UVODNA RIJEČ

Svi smo mi doktori

Piše: Jasna A. Petrović

     Zašto se netko od 80+ godina ne bi cijepio protiv Covida-19? Zato jer je slabije pokretan, a živi na petom katu zgrade bez lifta; zato jer prebiva u selu bez autobusa i vlaka, Bogu iza nogu? Zato jer ne želi dobiti nuspojave poput krvnog ugruška, neuropatije, sljepila i svih drugih poznatih i nepoznatih boleština, a niti dobiti svojstvo magneta na mjestu cijepljenja odnosno„ugradnje čipa"? Zato jer je sve to izmišljotina, stari bi umirali ionako od drugih bolesti i jer iza svega stoji farmaceutska industrija koja mlati lovu na naivcima. Uostalom, brojke to potvrđuju. Ako ste Hrvat od 80+ cijepilo vas se manje od polovice, dok je u Austriji 70 posto dobilo dvije doze, u većini EU zemalja od 65 do 90 posto, a npr. u Danskoj, Irskoj i Španjolskoj čak 100 posto!

     Starost je neizlječiva bolest, ali rizik od Covida-19 je mnogo veći od mogućih nuspojava na cjepivo, no kako posustaje korona, tako se u Hrvatskoj smanjuje interes za cijepljenje, ma koliko stručnjaci i političari upozoravali da je cijeplje­nje "zalog" za dulju turističku sezonu i mirniju jesen, kad bi Covid-19 ponovo mogao pokazati zube. Ipak, trebate li se cijepiti kad ste već ionako stari i izraubani, pa vam preostaje još jedva koja godina života; ako ste među onih 40 posto necijepljenih od 65+?

     Pa, naravno da trebate - kažu zagovaratelji cijepljenja, jer pandemija korone nije šala, a bolje je s cjepivom dobiti lakšu verziju bolesti, nego završiti na respiratoru. Kad se cijepiš, piše na televizijskim ekranima, onda si odgovorna osoba koja pokazuje želju da svojim činom zaštiti i druge. Osim toga od svih umrlih od koronavirusa manje od 12 posto ih je iz domova za starije, jer je tamo procijepljenost iznosila čak 80 posto.

     Antivakseri su, pak, sigurni kako je cjepivo nesigurno jer je prebrzo izmišljeno i nije testirano na dovoljnom broju ispitanika. No, ista im teorija nije niti u primisli kad dobiju neki novi antibiotik ili lijek za druge bolesti? Uvjetuju li svoje liječenje uvidom u znanstvene rukopise o stvaranju i testi­ranju lijeka? Nažalost, jedna smo od europskih zemalja s najvećim udjelom stanovnika koji„ne vjeruju" u cijepljenje.

     No, nije li ipak glavni razlog oklijevanja prema cijepljenju pad povjerenja u institucije i sustav, čemu su pridonijele i nekoherentnosti u upravljanju epidemijom, pa i nepoštiva­nje mjera od strane njihovih donositelja? Stoga i od sustava treba krenuti povratak povjerenja. Otvorenim informacijama, dosljednošću, s poštovanjem prema svom građaninu. Medi­cina je toliko napredovala da praktično nijedan čovjek nije zdrav, no još je važnije osvijestiti da s obzirom da nema lijeka protiv Covida-19, bolje je spriječiti nego liječiti. Cjepivom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

ČARI HRVATSKE BIROKRACIJE

Umirovljenik ovršen, a ima zaštićeni račun!

 

     Pravu noćnu moru doživio je zagrebački umirovljenik Mi­slav Mlinar kojem je umjesto 2.400 kuna HZMO isplatio tisuću kuna manju mirovinu. Kako su mu objasnili u Miro­vinskom, nad njegovim računom sprovedena je ovrha Zagre­bačkog Holdinga za dug za neplaćene račune za vodu iz 1996. i 2004. godine. No, iako je u banci otvorio zaštićen račun upravo kako bi spriječio da mu se dogodi ovrha na ukupnu mirovinu, HZMO ga je svejedno ovršio, a ovrha je provedena prema Ovršnom zakonu koji kaže da se od mirovine može odbiti do četvr­tine iznosa.

     Na primjeru prosječne starosne mirovine isplaćene u svib­nju ove godine od 2.723 kune, znači da se dužniku mora ostavi­ti za život najmanje 2.000 kuna. To znači da iznos za koji je ovr­šen Mislav Mlinar debelo premašuje spomenuto ograničenje u Ovršnome zakonu, a uz to je ovrha sprovedena na zaštićenome računu.

Sporno je i to da je ovrhu proveo HZMO, iako je to, prema raširenome shvaćanju, isključiva nadležnost Financijske agen­cije (Fina). Iz HZMO-a tvrde kako oni prema Ovršnom zakonu nastupaju kao ovršenikov dužnik koji mora postupati prema rješenjima o ovrsi.

     „Zavod je, među ostalim, u obvezi provoditi mjesečne obu­stave rate kredita uz suglasnost korisnika mirovine, a na zahtjev banaka. U tome slučaju radi se o dobrovoljnoj naplati koju Za­vod obavlja u interesu umirovljenika, ali kada zaprimi rješenje o ovrsi dužan ga je bez odgode provesti budući da prisilna na­plata ima prednost pred dobrovoljnom naplatom. Upravo je to slučaj u predmetu gospodina Mislava Mlinara", navode u HZ- MO-u. Dakle, prema tumačenju   Mirovinskog, zaštićeni račun ne igra nikakvu ulogu kada stigne rješenje o ovrsi, ako je njegov vlasnik pristao na dobrovoljnu naplatu s računa, jer prisilna na­plata ima prednost pred dobrovoljnom naplatom.

     No, tu nije kraj apsurdima. U zagrebačkoj Vodoopskrbi bili su iznenađeni informacijom da se njihovo rješenje o ovrsi može sprovesti na zaštićenom računu te su naveli kako je sigurno ri­ječ o nekoj pogrešci.

Mlinar je upozorio na činjenicu da se u ovom slučaju iznos naveden u rješenju o ovrsi stavio u odnos s ukupnim iznosom mirovine na koju ima pravo, a ne na iznos koji prima na zašti­ćeni račun umanjen za ratu kredita. Zbog toga je, dodaje Mli­nar, bilo i moguće da se sprovede rješenje o ovrsi, a ne prekrši odredba o zaštiti dužnika. Riječ je o posebnom obliku prijevare države protiv dužnika, a u korist vjerovnika, zaključuje Mlinar.

     Cijeli slučaj komentirali su i pratitelji naše tematske Facebo- ok stranice Sindikata umirovljenika. Tako je jedna korisnica za­nimljivo napisala kako u Hrvatskoj nije zakonom utvrđen cen­zus - minimalni iznos koji je neophodan za život i nad kojim se ne može provesti ovrha, kao što je to npr. u Sloveniji (600 eura), već se događa da se provode ovrhe i nad najnižim primanjima, dakle uvijek se obustavlja četvrtina mirovine, što je apsurd.

Igor Knežević