebna.“ – kaže Višnja Fortuna.

Nakon članka objavljenog u prošlom broju Glasila SUH-a, ali i drugih medija, o uvođenju tržišnih cijena za smještaj u domove u vlasništvu gradova i županija od 2015. godine, koje bi bile prema nekim procjenama između 6.000 i 7.000 kuna (pa do 11.000 u nekim ekstremnim slučajevima), počela je zvonjava telefona i upiti sadašnjih korisnika, ali i onih koji su već predali molbe i koji čekaju smještaj.

Sadašnji korisnici uspaničeno pitaju otkuda će platiti razliku između mirovine i cijene smještaja, jer je Iva Prpić, pomoćnica ministrice najavila kako će se „doplaćivati razlika samo onima koji nemaju toliko i kojima briga i skrb treba 24 sata”. U panici su, dakle, oni kojima nije potrebna briga i skrb 24 sata, a kojih je 60 -70 posto u županijskim domovima. Većina njih sada je na granici mogućnosti podmirenja smještaja vlastitom mirovinom, a po novim cijenama bi će to rijetki smrtnici. Kako je novim Zakonom o socijalnoj skrbi predviđeno da su djeca, pa čak i unuci, dužni skrbiti o svojim roditeljima, panika će uskoro poprimiti i veće razmjere, jer većina djece sadašnjih umirovljenika nije u mogućnosti brinuti se za svoje. Mnogi nemaju dovoljno za vlastitu obitelj, jer ne rade, plaće su male, neredovite...

Zakon o socijalnoj skrbi od 1. siječnja ove godine propisuje da su domovi dužni u roku od godinu dana pribaviti rješenja o ispunjavanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga. To znači da će morati primijeniti nove cijene. Odgovor na ova pitanja pokušala sam potražiti u Gradskom uredu za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom.

Pročelnica Ureda mr.sc. Višnja Fortuna je rekla kako još nisu ništa zaključili i da će, nakon što Ministarstvo socijalne politike i mladih pripremi metodologiju za izračun cijene i pokrene reviziju, te nakon analize korisnika i njihovih mogućnosti plaćanja novih cijena, donijeti potrebne odluke.

- Sigurna sam da će se svaki slučaj rješavati individualno, jer grad Zagreb je i do sada bio najsocijalniji grad prema svojim umirovljenicima, što pokazuje i dugi popis prava i pogodnosti koje uživaju naši umirovljenici. Budite uvjereni da nitko neće zbog nemogućnosti plaćanja morati napustiti dom i sadašnji smještaj. Vjerujem da će grad Zagreb osigurati dio potrebnih sredstava za pomoć onima kojima pomoć bude doista potrebna, jer bilo bi najgore rješenje prisiliti starije osobe da ponovno mijenjaju okolinu i način života.” - zaključuje Višnja Fortuna.

Vjerujemo joj kad je riječ o Zagrebu, jer je svojim dugogodišnjim radom u Gradskom uredu i odnosom prema umirovljenicima dokazala svoju ustrajnost i socijalnu osjetljivost u borbi za prava vulnerabilnih skupina građana.

Ipak smo zabrinuti, jer Zagreb nije Hrvatska. Kako će probleme riješiti drugi? Bojimo se rušenja dostojanstva najsiromašnijih, njihove stigmatizacije, ali i eventualne kategorizacije domova i njihove getoizacije. Bojimo se za one koji bi mogli završiti u siromaštvu i socijalnoj isključenosti, ako njihovi potomci neće moći snositi teret (pre)skupih ekonomskih cijena domova.

(Biserka Budigam, predsjednica Povjereništva SUH-a Grada Zagreba)