UVODNA RIJEČ

Tko nam je „smjestio" Covid dodatak?!

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad Vučić već po drugi put od početka pandemije daje Covid dodatak građanima i umirovljenicima Srbije, onda hrvatska oporba govori kako je on mudar populist koji je i socijal­no osjetljiv. Međutim, kad hrvatska Vlada, nakon godinu dana pritisaka umirovljeničkih udruga za isplatom takvog dodatka i hrvatskim umirovljenicima, nakon svakotjednih pregovora s umi­rovljenicima, konačno usvoji odluku o isplati, gle oporbe kako skače na pravedničke stražnje noge i udara po takvoj mjeri koja će makar jednokratno olakšati težak životni standard najranjivije starije populacije!

     Prvi skače na noge junačke znameniti Krešimir Beljak, čelnik Hrvatske seljačke stranke, te glasno ustvrdi kako će taj dodatak dobiti ljudi s velikim njemačkim mirovinama, jer kaže da će najviši dodatak dobiti ljudi koji imaju male hrvatske, a velike inozemne mirovine, što nije točno.

     S druge strane, šef Bloka Umirovljenici Zajedno Milivoj Špika putem priopćenja straši umirovljenike kako će primanjem do­datka više izgubiti nego dobiti što također nije točno.„Pitanje je koliko će umirovljenika zbog nekoliko kuna ili nekoliko stotina kuna kojima prelaze cenzus izgubiti pravo na policu dopunskog zdravstvenog ili izgubiti neka druga prava i hoće li Covid dodatak biti zaštićen od ovrha?" Sve to pita Špika koji nije primijetio kako su sve takve nevolje izpregovarane i utanačene.

     Možda ćete reći da nisu namjerno preokrenuli istinu, no i onaj tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.

Treći se obznanio saborski zastupnik Hrvatske stranke umi­rovljenika koja je dijelom sudjelovala u zahtijevanju isplate Covid dodatka, tvrdeći kako je taj iznos puno manji od onog koji je on tražio, no dopušta da će umirovljenicima koji žive od niskih mi­rovina barem malo pomoći?! Halo,„barem malo"? Šesto milijuna kuna i 850 tisuća umirovljenika su male brojke?

     A onda Hrelja kaže kako je to sitnica jer je taj „novac ionako osiguran u proračunu, i to milijardu i 200 milijuna kuna, pa se Vlada nije pretrgnula". Drugi pak političar kaže da je to sve no­vac iz Europske unije, iako je to zapravo umirovljenički novac iz budžeta, namaknut većim dijelom preniskom stopom zadnjeg usklađivanja od samo pola posto. I tako se, nakon koronavirusa i cjepiva, nižu teorije zavjere i u vezi Covid dodatka.

     Glupost je udaljena samo par klikova kompjutorskim mišem. Sve više ljudi vjeruje u stvari koje su se do jučer smatrale nevi­đenim glupostima. Nije to samo bizarno, već je i izuzetno opa­sno za demokraciju. A naposljetku, takve gluposti nanose i bol, nesigurnost, strah, pokreću ljude u paniku, trk, ili ih zamrznu na mjestu. Negativni pogled na život nije samo gubljenje vremena, već i ozbiljan propust biti odgovornom osobom. Dečki, saberite se i radujte se s onima kojima je Covid dodatak olakšao barem jedan dan.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

LABIRINT PRODULJENJA VOZAČKE DOZVOLE

Ogulila me medicina rada za 587 kuna!

 

     „Produžiti vozačku dozvolu trebao bi biti jednostavan postu­pak, iako nije uvijek tako. Sjetila sam se ministrice koja je vozila tri godine bez dozvole, sve dok nije izazvala prometnu nesreću. Vjerojatno joj se nije dalo ići po liječničko uvjerenje i na MUP. No, običnim građanima privilegij da voze bez dozvole nije dan, već je to kažnjivo pa sam se informirala kakav je postupak. Na MUP- su me ljubazno uputili da sa sobom ponesem uvjerenje liječnika opće prakse i potvrdu medicine rada ako u dozvoli imam upisano kakvo ograničenje, zatim kupim biljege i uputim se k njima.

