UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

 

 

ZAJEDNIČKO PRIOPĆENJE MATICE I SINDIKATA UMIROVLJENIKA:

Nedopustiva diskriminacija u turizmu prema umirovljenicima

 

     Matica umirovljenika Hrvatske i Sindikat umirovljenika upozoravaju Vladu, nadležna ministarstva, posebno Ministarstvo turizma, gradske i općinske vlasti,  da će se oštro suprotstaviti diskriminatornim odlukama kojima se u vrijeme turističke sezone  onemogućuje dolazak autobusima  na jednodnevne izlete, uglavnom s umirovljenicima, u neka turistička mjesta na moru. Osuđujući takve nedopustive postupke, navodimo da je najnoviji povod za to  odluka  Općinskog vijeća Malinska-Dubašica  po kojoj je povećanaobveza plaćanja ulaza autobusa u mjesto  s dosadašnjih visokih 300 na iznos od čak 1.000 kuna dnevno po autobusu.

     Imajući u vidu sramotno niske mirovine većine naših umirovljenika, dodatni iznos troškova izleta dovodi u pitanje organiziranje takvih aktivnosti od strane udruga umirovljenika kojima se nastoji omogućiti odlazak na more najvećem broju svojih članova koji su osuđeni na  siromaštvo, makar i jednodnevnim izletima.

     S obzirom na informacije koje udruge i podružnice šalju u Maticu i Sindikat umirovljenika, po kojima su i neki drugi gradovi na moru uveli ovakav namet, zahtijevamo da se žurno poduzmu odgovarajuće mjere u cilju zaštite ljudskih prava umirovljenika i starijih osoba, a ne da se u provedbu diskriminatornih odluka lokalnih vlasti, uz komunalne redare, angažiraju čak i  djelatnici MUP-a.

     Turistički gradovi poput Malinske, Crikvenice, Selca, Novog Vinodolskog i drugih, već degradirane i osiromašene umirovljenike, kojima su izleti u organizaciji njihovih udruga bili jedini način za ovakav odmor i opuštanje, dodatno diskriminiraju, jer im ne omogućavaju slobodno kretanje u vlastitoj zemlji i pristup našem moru bar na jedan dan.

     Posebno je neprihvatljivo, a to bi morali osuditi i svi nadležni državni organi, što su se na sjednicama pri donošenju ovakvih odluke, poput one Općinskog vijeća Malinska – Dubašica upotrebljavale vrlo uvredljive i neprimjerene riječi koje nisu za javnu upotrebu, ali su i govor mržnje prema umirovljenicima i starijim osobama,  sve s ciljem  zabrane da dođu na  more za razliku od, kako je rečeno, „pravih turista“.

     Inače, odluke se, uglavnom,  ne odnose na turističke autobuse koji dovoze goste s osiguranim smještajem u nekom od hotela, nego na sve one koji su običavali dolaziti samo na jednodnevno kupanje. Stoga umirovljenici i starije osobe više ne mogu računati da će ih autobus dovesti blizu plaže. Nema humanosti i brige mogu li oni po teškim vrućinama pješačiti kilometrima do autobusa zbog nehumanih i diskriminirajućih odluka predstavnika lokalnih vlasti uz prešutno odobrenje  nadležnih ministarstava.

     Matica umirovljenika i Sindikat umirovljenika Hrvatske zatražit će raspravu o ovom problemu i na Nacionalnom vijeću za umirovljenike i starije osobe, a obratili su se i Pučkoj pravobraniteljici, koja je reagirala i nastoji zaštititi prava umirovljenika i starijih osoba. A s osobitom pažnjom pratit ćemo reagiranje nadležnih ministarstava i Vlade Republike Hrvatske u cjelini i braniti pravo svojih članova i svih umirovljenika i starijih i socijalno depriviranih osoba, jer se i u ovakvim situacijama jasno pokazuje odnos vlasti prema njima.

 

 Zagreb, 22. srpnja 2019. godine