UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

USKORO NOVA PREPORUKA EUROPSKOG VIJEĆA

Neka nova socijalnija Europa?

 

     U europskom stupu socijalnih prava koji su zajednički uspostavili Europski parlament, Vijeće i Komisija u stu­denome 2017., utvrđeno je 20 načela i prava s ciljem potpore pravednijem tržištu rada i sustavima socijalne skrbi koji dobro funkcioniraju. Konkretno, u 12. načelu europskog stupa socijalnih prava navodi se da „bez obzira na vrstu i tra­janje radnog odnosa radnici, iako su u usporedivim uvjetima, samozaposleni, imaju pravo na primjerenu socijalnu zaštitu".

      Cilj je ove inicijative provedba tog načela, kao i doprinos provedbi ostalih načela europskog stupa socijalnih prava po­put „sigurnog i prilagodljivog zaposlenja", „naknade za neza­poslene", „pristupa zdravstvenoj skrbi" i „dohotka u starosti i starosnih mirovina" Žene su te koje će najviše profitirati, jer najčešće rade u nestandardnim oblicima rada, a Europsko vi­jeće će zahtijevati od zemalja članica da osmisle mjere kojima će se zaštititi njihova prava glede socijalne sigurnosti.

     „Sustavi socijalne zaštite temelj su socijalnog modela Uni­je i socijalnog tržišnog gospodarstva koje dobro funkcionira", piše u uvodu nove preporuke, čije skoro donošenje pozdrav­ljamo. Rađa li se neka nova, humanija i socijalnija Europa?