UVODNA RIJEČ

Tko nam je „smjestio" Covid dodatak?!

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad Vučić već po drugi put od početka pandemije daje Covid dodatak građanima i umirovljenicima Srbije, onda hrvatska oporba govori kako je on mudar populist koji je i socijal­no osjetljiv. Međutim, kad hrvatska Vlada, nakon godinu dana pritisaka umirovljeničkih udruga za isplatom takvog dodatka i hrvatskim umirovljenicima, nakon svakotjednih pregovora s umi­rovljenicima, konačno usvoji odluku o isplati, gle oporbe kako skače na pravedničke stražnje noge i udara po takvoj mjeri koja će makar jednokratno olakšati težak životni standard najranjivije starije populacije!

     Prvi skače na noge junačke znameniti Krešimir Beljak, čelnik Hrvatske seljačke stranke, te glasno ustvrdi kako će taj dodatak dobiti ljudi s velikim njemačkim mirovinama, jer kaže da će najviši dodatak dobiti ljudi koji imaju male hrvatske, a velike inozemne mirovine, što nije točno.

     S druge strane, šef Bloka Umirovljenici Zajedno Milivoj Špika putem priopćenja straši umirovljenike kako će primanjem do­datka više izgubiti nego dobiti što također nije točno.„Pitanje je koliko će umirovljenika zbog nekoliko kuna ili nekoliko stotina kuna kojima prelaze cenzus izgubiti pravo na policu dopunskog zdravstvenog ili izgubiti neka druga prava i hoće li Covid dodatak biti zaštićen od ovrha?" Sve to pita Špika koji nije primijetio kako su sve takve nevolje izpregovarane i utanačene.

     Možda ćete reći da nisu namjerno preokrenuli istinu, no i onaj tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.

Treći se obznanio saborski zastupnik Hrvatske stranke umi­rovljenika koja je dijelom sudjelovala u zahtijevanju isplate Covid dodatka, tvrdeći kako je taj iznos puno manji od onog koji je on tražio, no dopušta da će umirovljenicima koji žive od niskih mi­rovina barem malo pomoći?! Halo,„barem malo"? Šesto milijuna kuna i 850 tisuća umirovljenika su male brojke?

     A onda Hrelja kaže kako je to sitnica jer je taj „novac ionako osiguran u proračunu, i to milijardu i 200 milijuna kuna, pa se Vlada nije pretrgnula". Drugi pak političar kaže da je to sve no­vac iz Europske unije, iako je to zapravo umirovljenički novac iz budžeta, namaknut većim dijelom preniskom stopom zadnjeg usklađivanja od samo pola posto. I tako se, nakon koronavirusa i cjepiva, nižu teorije zavjere i u vezi Covid dodatka.

     Glupost je udaljena samo par klikova kompjutorskim mišem. Sve više ljudi vjeruje u stvari koje su se do jučer smatrale nevi­đenim glupostima. Nije to samo bizarno, već je i izuzetno opa­sno za demokraciju. A naposljetku, takve gluposti nanose i bol, nesigurnost, strah, pokreću ljude u paniku, trk, ili ih zamrznu na mjestu. Negativni pogled na život nije samo gubljenje vremena, već i ozbiljan propust biti odgovornom osobom. Dečki, saberite se i radujte se s onima kojima je Covid dodatak olakšao barem jedan dan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

NACIONALNA NAKNADA IDE DALJE

800 kuna po glavi siromaha 65+

 

     Konačno je Prijedlog zakona o nacio­nalnoj naknadi za starije osobe prošao jednomjesečno javno savjetovanje, ali se ništa od prijedloga i primjedbi nije prihvatilo od strane službenog predlagatelja, Ministarstva rada i mirovinskog sustava. Sada smo ipak korak bliže realizaciji te socijalne naknade za starije od 65 godina s primjenom od 1.1.2021. godine, koja bi prema prvim procjenama obuhvatila do 20 tisuća osoba starijih od 65 godina te teretila opći proračun s oko 132 milijuna kuna u prvoj godini primjene.

     Zanimljivo je da je tijekom savjetova­nja podneseno vrlo malo komentara na predloženi zakon, i to uglavnom od tri najveće sindikalne središnjice, od kojih Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) podržavaju uvođenje nacionalne naknade i uz prihodovni cenzus, dok Matica hr­vatskih sindikata inzistira na imovinskom cenzusu, valjda po uzoru na Zorana Anu- šića, djelatnika Svjetske banke, te još par pojedinaca, koji su također sudjelovali u javnom savjetovanju. Predlagatelj zakona je u više navrata naglasio kako se primjenom prihodovnog cenzusa uključuje i imovina koje je stavljena u funkciju ostvarivanja prihoda, ali ne i ona koja objektivno ne može biti stavljena u svrhu zarađivanja, bilo da je riječ o stanu u kojem se stanuje ili o neiskoristivim viševlasničkim zemljištima ili ruševnim zgradama koji se ne mogu prodati niti staviti u najam.

