UVODNA RIJEČ

Svi smo mi doktori

Piše: Jasna A. Petrović

     Zašto se netko od 80+ godina ne bi cijepio protiv Covida-19? Zato jer je slabije pokretan, a živi na petom katu zgrade bez lifta; zato jer prebiva u selu bez autobusa i vlaka, Bogu iza nogu? Zato jer ne želi dobiti nuspojave poput krvnog ugruška, neuropatije, sljepila i svih drugih poznatih i nepoznatih boleština, a niti dobiti svojstvo magneta na mjestu cijepljenja odnosno„ugradnje čipa"? Zato jer je sve to izmišljotina, stari bi umirali ionako od drugih bolesti i jer iza svega stoji farmaceutska industrija koja mlati lovu na naivcima. Uostalom, brojke to potvrđuju. Ako ste Hrvat od 80+ cijepilo vas se manje od polovice, dok je u Austriji 70 posto dobilo dvije doze, u većini EU zemalja od 65 do 90 posto, a npr. u Danskoj, Irskoj i Španjolskoj čak 100 posto!

     Starost je neizlječiva bolest, ali rizik od Covida-19 je mnogo veći od mogućih nuspojava na cjepivo, no kako posustaje korona, tako se u Hrvatskoj smanjuje interes za cijepljenje, ma koliko stručnjaci i političari upozoravali da je cijeplje­nje "zalog" za dulju turističku sezonu i mirniju jesen, kad bi Covid-19 ponovo mogao pokazati zube. Ipak, trebate li se cijepiti kad ste već ionako stari i izraubani, pa vam preostaje još jedva koja godina života; ako ste među onih 40 posto necijepljenih od 65+?

     Pa, naravno da trebate - kažu zagovaratelji cijepljenja, jer pandemija korone nije šala, a bolje je s cjepivom dobiti lakšu verziju bolesti, nego završiti na respiratoru. Kad se cijepiš, piše na televizijskim ekranima, onda si odgovorna osoba koja pokazuje želju da svojim činom zaštiti i druge. Osim toga od svih umrlih od koronavirusa manje od 12 posto ih je iz domova za starije, jer je tamo procijepljenost iznosila čak 80 posto.

     Antivakseri su, pak, sigurni kako je cjepivo nesigurno jer je prebrzo izmišljeno i nije testirano na dovoljnom broju ispitanika. No, ista im teorija nije niti u primisli kad dobiju neki novi antibiotik ili lijek za druge bolesti? Uvjetuju li svoje liječenje uvidom u znanstvene rukopise o stvaranju i testi­ranju lijeka? Nažalost, jedna smo od europskih zemalja s najvećim udjelom stanovnika koji„ne vjeruju" u cijepljenje.

     No, nije li ipak glavni razlog oklijevanja prema cijepljenju pad povjerenja u institucije i sustav, čemu su pridonijele i nekoherentnosti u upravljanju epidemijom, pa i nepoštiva­nje mjera od strane njihovih donositelja? Stoga i od sustava treba krenuti povratak povjerenja. Otvorenim informacijama, dosljednošću, s poštovanjem prema svom građaninu. Medi­cina je toliko napredovala da praktično nijedan čovjek nije zdrav, no još je važnije osvijestiti da s obzirom da nema lijeka protiv Covida-19, bolje je spriječiti nego liječiti. Cjepivom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

HRVATI UJEDINJENI U NEVOLJI

Ljudskost jača od virusa i potresa

 

     Podmukli ubojica, prije svega starije populacije. Tako bi­smo nazvali koronavirus koji se iz Kine proširio u gotovo svaki kutak našeg planeta i uveo nemir u naše živote. Kao da starije osobe nemaju dovoljno svojih problema, od onih sa zdravljem do financijskih, sada se morao pojaviti i virus koji ih ubija ili im ozbiljno prijeti smrću.

     Nema sumnje, nisu pretjerane izjave koje su krizu oko ko­ronavirusa usporedile s ratnim stanjem. A kad je takvo stanje, tada u prvi plan izbiju uglavnom lijepe priče o ljudskosti, so­lidarnosti i pomaganju. Mnoge slavne hrvatske osobe, poput Ćire Blaževića i Tereze Kesovije, podržale su akciju #ostajem- doma kojom se pozvalo najugroženije skupine stanovništva, a to su stari i bolesni, da ostanu u svojim domovima kako bi se smanjila mogućnost širenja zaraze.

Veliko srce navijača

     No, izreka kako nevolja ne dolazi sama pokazala se točnom u rano nedjeljno jutro, u nedjelju 22. ožujka 2020. godine, kad je Zagreb zatresao potres od 5,5 stupnjeva po Richterovoj ljestvici. Većina građana je u strahu izašla ispred svojih zgra­da. Naputci o ostajanju kod kuće zbog koronavirusa pali su u drugi plan, no zato su u prvi plan iskočili navijači Dinama, Bad Blue Boysi.

