UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

ALARMANTNI PODACI!

Zašto se ubijaju hrvatski starci i starice?

Piše: Igor Knežević

 

     Svaki dan u Hrvatskoj život si u pro­sjeku oduzmu dvije osobe, a jedna od tih osoba je starija od 55 godina. Dakle, za razliku od mladih i sredovječnih ljudi, starije osobe su itekako pod većim rizikom od samoubojstva. Iako je ukupan broj samoubojstava u Hrvatskoj zadnjih desetak godina u padu, udjel starijih osoba u ukupnim samoubojstvima sve je veći.

     Tako od 2014., kad je udjel iznosio 57,2 posto, taj indeks neprestano raste, i to 2015. na 58,4 posto, 2016. na 58,5 po­sto te 2017. na rekordnih 58,9 posto (od 635 samoubojstava čak 374 su počinile osobe starije od 55 godina).

     Negativan trend je očigledan po­sljednjih godina, što je dijelom posljedi­ca porasta broja i udjela starijih osoba u društvu, ali i ekonomskog osiromašiva­nja i socijalne deprivacije starijih.

Pitanje života i smrti

     Naime, udio prosječnih mirovina u prosječnoj neto plaći nije bio nikad niži, te sada iznosi 37,6 posto. Posljedično, svaki treći umirovljenik živi u zoni siro­maštva, a nedostatak sredstava za život itekako utječe na gubitak socijalne uklju­čenosti, što je jedan od češćih uzroka oduzimanja života. Dakle, opadanje re­alne vrijednosti mirovina nije samo eko­nomsko pitanje, već - vidljivo iz prilože­noga - i pitanje života i smrti u mnogim slučajevima!  Dakako, još štošta može na­tjerati osobu na takav čin.

     „Strmoglavi pad osobnog standarda, strah od ovrha, gubitka stana, sram zbog nemogućnosti pomaganja unučadi, gu­bitak obiteljskih i socijalnih interakcija, dovode do očaja. Također, stari su sve češće žrtve prijevara, opće proširenih ugovora o dosmrtnom i doživotnom uz­državanju, zelenaških kredita, a uskoro i takozvanih posmrtnih kredita. Uz ne­izlječive bolesti i tjelesnu patnju, i to su česti razlozi za samoubojstvo", kazala je predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović u intervjuu za Deutsche Welle.

Hrvatska nažalost pri vrhu u EU

     Prema podacima Eurostata 2015. go­dine 56.200 osoba u Europskoj uniji je počinilo samoubojstvo, od čega 77 posto muškaraca i 23 posto žena.

Prosječna europska stopa iznosila je godišnje 11 samoubojstava na 100.000 stanovnika, dok je za isti broj stanovnika iz dobne skupine iznad 65 godina bila da­leko viša - čak 16,6 samoubojstava. Crnu listu samoubojstava starijih osoba u EU 2015. godine predvodila je Slovenija sa 40,3 samoubojstva na 100.000 stanovni­ka, zatim Litva (37,63), Mađarska (35,26) i zatim Hrvatska (34,81). Najmanje su se stariji ubijali na Malti (2,69), Cipru (2,82), u Ujedinjenom Kraljevstvu (6,32) i Grčkoj (6,57). Istina, posljednjih godina u Hrvat­skoj broj samoubojstava osoba ove dob­ne skupine polako opada (2016. - 31,3 osobe; 2017. - 28 osoba), no njihov udjel u ukupnom broju samoubojstava - raste.

     Tako su čak 40,1 posto svih samoubo­jica u Hrvatskoj 2017. godine bili iz dob­ne skupine 65+, što dovoljno govori da su starije osobe u Hrvatskoj odbačene na margine društva.

Stigmatizacija starih

     Docentica Petrana Brečić iz Klinike za psihijatriju Vrapče, pročelnica Zavoda za afektivne poremećaje, široko prihvaćeno mišljenje kako je sasvim normalno da se stariji češće ubijaju objašnjava stigmatizi- rajućim odnosom društva prema starosti.

      „Ne bi trebalo biti normalno da se lju­di uopće ubijaju. Ali to je taj ukorijenjeni stav prema starosti. Cijela naša kultura je kultura mladosti i straha od starosti. Ne želimo biti stari i želimo zavarati starost. Pa pogledajte što ljudi rade od sebe kako se ti izvanjski znakovi starosti ne bi vidje­li. Međutim, to je naša neminovnost i tre­bamo što prije početi doživljavati starost na pozitivan način. Ne samo doživljavati, već i promijeniti okolnosti da se poka­že da su stariji ljudi važan i koristan dio našeg društva. Starost nosi i puno stvari koje ne možemo dobiti u mladim godi­nama, a društvo to ne prepoznaje na pra­vi način".

     Brojni pratitelji tematske Facebook stranice SUH-a Pokret protiv siromaštva starijih osoba prokomentirali su zašto se starije osobe sve više ubijaju.

     „Nikakvo čudo. Treba samo pogledati kako se svi ponašaju prema starijim oso­bama, a i financije ne idu na ruku stari­jima", napisala je Zagrepčanka Dubravka Šoštarić. Pavle Malacko pak piše: „Ako ovaj režim eutanazira umirovljenike, više će im ostati za bolje aute". Nada Tkalčević ističe kako su „mladi otišli, a stari nemaju od čega živjeti, zbog čega je normalno da će dići ruku na sebe. Dok drugi uživaju...". Tonkica Matejaš iz Kutine na naše pitanje je napisala kako se ubijaju „samo oni koji nisu u Saboru i na državnim jaslama, jer sa mizerijom od penzije nema života, a čak ni životarenja".

Rješavanje balasta?

     Najviše je za oko zapeo komentar Večeslava Žnidareca iz Zagreba: „Nitko se ne želi pitati što je razlog sve češćim samoubojstvima starijih osoba iz jedno­stavnog razloga što je upravo to jedan od ciljeva i načina za smanjivanje broja nepoželjnih umirovljenika, koje usput smatraju beskorisnim teretom i bala- stom države!"

     U prilog ocjeni kako je rizik od samo­ubojstva u Hrvatskoj to veći što je osoba starija ide i podatak Eurostata, prema kojem je 2016. godine u Hrvatskoj pro­sječna stopa samoubojstva za starije od 85 godina iznosila čak 47,54 osoba na 40000 stanovnika. Prosjek EU za tu dob je 22, dakle više nego duplo manje nego u Hrvatskoj.

     Ostaje upitati se jesu li samo ponešto paranoidni oni koji misle kako je riječ o svojevrsnoj društveno poticanoj masov­noj eutanaziji siromašnih staraca i starica ili o samo nedostatku ljubavi i poštovanja spram zaslužnih predaka?