UVODNA RIJEČ

Svi smo mi doktori

Piše: Jasna A. Petrović

     Zašto se netko od 80+ godina ne bi cijepio protiv Covida-19? Zato jer je slabije pokretan, a živi na petom katu zgrade bez lifta; zato jer prebiva u selu bez autobusa i vlaka, Bogu iza nogu? Zato jer ne želi dobiti nuspojave poput krvnog ugruška, neuropatije, sljepila i svih drugih poznatih i nepoznatih boleština, a niti dobiti svojstvo magneta na mjestu cijepljenja odnosno„ugradnje čipa"? Zato jer je sve to izmišljotina, stari bi umirali ionako od drugih bolesti i jer iza svega stoji farmaceutska industrija koja mlati lovu na naivcima. Uostalom, brojke to potvrđuju. Ako ste Hrvat od 80+ cijepilo vas se manje od polovice, dok je u Austriji 70 posto dobilo dvije doze, u većini EU zemalja od 65 do 90 posto, a npr. u Danskoj, Irskoj i Španjolskoj čak 100 posto!

     Starost je neizlječiva bolest, ali rizik od Covida-19 je mnogo veći od mogućih nuspojava na cjepivo, no kako posustaje korona, tako se u Hrvatskoj smanjuje interes za cijepljenje, ma koliko stručnjaci i političari upozoravali da je cijeplje­nje "zalog" za dulju turističku sezonu i mirniju jesen, kad bi Covid-19 ponovo mogao pokazati zube. Ipak, trebate li se cijepiti kad ste već ionako stari i izraubani, pa vam preostaje još jedva koja godina života; ako ste među onih 40 posto necijepljenih od 65+?

     Pa, naravno da trebate - kažu zagovaratelji cijepljenja, jer pandemija korone nije šala, a bolje je s cjepivom dobiti lakšu verziju bolesti, nego završiti na respiratoru. Kad se cijepiš, piše na televizijskim ekranima, onda si odgovorna osoba koja pokazuje želju da svojim činom zaštiti i druge. Osim toga od svih umrlih od koronavirusa manje od 12 posto ih je iz domova za starije, jer je tamo procijepljenost iznosila čak 80 posto.

     Antivakseri su, pak, sigurni kako je cjepivo nesigurno jer je prebrzo izmišljeno i nije testirano na dovoljnom broju ispitanika. No, ista im teorija nije niti u primisli kad dobiju neki novi antibiotik ili lijek za druge bolesti? Uvjetuju li svoje liječenje uvidom u znanstvene rukopise o stvaranju i testi­ranju lijeka? Nažalost, jedna smo od europskih zemalja s najvećim udjelom stanovnika koji„ne vjeruju" u cijepljenje.

     No, nije li ipak glavni razlog oklijevanja prema cijepljenju pad povjerenja u institucije i sustav, čemu su pridonijele i nekoherentnosti u upravljanju epidemijom, pa i nepoštiva­nje mjera od strane njihovih donositelja? Stoga i od sustava treba krenuti povratak povjerenja. Otvorenim informacijama, dosljednošću, s poštovanjem prema svom građaninu. Medi­cina je toliko napredovala da praktično nijedan čovjek nije zdrav, no još je važnije osvijestiti da s obzirom da nema lijeka protiv Covida-19, bolje je spriječiti nego liječiti. Cjepivom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

DVA JAKO VAŽNA DANA U TJEDNU

Iskoristite maksimalno svoje vikende

 

     Vikendi čine više od jedne trećine vašeg života. Oni su kritično vrijeme za obiteljsko okupljanje, pružanje pa­žnje pojedinim članovima obitelji i za jačanje obiteljskih veza, posebno u višegeneracijskim obiteljima.

     Međutim, preveliki broj obitelji besciljno provodi vikende. Razne neizbježne obaveze i kućni poslovi, koji su se odlagali za vrijeme tjedna, natrpaju se u subotu i nedjelju, posebno u obiteljima gdje su oba supružnika aktivna tijekom tjedna. Tu se onda još „prikrpaju" aktivnosti unučadi, misa, razne druš­tvene obaveze itd., što povećava pritisak. Stručnjaci kažu da se takav „kaos" može ipak prevladati. Evo kako:

     Započnite s dobrim tjednom. Ako se uspijete dis­ciplinirati pa svaku večer tokom tjedna provedete jedan sat obavljajući dosadne kućanske poslove, nagrada će biti vikend slobodan za obiteljske i osobne rekreativne aktivnosti. Struč­njaci preporučuju da se obitelji nauče živjeti s nešto nižim standardima održavanja domaćinstva od onih perfekcioni- stičkih. Isto tako preporučuju da se posao podijeli na nekoliko manjih dijelova koje je lakše obaviti i da se neki poslovi trajno „delegiraju" partneru/ici. Mnogi misle kako je jednostavno umirovljenicima jer imaju po cijele slobodne dane. Nije baš tako, bake i djedovi često čuvaju unuke, odlaze po njih u ja­slice, škole, odnose kuhana jela... Ili čak rade, na crno ili pri­javljeni.

„Akumulatori" umirovljeničkih obitelji, jednako kao i za­poslenika, trebaju punjenje preko vikenda kako bi se spriječi­lo da ne pregore", kaže jedan američki psiholog.

     Radite kao jedan tim. Bez obzira koliko naporno ra­dili, kućne odgovornosti kao što su čišćenje, kuhanje, kupo­vanje, često obuhvate i vikende. Međutim, ako se partneri složno dogovore da kućne poslove obave solidarno, onda si svatko od njih može priuštiti više ugodnih aktivnosti i više vre­mena za igru. Dok on, na primjer, usisava tepihe, ona može otići s prijateljicama u kino.

    Planirajte svoje aktivnosti. Pravi, zadovoljavajući vi­kendi ne događaju se tako, sami od sebe. Oni se moraju pla­nirati na „sastancima" obitelji. Izbjegavajte pasivne aktivnosti. Mnoge televizijske emisije ili serije obustavljaju razgovor i ko­munikaciju medu partnerima.

Razumljivo, valja paziti i da se ne isplanira prenatrpani program za vikend, posjet rodbini, odlazak u šetnju itd. Povre­meno trebamo zajedno potrošiti vrijeme i na bezvezne stvari: naprosto sjediti ili besciljno lunjati.

     Pokušajte nešto novo. Planirajte barem jedan vikend mjesečno u kojem će biti vremena za nešto što ne doživlja­vate često: posjet nekom zanimljivom muzeju, galeriji, zoo­loškom vrtu, parku ili dječjem kazalištu s unucima, posjetiti neko obližnje povijesno mjesto itd. Sve to košta malo ili ništa. Obiteljsko zajedničko pješačenje ili vožnja biciklom u bližu ili dalju okolicu svoga grada može biti interesantno i okrepljuju­će, jer uvijek se otkrije nešto novo. Možda odlučite otići vla­kom u okolicu svoga mjesta i tamo samo popiti kavu. I to je promjena.

     Rasporedite vrijeme uravnoteženo. U planiranju vikenda nastojte postići određenu uravnoteženost između vašeg osobnog raspoloživog vremena, obiteljskog vremena i vremena partnera/ice. Stručnjaci kažu kako je najvažnije ono vrijeme koje pripada partnerima, umjesto da se vikendi usmjere samo u korist dječjih aktivnosti. Baka i djed nisu ser­vis za prezaposlene potomke, već zaslužuju da se u određeno vrijeme tijekom vikenda sami prošeću ili negdje provozaju automobilom.

dr. Ivo Belan