UVODNA RIJEČ

Svi smo mi doktori

Piše: Jasna A. Petrović

     Zašto se netko od 80+ godina ne bi cijepio protiv Covida-19? Zato jer je slabije pokretan, a živi na petom katu zgrade bez lifta; zato jer prebiva u selu bez autobusa i vlaka, Bogu iza nogu? Zato jer ne želi dobiti nuspojave poput krvnog ugruška, neuropatije, sljepila i svih drugih poznatih i nepoznatih boleština, a niti dobiti svojstvo magneta na mjestu cijepljenja odnosno„ugradnje čipa"? Zato jer je sve to izmišljotina, stari bi umirali ionako od drugih bolesti i jer iza svega stoji farmaceutska industrija koja mlati lovu na naivcima. Uostalom, brojke to potvrđuju. Ako ste Hrvat od 80+ cijepilo vas se manje od polovice, dok je u Austriji 70 posto dobilo dvije doze, u većini EU zemalja od 65 do 90 posto, a npr. u Danskoj, Irskoj i Španjolskoj čak 100 posto!

     Starost je neizlječiva bolest, ali rizik od Covida-19 je mnogo veći od mogućih nuspojava na cjepivo, no kako posustaje korona, tako se u Hrvatskoj smanjuje interes za cijepljenje, ma koliko stručnjaci i političari upozoravali da je cijeplje­nje "zalog" za dulju turističku sezonu i mirniju jesen, kad bi Covid-19 ponovo mogao pokazati zube. Ipak, trebate li se cijepiti kad ste već ionako stari i izraubani, pa vam preostaje još jedva koja godina života; ako ste među onih 40 posto necijepljenih od 65+?

     Pa, naravno da trebate - kažu zagovaratelji cijepljenja, jer pandemija korone nije šala, a bolje je s cjepivom dobiti lakšu verziju bolesti, nego završiti na respiratoru. Kad se cijepiš, piše na televizijskim ekranima, onda si odgovorna osoba koja pokazuje želju da svojim činom zaštiti i druge. Osim toga od svih umrlih od koronavirusa manje od 12 posto ih je iz domova za starije, jer je tamo procijepljenost iznosila čak 80 posto.

     Antivakseri su, pak, sigurni kako je cjepivo nesigurno jer je prebrzo izmišljeno i nije testirano na dovoljnom broju ispitanika. No, ista im teorija nije niti u primisli kad dobiju neki novi antibiotik ili lijek za druge bolesti? Uvjetuju li svoje liječenje uvidom u znanstvene rukopise o stvaranju i testi­ranju lijeka? Nažalost, jedna smo od europskih zemalja s najvećim udjelom stanovnika koji„ne vjeruju" u cijepljenje.

     No, nije li ipak glavni razlog oklijevanja prema cijepljenju pad povjerenja u institucije i sustav, čemu su pridonijele i nekoherentnosti u upravljanju epidemijom, pa i nepoštiva­nje mjera od strane njihovih donositelja? Stoga i od sustava treba krenuti povratak povjerenja. Otvorenim informacijama, dosljednošću, s poštovanjem prema svom građaninu. Medi­cina je toliko napredovala da praktično nijedan čovjek nije zdrav, no još je važnije osvijestiti da s obzirom da nema lijeka protiv Covida-19, bolje je spriječiti nego liječiti. Cjepivom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

PROBLEMI RODNOG JAZA

Radionicom do rodne osviještenosti

    U sklopu EU projekta„Jednaka prava - jednake plaće - jednake mirovi­ne" u Zagrebu je 14. i 15. listopada 2019. održana prva u nizu dvodnevnih radionica RAVNOPRAVNOST ZA SVE! Ra­dionicu je organizirala     Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u suradnji sa CESI - Centrom za edukaciju, savjetova­nje i istraživanje, s ciljem da se podigne svijest o društvenom problemu jaza u plaćama i mirovinama između muška­raca i žena, odnosno da se spriječi rizik siromaštva za žene u Hrvatskoj. Na ra­dionici je sudjelovalo oko 70 osoba, od učenika/ca srednjih škola, predstavnika/ ca ministarstava i privatnih banaka pa sve do umirovljenika/ca.

     Anamarija Tkalčec iz CESI-ja je u uvodnom govoru kazala kako su žene svugdje u svijetu pa tako i u Hrvatskoj manje plaćene od muškaraca, što za posljedicu ima i stvaranje rodnog jaza u mirovinama. Istaknula je i kako je pala vrijednost nekoć tradicionalno muških zanimanja, poput učitelja i liječnika, kada su žene počele preuzimati te poslo­ve, što je samo dokaz neravnopravnosti koja vlada između muškaraca i žena.

Koga briga za razlike

     Pravu sliku rodnog jaza u mirovina­ma u Hrvatskoj i Europi prikazala je u svom izlaganju predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske, Jasna Petrović. Iznijela je pomalo nestvaran podatak da se o rodnom jazu u mirovinama počelo govoriti tek 2011. godine. Godinu nakon toga Njemačka je po prvi put u Europi promovirala model mjerenja tog jaza od strane Federalnog ministarstva za obi­teljske poslove, starije građane i mlade. Rodni jaz u mirovinama EU po prvi put je prezentiran izvještajem Europske ko­misije tek 2013. godine!