     Moja mi je liječnica napisala uvjerenje o sposobnosti uprav­ljanja vozilom, ali na prepreku sam naišla na medicini rada. Tamo sam očekivala da me upute samo na okulistički pregled jer imam ograničenje zbog nošenja naočala. Ali, zapelo je na dijabetesu. Naime, na uvjerenju moje doktorice opće prakse stoji da imam  dijabetes tipa 2 (kao i trećina vozača moje dobi). Zbog toga me je liječnica medicine rada prvo uputila na psihološko testiranje (?) i sama me pregledala (?), iako za vozače starije od 65 godina opći pregled nije obavezan.

     Zatim me zatražila nalaze od dijabetologa. Kako nalaze nisam imala kod sebe jer nisam niti znala da ću ih trebati, pitala sam zar uvjerenje moje doktorice nije dovoljno. Ne, ona se sama željela uvjeriti u moje nalaze. Mogu li ih poslati internetom, pitala sam pogrešno misleći da bi to trebalo biti normalno. Ne, trebam bol­ničke nalaze na papiru, bila je odlučna. Pa odite doma po njih, vi­dim da ne stanujete daleko - dodala je. Nije mi preostalo drugo pa je nakon uvida u bolničke nalaze i okulističkog pregleda, zbog dijabetesa produžila dozvolu na četiri godine.

     Dok sam plaćala 437 kuna (plus 150 kod okulista) pitala sam se što sam ustvari platila i zašto. Platila sam da bi liječnica koja nije moja i ne poznaje dobro moju situaciju, a k tome nije ni stručna (naime, stručnjakinja je medicine rada, a ne dijabetolog), procije­nila moju zdravstvenu sposobnost. Naime, ona o mom dijabetesu može suditi samo na osnovi dijabetoloških nalaza, zato sam mo­rala po njih. Dakle, u potpuno je istoj situaciji kao i moja liječnica opće prakse koja je u prednosti jer poznaje cijelu povijest svih bolesti godinama unazad i redovno me prati pa je sigurno kom­petentnija za mišljenje o mojoj sposobnosti upravljanja vozilom.

     Drugo je pitanje je li ona možda pogriješila kad je navela di­jabetes, treba li ga navoditi ako ta bolest ne predstavlja problem odnosno dobro je regulirana. Jedno je sigurno, ja sam platila li­ječnici medicine rada da pročita moje nalaze! I još se uz to po­našala nepristojno i neprimjereno javnom servisu građana, što liječnici jesu.

     Dobro je da nisu uveli plaćeni pregled za sve vozače starije od 67 godina, s obzirom na to da je prosječna mirovina u ovoj zemlji 2407 kuna. Ali to se nije dogodilo bez velikih polemika i uvjerava­nja s jedne i druge strane. Tako je na primjer Josip Mataija, voditelj Službe sigurnosti cestovnog prometa MUP-a, iznio alarmantan podatak da su stariji vozači krivi za 70 posto prometnih nesreća u kojima sudjeluju. Doduše, ne bi se to reklo prema vijestima iz me­dija.      Koliko smo puta pročitali kako je pijani mladić usmrtio jednu, dvije, tri osobe na cesti, na pločniku ili na pješačkom prijelazu? Svaki treći poginuli u prometu nastradao je zbog alkohola.

     Teško da su ih pogazili pijani starci, a kamoli pijani dijabetiča­ri. Naime, ono što Mataija nije naveo jest da stariji od 65 godina sudjeluju u tek osam do deset posto svih nesreća, dok vrlo mladi i mlađi vozači izazovu otprilike trećinu nesreća na cestama. To jest, starci su daleko od rizične skupine vozača.

