UVODNA RIJEČ

Svi smo mi doktori

Piše: Jasna A. Petrović

     Zašto se netko od 80+ godina ne bi cijepio protiv Covida-19? Zato jer je slabije pokretan, a živi na petom katu zgrade bez lifta; zato jer prebiva u selu bez autobusa i vlaka, Bogu iza nogu? Zato jer ne želi dobiti nuspojave poput krvnog ugruška, neuropatije, sljepila i svih drugih poznatih i nepoznatih boleština, a niti dobiti svojstvo magneta na mjestu cijepljenja odnosno„ugradnje čipa"? Zato jer je sve to izmišljotina, stari bi umirali ionako od drugih bolesti i jer iza svega stoji farmaceutska industrija koja mlati lovu na naivcima. Uostalom, brojke to potvrđuju. Ako ste Hrvat od 80+ cijepilo vas se manje od polovice, dok je u Austriji 70 posto dobilo dvije doze, u većini EU zemalja od 65 do 90 posto, a npr. u Danskoj, Irskoj i Španjolskoj čak 100 posto!

     Starost je neizlječiva bolest, ali rizik od Covida-19 je mnogo veći od mogućih nuspojava na cjepivo, no kako posustaje korona, tako se u Hrvatskoj smanjuje interes za cijepljenje, ma koliko stručnjaci i političari upozoravali da je cijeplje­nje "zalog" za dulju turističku sezonu i mirniju jesen, kad bi Covid-19 ponovo mogao pokazati zube. Ipak, trebate li se cijepiti kad ste već ionako stari i izraubani, pa vam preostaje još jedva koja godina života; ako ste među onih 40 posto necijepljenih od 65+?

     Pa, naravno da trebate - kažu zagovaratelji cijepljenja, jer pandemija korone nije šala, a bolje je s cjepivom dobiti lakšu verziju bolesti, nego završiti na respiratoru. Kad se cijepiš, piše na televizijskim ekranima, onda si odgovorna osoba koja pokazuje želju da svojim činom zaštiti i druge. Osim toga od svih umrlih od koronavirusa manje od 12 posto ih je iz domova za starije, jer je tamo procijepljenost iznosila čak 80 posto.

     Antivakseri su, pak, sigurni kako je cjepivo nesigurno jer je prebrzo izmišljeno i nije testirano na dovoljnom broju ispitanika. No, ista im teorija nije niti u primisli kad dobiju neki novi antibiotik ili lijek za druge bolesti? Uvjetuju li svoje liječenje uvidom u znanstvene rukopise o stvaranju i testi­ranju lijeka? Nažalost, jedna smo od europskih zemalja s najvećim udjelom stanovnika koji„ne vjeruju" u cijepljenje.

     No, nije li ipak glavni razlog oklijevanja prema cijepljenju pad povjerenja u institucije i sustav, čemu su pridonijele i nekoherentnosti u upravljanju epidemijom, pa i nepoštiva­nje mjera od strane njihovih donositelja? Stoga i od sustava treba krenuti povratak povjerenja. Otvorenim informacijama, dosljednošću, s poštovanjem prema svom građaninu. Medi­cina je toliko napredovala da praktično nijedan čovjek nije zdrav, no još je važnije osvijestiti da s obzirom da nema lijeka protiv Covida-19, bolje je spriječiti nego liječiti. Cjepivom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

LJUBAV PREMA BLIŽNJEM

Poklon ograda za stotine potrebitih

 

     Početkom travnja 2020. u Zagrebu je zaživjela hva­levrijedna inicijativa „Poklon ograda" koja je nastala kao odgovor na pandemiju koronavirusa, ali i poslje­dice teškog potresa u Zagrebu, zbog kojih su mnogi ljudi ostali bez posla i hrane. Svake subote od 11 do 14 sati, na dvije lokacije u gradu, na Trgu Francuske republike te u Parku mladenaca (Siget/Trnsko), građani ostavljaju hra­nu u vrećicama na ogradi za potrebite koji tu hranu, bez ikakvog kontakta, držeći se preporuka o sprječavanju ši­renja zaraze, preuzimaju.

     U četiri travanjske subote akcijom se uspjelo nahra­niti čak 200 obitelji, među kojima su najbrojniji korisnici, očekivano, starije osobe i umirovljenici. Namirnice koje se ostavljaju na ogradi su isključivo trajna, nekvarljiva hrana (konzerve, tjestenina, šećer, brašno), higijenske po­trepštine, voće, povrće, maske, sredstva za dezinfekciju, ali i hrana za kućne ljubimce. Na svakoj vrećici je i papir s popisom sadržaja. A ono što je bitno znati za one koji do- niraju jest da namirnice trebaju na ambalaži imati vidljiv rok trajanja.

      Osim hrane, osobe koje doniraju na vrećice ostavljaju dirljive kratke poruke pune ljubavi i nade kako bi oraspo­ložili one koji su se našli u teškoj situaciji. Cijela inicijativa zamisao je triju aktivistkinja, sociologinje Sandre Vukušić, urednice Portala Treća dob, Danijele Medaković, urednice Portala Inkubator sreće i Aleksandre Ivanac, učiteljice u osnovnoj školi. Akcija se provodi i dalje tijekom svibnja svake subote, pa organizatorice pozivaju sve koji su u mogućnosti da doniraju hranu, a one koje su u potrebi da dođu i preuzmu namirnice.

Online druženja

     Ali Sandra Vukušić nije stala samo na ovom projektu, već je pokrenula i online druženje umirovljenika putem aplikacije zoom.

 „Posljednjih tjedana, otkad je nastupila pandemija, starijim ljudima su samoća i depresija najveći problem, posebno kad je Krizni stožer Civilne zaštite RH izdao mje­ru da ih se ne smije posjećivati, eventualno tko može doći do njih su volonteri. Sjetila sam se da aplikacija Zoom, koju koristim s mnogim klijentima, i koja je vrlo jedno­stavna, može biti odlična platforma na kojoj se umirovlje­nici mogu družiti", kaže sociologinja Vukušić.

      Tako se svakog dana desetak umirovljenika virtualno druži u prosjeku po pola sata, razgovarajući o raznim te­mama, igrajući društvene igre ili čak i plešu. Jedini uvjet je da se razgovara o pozitivnim stvarima i iskustvima, da se skrenu misli s loših vijesti vezanih uz pandemiju. Zain­teresirani se mogu uključiti kad god žele i isto tako izaći s predavanja kad god osjete potrebu, naglašava Vukušić.

Igor Knežević