     Što se tiče Hrvatske, rodni jaz u mi­rovinama za one starije od 65 godina iznosi 24,9 posto, te su od postkomunističkih zemalja gore samo Rumunj­ska i Bugarska. Petrović je kazala kako je rodni jaz u mirovinama akumulacija svih oblika diskriminacije žena tijekom njihovog života, od nižih plaća, niskih stopa radne aktivnosti na formalnom   tržištu rada, isprekidane radne karijere zbog odlaska na porodiljni i skrbi o djeci te o starijim i nemoćnim članovima obi­telji, neplaćenom radu, nesigurnim obli­cima rada (ugovor na određeno).

Kakav mirovinski sustav za žene?

     Predsjednica Sindikata umirovljenika kazala je kako žene trebaju zagovarati javni mirovinski sustav, jer privatni miro­vinski stupovi osiromašuju žene. Mirovin­skim reformom u Hrvatskoj 2019. godine omogućeno je da novi/e umirovljenici/e mogu birati hoće li primati mirovinu samo iz prvog, javnog stupa, ili iz prvog i drugog (privatnog) te je 60 posto novih umirovljenika/ca odlučilo primati isklju­čivo iz prvog, a 87 posto njih su upravo žene, što ide u prilog tezi da je javni miro­vinski sustav najbolja opcija za žene.

     Također, žene čine većinu korisnika/ ca najnižih mirovina, primjerice njihov udio u mirovinama do 1.000 kuna iznosi 76,23 posto. Zbog toga, istaknula je Pe­trović, što će biti veće minimalne plaće i minimalne mirovine, time će se najefi­kasnije sprječavati žensko siromaštvo, a rodni jaz bivati manji. Kao pozitivna mjera mirovinske reforme istaknuto je dobivanje za svako dijete dodatnih šest mjeseci radnog staža svim novim umi- rovljenicama, što povisuje mirovine za oko dva posto po djetetu, čime se blago smanjuje rodni jaz u mirovinama.

     Petrović je istaknula i pozitivan pri­mjer kada se, inače neplaćeni rad žena, ipak vrednuje. Tako u Finskoj žene koje skrbe o starim i nemoćnim članovima/ icama obitelji, sklapaju ugovor sa svojom općinom od koje primaju plaću za skrb.

Belgijski poučak

     Predavanje na radionici održala je i Hildegard van Hove iz Instituta za rav­nopravnost žena i muškaraca iz Belgije. Ona je otkrila kako rodni jaz u plaćama u toj zemlji iznosi samo šest posto (u Hrvat­skoj je 11,6 posto), a da je za to zaslužan velik javni sektor u kojem žene dominiraju po broju zaposlenih, kao i činjenica da je 75 posto svih zaposlenih radnika/ca čla­novi/ice sindikata, zbog čega su se uspjeli izboriti za dobre kolektivne ugovore.

     Još 1975. godine jednakost plaća muškaraca i žena je zakonski uvjetovana, da bi se 2001. i 2008. ponovno raspravlja­lo o toj tematici. Ono što je najzanimljivi­je je da svako poduzeće u Belgiji ima ob­vezu nacionalnoj banci dostaviti podatke plaćama po spolu, odnosno svako dvije godine izraditi izvješće o rodnom jazu u plaćama u poduzeću. Iako je Belgija uspješna po pitanju smanjenja rodnog jaza u plaćama, rodni jaz u mirovinama nešto je viši od hrvatskog.

Malo znanja o pravima starih

     Drugog dana radionica sudionici/e su podijeljeni u pet grupa u kojima su raspravljali/e o temama rodnog jaza u plaćama i mirovinama. Desetak zaintere­siranih raspravljalo je o problemu jaza u mirovinama. Kao pozitivnu mjeru miro­vinske reforme sudionici/e su istaknuli/e dodavanje šest mjeseci staža po djetetu, dodavši da bi ta mjera bila još bolja kad bi se odnosila na sve umirovljenice retro­aktivno, a ne samo za novoumirovljene od siječnja 2019. godine. Također, trebala bi se uračunavati kao osnovni, a ne do­datni staž nakon stečenih uvjeta za umi­rovljenje.

     Grupa je zaključila da umirovljenici/e iz raznih razloga nisu dovoljno uključeni/e angažirani/e u poboljšanje svog statusa, niti informirani/e o svojim pravima te da bi se trebali/e još više povezati s organizaci­jama civilnog društva. Za smanjenje jaza u mirovinama grupa je preporučila da drža­va osigura daljnje kompenzacijske mjere za rodiljni i roditeljski dopust, da se done­se pravedan model usklađivanja mirovina s rastom plaća i troškovima života, da se uvedu minimalne mirovine u postotnom udjelu minimalne plaće. Također, zaklju­čeno je da se donese novi, pravedniji mo­del za stjecanje obiteljske mirovine, kao i zakon o jednakim plaćama.

     Sljedeće radionice održat će se Splitu (19. - 20. studenog 2019.), Rijeci (12. -13. prosinca 2019.) te Osijeku (23. - 24. siječ­nja 2020.).