UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

STARIJI LJUDI I LIJEKOVI

Krivi izbor može voditi u smrt

 

     Je li vam poznat podatak da samo u Americi svake godi­ne umre 30.000 ljudi starije dobi zbog nedaća s lijekovi­ma. Sve je veći broj starijih osoba koje uzimaju iznena­đujuće velik broj lijekova (uz ili bez liječničke preporuke). Zbog svih tih lijekova, zbog njihovih interakcija, djelovanja i nuspojava, ti ljudi veoma često doživljavaju znatne zdrav­stvene tegobe, kao što su poremećaji u funkcijama vitalnih organa, poremećaji percepcije i orijentiranosti, smetenost itd.

     Nije u pitanju samo Amerika. Gdje god je u porastu sta­rija populacija, a to znači i kod nas, prisutni su takvi proble­mi. Često smo svjedoci da stari ljudi obilaze liječnike i lje­karne, nabavljaju (sa ili bez recepata) i troše, u isto vrijeme, velik broj različitih tableta, kapsula itd. Kod tih ljudi često ćete naći veće količine lijekova za najrazličitije tegobe; za olakšanje anginoznih bolova, protiv reumatskih teškoća, za nervno smirenje, protiv začepljenosti, prehlade, nesanice itd.

     Svi se ti lijekovi često drže zajedno u neoznačenim bo­čicama ili kutijama. Potpuno je jasno da u takvim situacija­ma vrlo lako može doći do pogrešne primjene lijekova, što može rezultirati i veoma opasnim posljedicama po zdravlje tih ljudi. Poznato je da stariji ljudi, iz raznih razloga, često međusobno izmjenjuju različite lijekove, što je povezano s dodatnim zdravstvenim rizicima.

Slaba informiranost

     Živimo u vremenu kada na tržištu postoji ogroman broj lijekova, a stalno dolaze i novi. Poznato je da zbog različitih metaboličkih razloga stariji ljudi trebaju manje doze kod većine lijekova, a kod nekih preparata veće doze, tako da mogu biti pogrešno liječeni ako su na standardnom dozi­ranju.

Jedna je studija pokazala da gotovo polovica ljudi stari­jih od 65 godina ne uzima svoje lijekove onako kako im je propisano, oko 10 posto nikada ni ne podigne svoje lijeko­ve u ljekarnama; 35 posto napušta ambulantu bez ikakve informacije o propisanim lijekovima; 74 posto pacijenata ne dobije informacije o mogućim nuspojavama lijekova, a svega šest posto dobije zadovoljavajuće (u nekim slučaje­vima i napisane) informacije o lijeku.

     Zaista, čitav ovaj problem na relaciji stari čovjek - lijek nije jednostavan. Stariji ljudi obolijevaju od mnogo više oboljenja nego mlada populacija. Zbog toga oni uzimaju i više lijekova. Međutim, kad se uzima 6 do 7 lijekova, svaki 3 ili 4 puta dnevno, tko će pamtiti kad uzeti antibiotik, a kad one tablete za mokrenje?

     Starijem čovjeku nije jednostavno zapamtiti i shvati­ti što znači tri puta dnevno - prije ili poslije jela, sa ili bez vode, tri tablete odjednom ili tri puta po jednu? Poznati su mi slučajevi da neki starci uzimaju istovremeno i po 10 do 15 lijekova (propisanih od tri do četiri liječnika).

Farmaceuti bez strpljenja

     Moramo sa žaljenjem konstatirati da većina studenata medicine ne dobiva za vrijeme studija odgovarajuću edu­kaciju iz područja gerijatrije, koja bi ih osposobila za što pravilniji postupak sa starijim pacijentima. Nadalje, vrlo je malo farmaceuta u ljekarnama koji imaju strpljenja i koji

su spremni da se malo potrude uputiti starijeg čovjeka o mnogim opasnim interakcijama lijekova.

     Da bi se riješili ovi problemi potrebni su stalni, usklađe­ni napori svih onih koji su uključeni u taj krug. U svijetu se ipak poduzimaju određeni koraci. Tako, na primjer, u nekim zemljama postoje centri za informacije o lijekovima i što je zanimljivo, obično su locirani u mjestima gdje je najve­ća koncentracija starije populacije.     Postoje i ljekarne koje primjenjuju kompjutore za praćenje određenog pacijenta i koje ga upozoravaju na moguće interakcije lijekova.

     Na mnogim kanalima američke televizije često se po­javljuju oglasi koji potiču i ohrabruju pacijente da pitaju farmaceute informacije o lijekovima koje dobivaju. Ame­ričko udruženje umirovljenika, na primjer, tiskalo je seriju letaka s medicinskim informacijama.

     U njima objavljuju, između ostalog, različita tvornička imena za iste lijekove, indikacije u kojima se primjenjuju, njihove nuspojave, moguće interakcije s hranom, alkoho­lom, zatim upućuju bolesnike koje je informacije potrebno dati liječniku kako bi se spriječili različiti problemi itd.

dr. Ivo BELAN