     Njih tisuću, opremljeni zaštitnim maskama zajedno s voj­skom priskočili su u pomoć trudnicama i rodiljama s bebama donoseći im deke i potrepštine te su pomogli u selidbi dijela rodilišta u Petrovoj ulici na lokaciju u KB Dubrava. Tom prili­kom nastala je doista dirljiva fotografija, BBB su iz rodilišta i bolnice oštećene potresom pažljivo iznosili inkubatore, apara­te koji su važni za preživljavanje prerano rođenih beba.

     Nije to jedino dobro djelo „zločestih plavih dečki". Naime, oni su pokrenuli akciju Plavo srce, u kojoj starima i nemoćnima diljem grada raznose lijekove i namirnice. Doslovno na svaki ulaz zagrebačkih zgrada BBB kvartovske podružnice ostavile su zalijepljene letke na kojima pozivaju najugroženije, ali i lju­de u izolaciji da im se jave za pomoć u dostavi potrepština, namirnica i lijekova.

Na prvoj crti obrane

     I Hajdukovi navijači su pomagali u selidbi kompletne bol­nice Križine na Firule, jer je bolnički kompleks na Križinama or­ganiziran za prihvat oboljelih od koronavirusa. A zagrebačka Torcida također se uključila u akciju Plavo srce, čime ruku pod ruku zajedno s BBB pomažu potrebitima. Iako se na spomen ovih dviju navijačkih skupina obično vežu negativne konota­cije, poput huliganizma i tučnjava, navijači, ne prvi put, poka­zuju da mogu biti doista primjer ljudskosti i pomaganja.

     Kontaktirali smo i voditelja socijalnog dućana zagrebač­kog Crvenog križa Duška Godića, koji nam je kazao kako su njihovi zaposlenici i volonteri na prvoj crti obrane od korona­virusa, odnosno da snabdijevaju sve nemoćne, dostavljajući im hranu.

     Dakako, nisu samo navijači i Crveni križ ti koji su pokazali da se na njih može osloniti kada dođu teška vremena. I „obič­ni" građani razgalili su naša srca svojim postupcima u ovim teškim vremenima. Tako su na Facebook stranici Sharing is caring Zagreb osvanule dirljive poruke upućene potrebitima. Veliku pažnju privukla je jedna djevojka koja je ponudila svim potrebitima da će im donijeti hranu, lijekove, prošetati psa, dodajući da je mlada, čila, uvijek nasmiješena i spremna po­moći. Druga djevojka je pak ponudila pomoć u podmirenju telefonskog računa nekome tko ne može platiti, kazavši kako u ovim trenutcima izolacije je nekome pričanje na telefon je­dini oblik komunikacije. Majka dvoje male djece i bolesnog supruga sa svojim autićem svakodnevno dostavlja namirnice i lijekove susjedima. Mnogo takvih ljudi udružilo je svoje sna­ge. Otvorili su srca.

Treba biti oprezan

     A upravo zbog koronavirusa osnovana je Facebook gru­pa Jedni za druge koja služi kao platforma za povezivanje lju­di koji su u rizičnoj skupini (stari i nemoćni) i samoizolaciji, s onima koji su u mogućnosti za njih obaviti neophodne stvari poput nabavljanja namirnica, lijekova ili šetanja pasa. S obzi­rom da većina starijih osoba kojima pomoć treba nije na Facebooku, otvoren je i besplatni broj 0800 900 890 putem kojeg tražitelji pomoći mogu doći do volontera, uz napomenu da se broj zove između 9 i 14 sati. Upiti za pomoć mogu se slati i na mail This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. .

     Već smo spomenuli da krizne situacije izvlače ono najbolje iz ljudi, no dakako, uvijek ima i onih negativnih primjera pa je u svrhu zaštite starijih i nemoćnih osoba Crveni križ izdao letak upozorenja za sve one koji primaju pomoć od volontera.

     Tako su dane upute da se pomoć prima od ljudi koje pozna­jete i u koje imate povjerenja ili s kojima ste prethodno telefon­ski dogovorili obilazak. Ako vam na vrata pokuca nepoznata osoba, savjetuje se da je ne puštate u svoj dom i razgovor oba­vite održavajući razmak. Bez obzira na koji se način predstavlja­li, nepoznatim osobama nikako nemojte davati novac.

Svijetla strana tragedije

     Mudra izreka naših starih da je svako zlo za neko dobro, definitivno bi se mogla primijeniti u ovo razdoblje krize uvje­tovane koronavirusom i potresom. Jer upravo u ovakvim teškim trenutcima ljubav i pomoć, solidarnost i zajedništvo s drugima i ugroženima postane jača i nekako nas izvuče iz dosadašnjeg modernog, užurbanog načina života, u kojima za druge i potrebite imamo malo ili nimalo vremena te živimo uglavnom sebičan život u kojem nam je glavna svrha življenja zadovoljavanje materijalnih pobuda.

     Ma koliko to čudno zvučalo, u ovim trenutcima straha, tre­bali bi biti i zahvalni prirodi koja nas je na neki način resetirala i ukazala nam što su glavni prioriteti u životu.

Kada priroda pokaže razornu moć, mi pokažemo veliko srce. Čuvajmo jedni druge.

Igor Knežević