UVODNA RIJEČ

Svi smo mi doktori

Piše: Jasna A. Petrović

     Zašto se netko od 80+ godina ne bi cijepio protiv Covida-19? Zato jer je slabije pokretan, a živi na petom katu zgrade bez lifta; zato jer prebiva u selu bez autobusa i vlaka, Bogu iza nogu? Zato jer ne želi dobiti nuspojave poput krvnog ugruška, neuropatije, sljepila i svih drugih poznatih i nepoznatih boleština, a niti dobiti svojstvo magneta na mjestu cijepljenja odnosno„ugradnje čipa"? Zato jer je sve to izmišljotina, stari bi umirali ionako od drugih bolesti i jer iza svega stoji farmaceutska industrija koja mlati lovu na naivcima. Uostalom, brojke to potvrđuju. Ako ste Hrvat od 80+ cijepilo vas se manje od polovice, dok je u Austriji 70 posto dobilo dvije doze, u većini EU zemalja od 65 do 90 posto, a npr. u Danskoj, Irskoj i Španjolskoj čak 100 posto!

     Starost je neizlječiva bolest, ali rizik od Covida-19 je mnogo veći od mogućih nuspojava na cjepivo, no kako posustaje korona, tako se u Hrvatskoj smanjuje interes za cijepljenje, ma koliko stručnjaci i političari upozoravali da je cijeplje­nje "zalog" za dulju turističku sezonu i mirniju jesen, kad bi Covid-19 ponovo mogao pokazati zube. Ipak, trebate li se cijepiti kad ste već ionako stari i izraubani, pa vam preostaje još jedva koja godina života; ako ste među onih 40 posto necijepljenih od 65+?

     Pa, naravno da trebate - kažu zagovaratelji cijepljenja, jer pandemija korone nije šala, a bolje je s cjepivom dobiti lakšu verziju bolesti, nego završiti na respiratoru. Kad se cijepiš, piše na televizijskim ekranima, onda si odgovorna osoba koja pokazuje želju da svojim činom zaštiti i druge. Osim toga od svih umrlih od koronavirusa manje od 12 posto ih je iz domova za starije, jer je tamo procijepljenost iznosila čak 80 posto.

     Antivakseri su, pak, sigurni kako je cjepivo nesigurno jer je prebrzo izmišljeno i nije testirano na dovoljnom broju ispitanika. No, ista im teorija nije niti u primisli kad dobiju neki novi antibiotik ili lijek za druge bolesti? Uvjetuju li svoje liječenje uvidom u znanstvene rukopise o stvaranju i testi­ranju lijeka? Nažalost, jedna smo od europskih zemalja s najvećim udjelom stanovnika koji„ne vjeruju" u cijepljenje.

     No, nije li ipak glavni razlog oklijevanja prema cijepljenju pad povjerenja u institucije i sustav, čemu su pridonijele i nekoherentnosti u upravljanju epidemijom, pa i nepoštiva­nje mjera od strane njihovih donositelja? Stoga i od sustava treba krenuti povratak povjerenja. Otvorenim informacijama, dosljednošću, s poštovanjem prema svom građaninu. Medi­cina je toliko napredovala da praktično nijedan čovjek nije zdrav, no još je važnije osvijestiti da s obzirom da nema lijeka protiv Covida-19, bolje je spriječiti nego liječiti. Cjepivom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

ALIMENTACIJA ZA BAKE I DJEDOVE

Kad Ministarstvo pere ruke!

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske i Hrvatska udruga za ravnoprav­no roditeljstvo obratili su se u studenom 2019. godine inicijativom Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu i politiku za ukida­nje članka 288. stavka 2. Obiteljskog zakona, zato jer propisuje mogućnost da bake i djedovi po roditelju koji ne plaća uzdržavanje budu sudski pri­siljeni plaćati uzdržavanje unucima (supsidijarni obveznici).

     S obzirom na sve masovnije ise­ljavanje mladih, rastuće siromaštvo i posljedičnu učestalost zahtjeva baka i djedova za pružanje pravne pomoći u pogledu sporova radi prisilnog ostva­renja prava na uzdržavanje usmjere­nog protiv njih, svjedoci smo krutog korištenja instituta uzdržavanja ovr- hama na mirovine baka i djedova. Inicijatori također predlažu i izmjenu Zakona o privremenom uzdržavanju, s ciljem usvajanja pravednijeg zakon­skog rješenja.      Naime unatoč tome što Republika Hrvatska kao suverena država raspolaže sa svim prinudnim sredstvima, uvedena su pravila koji­ma se širi krug obveznika uzdržava­nja, umjesto da se uspostavio učinko­viti mehanizam naplate uzdržavanja od strane roditelja, čime država neo­dgovorno prebacuje odgovornost sa sebe na bake i djedove.

     No, nažalost odgovor koji je SUH primio u siječnju od Ministarstva nije obećavajući, već vodi ka daljnjem pogoršanju obiteljskih odnosa, jer se djedovima i bakama preporučuje da, nakon što su ovršeni alimentacijama, pokrenu sudske postupke za nado­knadu od svoje djece!? A u zadnje če­tiri godine primjene takve nakaradne zakonske odredbe, uzdržavanje je do sada presuđeno na teret gotovo stoti­nu baka i djedova. Jadno i naopako! K tome, kad je riječ o Zakonu o privre­menom uzdržavanju, obveza države za privremeno uzdržavanje djeteta se aktivira tek nakon što se pokrene ovršni postupak protiv roditelja obve­znika uzdržavanja.

     Čemu onda inicijative i opravda­ni argumenti, kad Ministarstvo pere ruke. Najlakše je teret najranjivijih prebaciti na još ranjivije, s djece na stare.

J.A. Petrović