Potkapacitiran sustav socijalne skrbi

     SSSH i Matica hrvatskih sindikata inzistiraju, pak, da se nacionalna naknada administrira i isplaćuje putem sustava socijalne skrbi, što je u odgovorima predlagatelja zakona jasno objašnjeno kako taj sustav naprosto nije stručno i tehnički kompetentan za provesti takav postupak, pa se prepušta daleko iskusnijem Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da pripremi rea­lizaciju primjene zakona, kao što to čini i s dječjim doplatcima, koji također nisu dijelom mirovinskog segmenta.

     Danas je konačno svima jasno da na­cionalna naknada za starije od 65 godina nije mirovina te da se neće isplaćivati iz mirovinskog fonda, već iz općeg dijela pro­računa namijenjenog za socijalne potpore. S mirovinskim ju sustavom vezuje samo činjenica da su institucije socijalne skrbi potkapacitirane da bi mogle organizirati primjenu. Za to bi, dakako, netko i trebao odgovarati, jer se notorna potkapacitiranost sustava socijalne skrbi pokazala nakon slučaja u Andraševcu.

Dostava putem pošte odbijena

     Sindikat umirovljenika Hrvatske i Puč­ka pravobraniteljica su predložili dva ista prijedloga: prvo, da se nacionalna nakna­da može dostavljati i putem pošte, a ne isključivo preko banaka, te drugo, da se omogući korisničko pravo i starijima od 65 godina koji imaju sklopljen ugovor o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju, ali su pokrenuli sudski postupak za nje­govo poništavanje zbog neodgovarajuće skrbi za uzdržavanu osobu. Nažalost, niti jedan od ovih prijedloga nije prihvaćen. Na snažan argument glede dostave naknade na kućna vrata, barem za one koji su sla­bije pokretni zbog narušenog zdravlja ili žive u prometno izoliranim područjima, predlagači zakona tvrde kako je isplata putem banke „tehnološki sigurniji način isplate od isplate u gotovom novcu", a osim toga to bi bio dodatni trošak za državni proračun!?

     Pučka pravobraniteljica još je zatražila i da se iznos naknade od 800 kuna poveća na 920 kuna te time izjednači sa zajam­čenom minimalnom naknadom (stalna socijalna pomoć) za samca te da se uskla­đivanje naknade vrši, kao i za mirovine, dva puta godišnje i to po istoj formuli. Oba prijedloga su odbijena, što donekle ima logike jer se ne mogu izjednačiti dva različita socijalna prava (onda neka se i spoje!), a niti je riječ o mirovini da bi se usklađivalo kada i koliko mirovina. Sva­kako je veliki iskorak da je za ovo pravo predviđeno usklađivanje naknade jednom godišnje vezano uz stopu porasta indeksa potrošačkih cijena prema podacima Dr­žavnog zavoda za statistiku. Zbunjujuće je, međutim, da će odluku o usklađivanju nacionalne naknade za starije osobe do­nositi Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a riječ je, kako uporno ponavlja predlagatelj zakona - o socijalnoj potpori, a ne o mirovini.

Građanin ili državljanin?

     SSSH je naveo da je postavljanje dr­žavljanstva kao uvjeta za stjecanje prava suprotno pravnoj stečevini Europske unije, jer neopravdano diskriminira državljane drugih država članica te da pravo na na­cionalnu naknadu za starije osobe mora pod jednakim uvjetima biti dostupno i državljanima drugih država članica u slučaju da udovoljavaju uvjetu, npr. prebivalište u posljednjih 20 godina. Niti taj prijedlog nije prihvaćen, jer pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe je pravo iz su­stava socijalne skrbi, u kojem je moguće propisati različite uvjete za ostvarivanje pojedinih prava.

     Zanimljiv je i prijedlog da se zakon odnosi i na osobe koje nemaju prebiva­lište (beskućnici), ali nije prihvaćen jer je zaštita za tu osjetljivu skupinu predviđena u redovnom sustavu socijalne skrbi.

     Sindikat umirovljenika Hrvatske je, s obzirom da se u sustavu socijalne skrbi pravo na uslugu smještaja priznaje i kod drugih pružatelja usluga (npr. udomitelji), a ne samo u ustanovi, zatražio da se u zakonu izrijekom navede kako osobe koje koriste uslugu smještaja nemaju pravo na nacionalnu naknadu, no predlagatelj tvrdi kako su postojećom odredbom obuhva­ćena sva prava usluge smještaja prema propisima socijalne skrbi.

     I što je tu najveći problem? Što bi i ovaj zakon mogao zapeti zbog korona-krize, pa bi se dvadesetak tisuća, poglavito starijih žena, moglo ostaviti polaganom umiranju od gladi, tamo negdje daleko od očiju vladajuće vrhuške.