UVODNA RIJEČ

Svi smo mi doktori

Piše: Jasna A. Petrović

     Zašto se netko od 80+ godina ne bi cijepio protiv Covida-19? Zato jer je slabije pokretan, a živi na petom katu zgrade bez lifta; zato jer prebiva u selu bez autobusa i vlaka, Bogu iza nogu? Zato jer ne želi dobiti nuspojave poput krvnog ugruška, neuropatije, sljepila i svih drugih poznatih i nepoznatih boleština, a niti dobiti svojstvo magneta na mjestu cijepljenja odnosno„ugradnje čipa"? Zato jer je sve to izmišljotina, stari bi umirali ionako od drugih bolesti i jer iza svega stoji farmaceutska industrija koja mlati lovu na naivcima. Uostalom, brojke to potvrđuju. Ako ste Hrvat od 80+ cijepilo vas se manje od polovice, dok je u Austriji 70 posto dobilo dvije doze, u većini EU zemalja od 65 do 90 posto, a npr. u Danskoj, Irskoj i Španjolskoj čak 100 posto!

     Starost je neizlječiva bolest, ali rizik od Covida-19 je mnogo veći od mogućih nuspojava na cjepivo, no kako posustaje korona, tako se u Hrvatskoj smanjuje interes za cijepljenje, ma koliko stručnjaci i političari upozoravali da je cijeplje­nje "zalog" za dulju turističku sezonu i mirniju jesen, kad bi Covid-19 ponovo mogao pokazati zube. Ipak, trebate li se cijepiti kad ste već ionako stari i izraubani, pa vam preostaje još jedva koja godina života; ako ste među onih 40 posto necijepljenih od 65+?

     Pa, naravno da trebate - kažu zagovaratelji cijepljenja, jer pandemija korone nije šala, a bolje je s cjepivom dobiti lakšu verziju bolesti, nego završiti na respiratoru. Kad se cijepiš, piše na televizijskim ekranima, onda si odgovorna osoba koja pokazuje želju da svojim činom zaštiti i druge. Osim toga od svih umrlih od koronavirusa manje od 12 posto ih je iz domova za starije, jer je tamo procijepljenost iznosila čak 80 posto.

     Antivakseri su, pak, sigurni kako je cjepivo nesigurno jer je prebrzo izmišljeno i nije testirano na dovoljnom broju ispitanika. No, ista im teorija nije niti u primisli kad dobiju neki novi antibiotik ili lijek za druge bolesti? Uvjetuju li svoje liječenje uvidom u znanstvene rukopise o stvaranju i testi­ranju lijeka? Nažalost, jedna smo od europskih zemalja s najvećim udjelom stanovnika koji„ne vjeruju" u cijepljenje.

     No, nije li ipak glavni razlog oklijevanja prema cijepljenju pad povjerenja u institucije i sustav, čemu su pridonijele i nekoherentnosti u upravljanju epidemijom, pa i nepoštiva­nje mjera od strane njihovih donositelja? Stoga i od sustava treba krenuti povratak povjerenja. Otvorenim informacijama, dosljednošću, s poštovanjem prema svom građaninu. Medi­cina je toliko napredovala da praktično nijedan čovjek nije zdrav, no još je važnije osvijestiti da s obzirom da nema lijeka protiv Covida-19, bolje je spriječiti nego liječiti. Cjepivom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

16. SJEDNICA NACIONALNOG VIJEĆA ZA UMIROVLJENIKE I STARIJE OSOBE

Kad izgore moral i dostojanstvo

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske 13. siječnja 2020. godine, dva dana nakon strašne tragedije u ilegalnom domu u Andraševcu poetičnog naziva Zelena oaza, u kojem je izgorjelo šest osoba, zatražili su hitno sazivanje javne sjednice Nacionalnog vi­jeća za umirovljenike i starije osobe. Mini­star Josip   Aladrović je bio previše zauzet programima predsjedanja EU-om pa je sjednicu odgađao, da naposljetku nije ni prisustvovao 16. sjednici Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, održanoj 24. siječnja 2020. godine. Sjednica je na prijedlog SUH-a započela minutom šut­nje, kojom su predstavnici umirovljeničkih udruga, četiriju ministarstava, HZZO-a i HZMO-a, odali počast izgorjelim starcima te izrazili duboku sućut svim obiteljima i prijateljima stradalih.

     No, minuta šutnje je samo trenutak u mjesec dana šutnje institucija koje su stvarno reagirale tek 4. veljače kad je vlasnicima gubilišta Gabrijeli i Slavku Čičkoviću određen jednomjesečni istražni zatvor zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti. Ostavljeni su tri tjedna na slobodi kako bi mogli mirno utjecati na svjedoke, svoje bivše zaposlenike, su­sjede i korisnike. Prethodno je zgarištem prošetala i socijalna inspekcija nadležnog ministarstva da bi zaključila kako oni nisu krivi. Plenković je, pak, imao priliku sluša­ti od gradonačelnika Oroslavja kako su ti Čičkovići baš dobri ljudi.

Buja ilegala

     Javnost je mogla svjedočiti nefunk­cioniranju sustava i prebacivanju loptice odgovornosti s Ministarstva demografi­je, obitelji, mladih i socijalne politike na Krapinsko-zagorsku županiju, na vlasnike ilegalnog doma u drvenoj kutiji sardina, ali i na rodbinu žrtava. Na sjednici Nacionalnog vijeća se željelo razmotriti nesuglasja u sustavu i približiti odgovorima o stvarnom stanju na tržištu socijalnih usluga starijim osobama, koje je dobrim dijelom u sferi ilegale i bez stvarnog nadzora.