Je li onda sistem kod nas naprosto naopako postavljen, s ob­zirom na to da u EU nekoliko zemalja uopće nema propisane li­ječničke preglede za starije vozače, dok velika većina ostalih to propisuje, ali temeljem potvrde liječnika opće prakse, a ne nepo­znatog liječnika medicine rada? Da ne spominjem SAD gdje moja prijateljica Helen koja ima 92 godine ili Tony od 89 svakodnevno voze bez da netko zbog dobi sumnja u njihove sposobnosti.

     U polemici oko prijedloga zakona Sindikat umirovljenika Hr­vatske i Matica umirovljenika Hrvatske predložili su logično rje­šenje, ono što je praksa u većini zemalja EU, da se ostane samo na uvjerenju liječnika opće prakse. I da pregled nije obavezan za sve starije od 65 godina. Jer kad razmislite, zašto onda uopće ići kod svoje liječnice po uvjerenje? Je li ovo dupliciranje posla nuž­no zato što jedan liječnik ne vjeruje drugom? Misli li liječnica me­dicine rada da moja liječnica laže da sam sposobna voziti? Ili je možda u pitanju nešto sasvim treće, pokušaj da i medicina rada zaradi na obaveznim pregledima i da se cijela priča svede na ku­povinu uvjerenja? Jer, i to je ovdje sasvim moguće". (Jutarnji list, 18. svibnja 2019.)

Slavenka Drakulić

 

 

MUP odgovorio na upit: Prebacivanje loptice

 

     Ministarstvo nadležno za Zakon o sigurnosti na cesta­ma je Ministarstvo unutarnjih poslova. Uputili smo na elektronsku adresu MUP-a upit i zahtjev za tuma­čenjem postupanja u gornjem slučaju te zamolili za žurni odgovor jesu li sve instancije postupile sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama u slučaju koji iz osobnog iskustva opisuje kolumnistica i spisateljica Slavenka Drakulić (Jutarnji list, 18.5.2019.), te upitali ne bi li MUP trebao izraditi postupnik. Primili smo odgovor:

 

     „Člankom 222. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/08, 48/10, 74/11,80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17) propisano je da se vozačka do­zvola za upravljanje vozilima Am, A1, A2, A, B, BE, F i G kate­gorije izdaje se s rokom važenja od 10 godina.

 

     Prilikom produljenja vozačke dozvole vozač je dužan podvrgnuti se zdravstvenom pregledu za vozača u slučaju kada je obveza zdravstvenog pregleda utvrđena zdravstve­nim uvjerenjem na temelju kojeg je vozačka dozvola izdana.

 

     Stoga, ako je vozaču u zdravstvenom uvjerenju nave­dena obveza ponovnog pregleda (kontrola), za produženje važenja vozačke dozvole mora se podvrgnuti zdravstve­nom pregledu za vozača i donijeti uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti.

 

     Zdravstvene preglede obavljaju zdravstvene ustanove i trgovačka društva koja obavljaju djelatnost medicine rada i specijalisti medicine rada u privatnoj praksi, a koje određuje Ministarstvo zdravstva. Određivanje vrste i opsega pregleda je u nadležnosti navedenog Ministarstva i propisano je Pra­vilnikom o zdravstvenim pregledima vozača i kandidata za vozače (Narodne novine, broj: 137/15 i 132/17).

 

     Slijedom navedenoga, odgovor na vaše upite u vezi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za upravljanje vozilom osobe koja ima dijabetes ili drugu bolest, kao i sadržaja uvje­renja koje se izdaje prilikom zdravstvenog pregleda, a što uključuje i određivanje ponovne obveze zdravstvenog pre­gleda, nije u nadležnosti ovog Ministarstva, već    Ministarstva zdravstva. S obzirom na Vaše primjedbe upoznat ćemo Mini­starstvo zdravstva kako bi se u budućnosti pronašlo optimal­no rješenje u vezi zdravstvenih pregleda vozača".

 

     Očito je kako MUP prebacuje lopticu na Ministarstvo zdravstva, umjesto da zajedno razrade transparentan postupnik! Ovako ostajemo izgubljeni i oguljeni u raljama bi­rokracije.