UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

Kakav mirovinski sustav želimo?

 

 

 

Koordinacija umirovljeničkih udruga održala je 13. veljače 31. sjednicu na kojoj je nakon višesatne rasprave usvojen dokument „Polazišta za novi mirovinski sustav i mirovinsko osiguranje“. Od osam članica Koordinacije sudjelovalo ih je sedam, jer se predsjednik Matice umirovljenika ispričao kako su imali druge obveze. Novi dokument je svojevrsna platforma za pregovore o budućem mirovinskom zakonu u okviru Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Nacrt dokumenta je izradila stručna grupa Sindikata umirovljenika Hrvatske, a nakon usvajanja je upućen u Nacionalno vijeće i Ministarstvo rada i mirovinskog sustava. Očekuje se da će „Polazišta“ biti korisna osnova za „pisanje“ novog zakona. Nacionalno vijeće je također obaviješteno kako je, prema internim pravilima Koordinacije, dužnost predsjedavajućega nakon Maria Tocauera iz Zajednice umirovljenika HŽ-a, preuzeo je Jožef Pfeifer iz Zajednice udruga umirovljenika unutarnjih poslova, koji će preuzeti i potpredsjedničku dužnost u Nacionalnom vijeću.

KOORDINACIJA UMIROVLJENIČKIH UDRUGA HRVATSKE

POLAZIŠTA  ZA NOVI MIROVINSKI SUSTAV I MIROVINSKO OSIGURANJE:

  1. Umirovljenicima se mora omogućiti živjeti dostojanstveno i bez diskriminacije na temelju mirovina stečenih radom, sebe ili svojih bivših partnera;
  2. Mirovinski javni stup pokriva starosne, invalidske te obiteljske mirovine (udovice/udovci; partneri/partnerice; razvedene/razvedeni; djeca);
  3. Građanima koji nisu ostvarili uvjete za mirovinu, a nemaju drugih prihoda te udovoljavaju socijalnom cenzusu, treba osigurati državnu naknadu za starost (iz proračunskih sredstava);
  4. Sustav mirovinskog osiguranja mora sadržati razrađene i djelotvorne mehanizme i mjere borbe protiv siromaštva starijih osoba;
  5. Javni obvezatni mirovinski stup međugeneracijske solidarnost mora biti kamen temeljac mirovinskog sustava, uz plaćanje doprinosa od strane poslodavaca i radnika;
  6. Mirovine temeljem beneficiranog radnog staža mogu dobiti vojnici, policajci, vatrogasci, radnici na teškim poslovima, umjetnici itd.; sve povlaštene mirovine se ukidaju;
  7. Kako bi se čuvala realna vrijednost mirovina, mora postojati odgovarajući model usklađivanja; kako se od 1. siječnja 1999. do 1. siječnja 2012. realna vrijednost prosječne bruto plaće u Republici Hrvatskoj povećala za 32%, a realna vrijednost mirovina putem usklađivanja samo za 15,1%, potrebno je uvesti mješoviti model  usklađivanja (najmanje 70 posto povoljnijeg faktora – troškovi života ili rast plaća);
  8. Drugi mirovinski stup treba imati funkciju isključivo dodatnog stupa onome iz I. stupa, koja se mora obračunati primjenom iste formule koja vrijedi za one koji su osigurani samo u I. stupu; neuputno je zadržati dva odvojena stupa, uz seljenje dijela doprinosa iz prvog u drugi stup;
  9. Drugi stup može biti obvezatan ili dobrovoljan, ali u oba slučaja uz obvezu uplate na strani radnika i poslodavaca; u slučaju da je obvezatan, korisnicima treba omogućiti prijelaz iz drugog u prvi stup – ako je to povoljnije;
  10. Potrebno je hitno uvesti predstavnike radnika i umirovljenika te poslodavaca (kad postanu obveznici plaćanja) u nadzorna tijela fondova drugoga stupa radi utjecaja i transparentnosti rada i odlučivanja, te smanjivanja političkog utjecaja;
  11. Ne prihvaća se povećavanje visine doprinosa u drugi mirovinski stup do oporavka ekonomije, a i tada ne na račun rezanja iz prvog stupa međugeneracijske solidarnosti;
  12. Dobrovoljna mirovinska štednja u trećem mirovinskom stupu, te i u drugom stupu, treba se stimulirati različitim olakšicama u korist poslodavaca i radnika, te poticati njezino uređivanje kolektivnim ugovorima;
  13. Troškovi upravljanja drugim stupom i dalje se trebaju smanjivati, a država treba snažnije nadzirati opravdanost i diversifikaciju ulaganja;
  14. Tendencija porasta životne dobi nužno vodi prema povećanju dobi za umirovljenje, međutim u Hrvatskoj ne treba uvoditi daljnje povećavanje uvjeta dobi za stjecanje mirovine, a nikako automatsko povećavanje prema rastu životne dobi;
  15. Kao uvjet za starosno umirovljenje, uz postojeći uvjet dobi od 65 godina i radni staž od 20 (sada 15) godina, treba uvesti i 40 godina mirovinskog staža osiguranja za muškarce odnosno 38 godina mirovinskog staža za žene - bez uvjeta dobi;
  16. Treba povećati minimalnu plaću na razinu od 40% prosječne bruto plaće; te utvrditi najnižu mjesečnu osnovicu za uplatu doprinosa automatizmom prema minimalnoj plaći, kao i ukinuti najvišu osnovicu za uplatu doprinosa;
  17. Neodgodivo je utvrditi jedinstvenu minimalnu mirovinu koja će biti iznad granice siromaštva, financiranu dijelom iz poreznog sustava, a ne samo iz mirovinskog doprinosa, te  koja će ovisiti o socijalnom statusu umirovljenika;
  18. Hitno je potrebno povećati neoporeziv dio mirovine na oko 3.800 kuna, te istu granicu rabiti kao donji cenzus za različita mirovinska, socijalna i zdravstvena prava;
  19. Treba još uvijek zadržati institut prijevremenih mirovina, ali uz ukidanje umanjenja za prijevremeno umirovljenje po stjecanju pune starosne dobi odnosno uz uvjet radnoga staža od 38 godina za žene ili 40 godina za muškarce 
  20. Zbog rodno uvjetovanih razlika između mirovina žena i muškaraca, potrebno je što hitnije uvesti kompenzacijske instrumente za žene i muškarce (npr. dodatak ili pridodani staž za obiteljsku skrb odnosno za skrb djece i invalidnih i starijih osoba), sukladno europskoj široko rasprostranjenoj praksi;
  21. U drugom i trećem mirovinskom stupu potrebno je, sukladno presudi Europskog suda u Luxemburgu (s obvezom primjene u svim zemljama EU od 1.1.2013.), jamčiti jednake anuitete za žene i muškarce.
  22. Tražimo zakonsko reguliranje različitih mogućnosti i oblika rada umirovljenika, uz pravo zadržavanja mirovine, sukladno europskim trendovima.

 U Zagrebu, 13. veljače 2013. – Usvojeno na 31. sjednici Koordinacije umirovljeničkih udruga kao podloga za raspravu o budućem Zakonu o mirovinskom osiguranju