     Također, cilj ove sjednice bio je i pre­poručiti potrebne mjere za prevenciju i popravak stanja. Za to je bila zadužena ekipa iz ministarstva socijale, na čelu s dr­žavnom tajnicom Marijom Pletikosom i u pratnji državne tajnice Ministarstva rada i mirovinskog sustava Majde Burić, ekipa koja je pokušala predstaviti promjene u Nacrtu prijedloga zakona o socijalnoj skrbi, no poanta izvjestiteljica je bila kako njihovo Ministarstvo itekako „čini sve da bi život starijih bio kvalitetniji".

     Pod posebnom točkom je prikazan kapacitet i stanje kod pružatelja usluga za starije osobe te jačanje kapaciteta izvaninstitucionalnih usluga, no u svakom slu­čaju je neosporno kako je kapaciteta za smještaj starijih premalo te da sustav nije uređen. Na upite o činjenici da su uvjeti za osnivanje obiteljskog doma bili nede­finirani, odgovorilo se kako će se pokušati izjednačiti propisane uvjete za privatne i obiteljske domove kako bi bili stroži, jasniji, bez detaljnijeg opisa planiranih promjena. Istina, postoji i ideja licenciranja dozvole za rad i takvih domova. Ogroman je i sve veći broj privatnih i obiteljskih domova, ali i udomitelja, koji imaju ilegalne korisnike, a još veći broj smještajnih kapaciteta u kućama i stanovima koji rade na crno, bez ikakvih dozvola.

Bez kazne i nadzora

     Zaključeno je i kako su mjere kažnjavanja preblage te bi, predlažu iz Ministarstva, s pravosuđem trebalo dogovoriti veće kazne, jer se umjesto mogućih kazni, primjenjuju u praksi one najmanje, koje nikoga neće spriječiti od počinjenja novog prekršaja.

     Kad je pak riječ o socijalnoj inspekciji, koja je u postojećem obliku ustrojena još prije 15 godina, vrišti podatak o samo devet socijalnih inspektora koji su prošle godine posjetili samo 160 od više tisuća objekata za smještaj starijih osoba te je za desetak njih zabranjen rad, ali oni i dalje rade na crno. Čija je odgovornost nadzirati provedbu mjera koje propisuje socijalna inspekcija, nitko ne objašnjava. Dobar znak je što je sve više izvanrednih nadzora utemeljenih na prijavama, žalbama i predstavkama.

     Rješenje, je, zaključeno je, decentralizirati posao nadzora, no umirovljeničke udruge su se izrazito usprotivile da se poslovi inspekcije naprosto prebace na županije, jer županije su one koje izdaju dozvole za minimalne tehničke uvjete za takve obiteljske i privatne domove pa bi došlo do sukoba interesa te potencijalne korupcije.

SUH i MUH su upozorili i kako brojni privatni i obiteljski domovi uspješno na­govaraju korisnike da potpisuju dosmrtne i doživotne ugovore o uzdržavanju, koje također nitko ne nadzire, ne postoje regi­stri niti potpora žrtvama takvih prijevara, a Ministarstvo pravosuđa odbija ukinuti dosmrtne ugovore i donormirati zakon.

     Predstavnici Ministarstva su uvjetno pozitivno reagirali na prijedlog SUH-a o uvođenju civilnog nadzora, aktivista koji bi po edukaciji i dobivanju dozvole mogli nesmetano posjećivati domove i o stanju temeljem glavnih indikatora izvještavati područje urede socijalne inspekcije. Napo­sljetku, ta je smjernica o poticanju volon- tiranja starijih osoba u lokalnoj zajednici predviđena Strategijom o socijalnoj skrbi za starije osobe.

Puno pitanja, poneki odgovor

     No, šokantna je bila izjava glavne so­cijalne inspektorice koja je rekla da su tu najviše krive obitelji koje moraju znati da za manje od 6.000 kuna ne mogu smjesti­ti svoje stare u domove s kakvim-takvim pristojnim uvjetima.    Nije postavila pita­nje svome Ministarstvu koje ne razrađuje strategije i politike kojima bi se povećali i unaprijedili kapaciteti smještaja starijih osoba, koji nedovoljno nadziru smještajne kapacitete, ili pak županije kojima su domovi za stare zadnja rupa na županijskoj fruli.

     I još nešto neshvatljivo. U mnogim europskim zemljama potiče se članove obitelji starijih osoba da uz financijsku naknadu budu njihovi njegovatelji. Iako u Strategiji socijalne skrbi za starije osobe do kraja 2020. godine postoji predviđena mogućnost statusa njegovatelja za stariju osobu u obitelji, izgleda da je takvo rje­šenje opet stavljeno na čekanje, jer nije bilo predmetom razmatranja, iako bi takva mogućnost, uz naknadu od 2.500 kuna, pomogla odluci nekih članova obitelji o prihvaćanju takvog statusa.

     Šesnaesta sjednica Nacionalnog vijeća pokušala je na inicijativu umirovljeničkih udruga predložiti neka rješenja, kako pouka nakon smrti šest izgorjelih korisnika ne bi ostala bez odjeka. Pokoj im duši! Uz nadu da će izmjene uskoro uslijediti i spriječiti ponavljanje takve tragedije.

Jasna A. Petrović