UVODNA RIJEČ

Tko nam je „smjestio" Covid dodatak?!

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad Vučić već po drugi put od početka pandemije daje Covid dodatak građanima i umirovljenicima Srbije, onda hrvatska oporba govori kako je on mudar populist koji je i socijal­no osjetljiv. Međutim, kad hrvatska Vlada, nakon godinu dana pritisaka umirovljeničkih udruga za isplatom takvog dodatka i hrvatskim umirovljenicima, nakon svakotjednih pregovora s umi­rovljenicima, konačno usvoji odluku o isplati, gle oporbe kako skače na pravedničke stražnje noge i udara po takvoj mjeri koja će makar jednokratno olakšati težak životni standard najranjivije starije populacije!

     Prvi skače na noge junačke znameniti Krešimir Beljak, čelnik Hrvatske seljačke stranke, te glasno ustvrdi kako će taj dodatak dobiti ljudi s velikim njemačkim mirovinama, jer kaže da će najviši dodatak dobiti ljudi koji imaju male hrvatske, a velike inozemne mirovine, što nije točno.

     S druge strane, šef Bloka Umirovljenici Zajedno Milivoj Špika putem priopćenja straši umirovljenike kako će primanjem do­datka više izgubiti nego dobiti što također nije točno.„Pitanje je koliko će umirovljenika zbog nekoliko kuna ili nekoliko stotina kuna kojima prelaze cenzus izgubiti pravo na policu dopunskog zdravstvenog ili izgubiti neka druga prava i hoće li Covid dodatak biti zaštićen od ovrha?" Sve to pita Špika koji nije primijetio kako su sve takve nevolje izpregovarane i utanačene.

     Možda ćete reći da nisu namjerno preokrenuli istinu, no i onaj tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.

Treći se obznanio saborski zastupnik Hrvatske stranke umi­rovljenika koja je dijelom sudjelovala u zahtijevanju isplate Covid dodatka, tvrdeći kako je taj iznos puno manji od onog koji je on tražio, no dopušta da će umirovljenicima koji žive od niskih mi­rovina barem malo pomoći?! Halo,„barem malo"? Šesto milijuna kuna i 850 tisuća umirovljenika su male brojke?

     A onda Hrelja kaže kako je to sitnica jer je taj „novac ionako osiguran u proračunu, i to milijardu i 200 milijuna kuna, pa se Vlada nije pretrgnula". Drugi pak političar kaže da je to sve no­vac iz Europske unije, iako je to zapravo umirovljenički novac iz budžeta, namaknut većim dijelom preniskom stopom zadnjeg usklađivanja od samo pola posto. I tako se, nakon koronavirusa i cjepiva, nižu teorije zavjere i u vezi Covid dodatka.

     Glupost je udaljena samo par klikova kompjutorskim mišem. Sve više ljudi vjeruje u stvari koje su se do jučer smatrale nevi­đenim glupostima. Nije to samo bizarno, već je i izuzetno opa­sno za demokraciju. A naposljetku, takve gluposti nanose i bol, nesigurnost, strah, pokreću ljude u paniku, trk, ili ih zamrznu na mjestu. Negativni pogled na život nije samo gubljenje vremena, već i ozbiljan propust biti odgovornom osobom. Dečki, saberite se i radujte se s onima kojima je Covid dodatak olakšao barem jedan dan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

IZOLACIJA KAO BUMERANG

Od korone do nasilja nad starijima

     Tijekom karantene zbog koronavirusa drastično je poraslo nasilje prema starijim ljudima. Prema podacima iz Velike Britanije zabilježeno je čak 37% više prijava starijih osoba zbog nasilja tijekom tri mjeseca epidemije (metro.co.uk). No, stariji ljudi koji su imali problema s obiteljskim nasiljem uo­bičajeno rijetko dolaze do podrške, a prijavljuju nasilje bitno manje nego druge rizične skupine.

     U Hrvatskoj nema evidencije o nasilju nad starijima, jer je to posve nova „priznata" kategorija obiteljskog nasilja. Najčešći očekivani razlozi za nasilje su rastuća ovisnost mladih o sta­rijima zbog nezaposlenosti ili nužde zajedničkog stanovanja iz socio-ekonomskih razloga. No, počinitelji su ponekada i partneri stoga što su karantena i izolacija kod mnogih povećali stres, a smanjeni kontakt s rodbinom i prijateljima je neke gurnuo u depresiju koja je značajan faktor kod počinitelja nasilja prema starijima.

     Epidemija je kod svih povećala osjećaj nemoći, da se ne mogu nositi sa životnim problemima, jer su ostali bez uobiča­jenih načina kako da se nose s problemima, poput druženja, rekreacije itd. I umirovljeničke udruge i njihove aktivnosti su zamrle. Oslabile su društvene veze, a tijekom pandemije, imali su ih još manje, što vodi do frustracije i osjećaja nemoći. Nasilje od strane ukućana je nerijetki način odgovora na stres.

     Sindikat umirovljenika Hrvatske je tijekom pandemije uveo telefonsku liniju Psihološkog savjetovališta, i dnevno se prijavljivalo dosta starijih osoba, koje bi najčešće tražile sugovornika zbog vlastite osamljenosti. No, oni koji su doži­vjeli nasilje, najčešće su se sramili o tome progovoriti, već se njihovo iskustvo „čupalo" riječ po riječ. Ako bi i progovorili, odbijali su prijedlog o prijavi nasilja policiji. U njihovoj dobi to bi se smatralo nedopustivim i sramotnim. Nasilje je, k tome, češće u siromašnijim obiteljima, što nije ništa novo, jer to potvrđuju brojna znanstvena istraživanja diljem svijeta.

     Hrvatska će valjda progovoriti glasno protiv nasilja nad starijim osobama, a svakako i otvoriti ženska skloništa za starije, jer u postojećima za njih naprosto nema mjesta.