UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

  

NOVI STANDARD PROTIV NASILJA

Sigurno radno mjesto, bolje napredovanje

Usvojena Konvencija br. 190 o sprječavanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada

 

     Čak tri od četiri žene su bile verbalno zlostavljane, a 38 posto ih je doži­vjelo seksualno uznemiravanje na radnom mjestu, podaci su novijih online istraživanja u Kaliforniji (Center on Gen- der Equity and Health at the University of California, San Diego, 2018.). Prema europskoj studiji iz 2014. (EHNE) procije­njeno je da je 68 posto žena u Engleskoj bilo žrtvama seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, nasuprot 35 posto u Austriji i 32 posto u Portugalu.

     Prema podacima EIGE-a iz 2017. čak 75 posto žena u kvalificiranim zvanjima ili na top menadžerskim pozicijama su bile seksualno uznemiravane, a u jav­nom sektoru 61 posto žena (Europska komisija, 2018.: Izvještaj o ravnopravnos­ti između žena i muškaraca u EU).

     Za Hrvatsku nema pouzdanih istraži­vanja, iako je još 2005. godine na uzorku od 1.598 žena iz svih dijelova Hrvatske ustanovljeno kako je 74,1 posto žena doživjelo indirektno ili direktno iskustvo seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu (Ženska sekcija SSSH i Pravobra­niteljica za ravnopravnost spolova), od čega 37,4 posto kroz iskustvo žrtve.

Novi alat za dostojanstvo

     Konačno je ovih dana došlo do bit­nog pomaka, kad je 21. lipnja 2019. godi­ne na zadnji dan 108. zasjedanja Među­narodne konferencije rada, usvojena po­vijesna Konvencija br. 190 o sprječavanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada, s pripadajućom Preporukom.

     Nakon dvogodišnje rasprave, Među­narodna konferencija rada je sa 439 gla­sova za, 7 protiv i 30 suzdržanih, usvojila povijesnu Konvenciju kao novi standard Međunarodne organizacije rada (MOR), koja po prvi puta utvrđuje globalno pravo svih radnika/ca na rad bez nasilja i uznemiravanja. Konvencija ima inkluzivni pristup, te zaštitu proširuje na sve radnike/ce, bez obzira na njihov status.

     Konvencijom se nasilje i uznemirava- nje u svijetu rada određuje kao raspon neprihvatljivih ponašanja i praksi ili pri­jetnji, bilo da se dogodilo jednom ili više puta, te imaju za cilj, ili posljedicu ili je vjerojatno da će imati, fizičku, psihičku, seksualnu ili ekonomsku štetu. Također uključuje i rodno utemeljeno nasilje i uznemiravanje koje označava nasilje i uznemiravanje usmjereno na osobe zbog njihovog spola ili roda, ili utječe na određeni spol ili rod, a uključuje i seksu­alno uznemiravanje.

Zaštita i radnika na crno

     Ova Konvencija štiti radnike/ce i druge osobe u svijetu rada, uključujući zaposlenike/ce definirane nacionalnim pravom i praksom, kao i osobe koje rade neovisno o njihovom ugovornom statu­su, osobe na osposobljavanju, uključuju­ći naučnike/ce i pripravnike/ce, radnike/ ce kojima je završilo zaposlenje, volonte- re/ke, tražitelje/ice posla i prijavitelje/ice za posao te osobe koje imaju autoritet, obveze ili odgovornosti poslodavca/ki. Primjenjuje se na sve sektore - privatne i javne, u formalnoj i neformalnoj ekono­miji, u gradskim i ruralnim područjima. Dakle, punovažna je i u radu na crno!

     Konvencija se odnosi na nasilje i uznemiravanje u svijetu rada koje se do­gađa tijekom ili je povezano ili proizlazi: iz rada na radnom mjestu, uključujući javne ili privatne prostore gdje su oni određeni kao mjesto rada, na mjestima gdje je radnik/ca plaćen, gdje koristi stanku ili objeduje, ili koristi sanitarne čvorove, mjesta za pranje ili garderobe; tijekom putovanja povezanih s poslom, osposobljavanja, okupljanja ili društve­nih aktivnosti; kroz komunikaciju pove­zanu s poslom, u smještaju koji je osi­gurao poslodavac te za vrijeme puta na posao i s posla.

     Konvencija obvezuje države na usva­janje, u skladu s nacionalnim pravom i okolnostima savjetujući se s reprezenta­tivnim organizacijama poslodavaca/ki i radnika/ca u vezi uključivo, integriranog i rodno osjetljivog pristupa za prevenci­ju i eliminaciju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada.

Također, Konvencija obvezuje na usvajanje zakonodavstva koje će regulira­ ti i zabraniti nasilje i uznemiravanje u svi­jetu rada, odgovarajućih mjera za preven­ciju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada te mjera za nadzor i izvršenje zakonodav­stva, kao i osigurati učinkoviti pravni lijek.

Nulta stopa tolerancije

     Konvencija je novi alat koji će, za vjerovati je, ratificirati i ugraditi u svoje zakonodavstvo i Hrvatska, te se može očekivati da će stupiti na snagu već kroz godinu dana. Ona potvrđuje da nasilje i uznemiravanje u svijetu rada mogu predstavljati kršenje ljudskih prava ili zlostavljanje, prijetnju jednakim mo­gućnostima, te da je ono neprihvatljivo i nespojivo s dostojanstvenim radom. Sve države bi trebale promicati nultu tole­ranciju nasilja, čime će se svakako stvoriti i kvalitetniji uvjeti za bolje napredovanje i više plaće žena na radu, a time poslje­dično i manji rodni jaz u mirovinama.

     Podsjetimo kako su konvencije prav­no obvezujući međunarodni ugovori koje države članice mogu ratificirati, dok preporuke služe kao neobvezujuće smjernice. Na konferenciji na kojoj je usvojena povijesna Konvencija 190, u dvotjednom radu prisustvovalo je oko 6.300 delegata/kinja, koji su predstavljali vlade, radnike/ce i poslodavce/ke iz 178 država članica MOR-a, kao i nacionalne i međunarodne nevladine organizacije u svojstvu promatrača. Korak dalje za rodnu ravnopravnost na radnom mjestu i mirovini; korak dalje za dostojanstvo čovjeka neovisno o spolu.