UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

ZAŠTO SE ZAPOSLITI U MIROVINI?

Bolje raditi, nego gladovati

 

     Zašto je dobro zaposliti se u mi­rovini - bila je tema nedavnog okruglog stola u okviru svibanj­skog sajma Pravo doba u Zagrebu. Ako bismo pitali ministra rada i mirovinskog sustava Pavića, njegov „razlog" je so­cijalizacija umirovljenika, kako im ne bi bilo dosadno. No, kad pitamo umi­rovljeničke udruge, Sindikat i Maticu umirovljenika, kao one koji su se godi­nama borili da se svim umirovljenicima omogući ravnopravno pravo na rad (što još u cijelosti nije ostvareno), razlog za zapošljavanje su prije svega siromaštvo i bijedne mirovine od prosječno 2.435 kuna. Tako je u Hrvatskoj pravo na rad je zapravo izjednačeno s pravom na preživljavanje.

     Sudionici gore spomenutog okru­glog stola već su uvodno pozvali umi­rovljenike i one koji će to tek postati, da, ako su dobrog zdravstvenog stanja, nastave s radom, jer im to može doni­jeti višestruku korist, od financijske do zdravstvene dobrobiti.

     Sudionice okruglog stola, redom sve žene, bile su predstavnice Hrvat­skog zavoda za zapošljavanje, portala     Danasradim.hr, IPSOS agencije za istra­živanje tržišta, Pučkog otvorenog učili­šta te Udruge Štedopis, a moderatorica okruglog stola bila je novinarka i pred­sjednica Udruge Žene 50+ Mladenka Šarić. Svi su bili složni u jednome, a to je da umirovljenici mogu još puno toga pružiti na tržištu rada, jer upravo oni mogu svoje znanje i vještine prenijeti na mlade kolege koji su tek na samome početku svojih karijera.

Nova mladost ili nužda?

     Kao što su sve sudionice na okruglo- me stolu istaknule, današnji umirov­ljenici žive dulje, zdraviji su te više ne vrijedi nekadašnje mišljenje kako miro­vina znači kraj aktivnog radnog života. Upravo zato što su danas umirovljeni­ci u pravilu sa 60 godina dobi zdraviji nego što su to bili umirovljenici prije 50 godina. Naime, kao i sve u životu, rad u mirovini ima i dobrih i loših strana, ali kao što su sudionice poručile, danas je više dobrih, no loših strana rada nakon umirovljenja.

     Situacija u Hrvatskoj je dvojaka: određeni dio starijeg stanovništva, u pravilu onaj visoko obrazovani, od­nosno profesori na visokim učilištima i sveučilištima, klinikama, institutima itd., bori se za što dulji ostanak na rad­nome mjestu, jer žele svoje iskustvo i znanja i dalje prenositi na nove gene­racije. S druge strane, sindikati se bore za rad do 65., a ne 67. godine. Kako to pomiriti? Jed­nostavno, tako da svatko može raditi do kad želi i može te da za taj dulji rad bude stimuliran, a s druge strane, nit­ko ne bi trebao biti prisiljen raditi du­lje od 65. godine. K tome, sve je manje različitih radnika u trgovini, turizmu, ugostiteljstvu i drugim poslovima, paje svakako druš­tveno korisno omogućiti povratak dije­la umirovljenih radnika na tržište rada.

     No, kako bismo oslikali stvarnost, moramo istaknuti da je većini novo­pečenih umirovljenika problem što im mirovina ne pokriva troškove života pa su prinuđeni raditi, najčešće na crno. Stoga legalizacija rada umirovljenika je itekako korisna i za gospodarstvo i sma­njivanje sive ekonomije.

I umirovljenici na burzi

     Praktična dimenzija okruglog stola „Zašto je dobro zaposliti se u mirovini" jest to što se u mnogočemu rasvijetlio nepoznanice glede rada u mirovini. Po­sjetitelji su tako mogli dobiti informaci­je poput toga gdje tražiti posao, koja su zanimanja još uvijek tražena na tržištu rada i slično.

     Maja Halić iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje optimistično je ustvrdila da, ako je čovjek dobrog zdravlja i aktivan, ni jednom poslodavcu neće biti važne godine u odabiru radne snage. S obzirom na zakonske promjene koje su većini umirovljenika omogućile rad do pola radnog vremena (s izuzetkom obiteljskih umirovljenika i invalidskih zbog opće nesposobnosti), novost je na HZZ-u to što poslodavac prilikom objavljivanja natječaja za radno mjesto može doznačiti da i umirovljenici dola­ze u obzir za zapošljavanje, čime se diže javna vidljivost.

      Osim toga, novina je da se i umi­rovljenici koji žele raditi mogu prijaviti u evidenciju HZZ-a. U tom slučaju, Hr­vatski zavod za zapošljavanje će im pro­sljeđivati ponude za radna mjesta koja odgovaraju njihovim kompetencijama, znanjima i vještinama.

Što se traži

     Na okruglome stolu bili su predstav­ljeni i hvale vrijedni projekti različitih udruga, agencija i slično, koji zapošlja­vaju umirovljenike. Jedan od njih je i in­teraktivni portal Danasradim.hr, čija je osnivačica Maja Bogović kazala kako je na njemu broj poslova sve veći, te kako je komparativna prednost portala u od­nosu na Zavod za zapošljavanje činje­nica da na njemu umirovljenici mogu pronaći poslove koji nisu dugotrajni, a svejedno mogu na njima zaraditi do­voljno kako bi pokrili sve troškove ži­vota. „Na jednome mjestu spajamo po­nudu i potražnju poslova u stvarnome vremenu, uglavnom privremenih, po­vremenih i sezonskih poslova", kazala je Bogović.

     Antonija Radmilo iz agencije za istraživanje tržišta Ipsos pojasnila je kako umirovljenici kod njih preko „spo­rednog zanimanja" mogu raditi bez prestanka primanja mirovine. Naime, osim što umirovljenici mogu sami pro­voditi istraživanja, mogu biti i „mete" istraživanja, što praktično znači da pe­riodičnim sudjelovanjem u anketnim istraživanjima mogu ostvariti poklon bonove za trgovačke lance.

     Silvija Mršić s Pučkog otvorenog uči­lišta u Zagrebu opisala je njihov projekt Ukusna dijetetika, koji se financira iz fondova Europske unije, a cilj mu je po­boljšanje zapošljivosti ranjivih skupina na tržištu rada u sektoru turizma i ugo­stiteljstva. Dodala je kako je zanimanje kuhar u Hrvatskoj još uvijek deficitarno zanimanje i da se traži na tržištu rada.

     Iako su se sindikati radnika uoči šire legalizacije rada umirovljenika tome protivili, uz tvrdnju kako će im postati nelojalnom konkurencijom, potrebno je naglasiti da iz svog rada uz miro­vinu, umirovljenici plaćaju pune do­prinose, poreze i prireze, a na njih se odnose i svih zakonski radni propisi, kao i kolektivni ugovori. Dakle, nema straha, zar ne?

M. H. B.