UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

USKORO POVEĆANJE NAJNIŽIH MIROVINA

Porast od 4,5 posto!

 

     Veselo i radosno Plenković je obavijestio starije pučanstvo kako će im od 1. srpnja ove godine izvanredno porasti najniže mirovine za 3,13 posto. Hvala mirovinskoj reformi što je uvrstila taj zahtjev Sindikata umirovlje­nika Hrvatske kojim se predlagalo izjednačenje aktualne vrijednosti za izračun mirovine i za utvrđenje najniže mirovine kao solidarnog mehanizma, jer je iz nerazumljivih razloga ova druga vrijednost bila umanjena.

     Tako u ovom trenutku vrijednost AVM iznosi 66,35 kune, a AVM za naj­nižu mirovinu 64,34 kuna. Ta će se vrijednost povećati s 1. srpnjem 2019. (uz isplatu u kolovozu ili rujnu), jer se aktualna mirovina (i jedna i druga vrijednost) usklađuju dva puta godišnje. Kad se zbroji povećanu vrijed­nost AVM-a uslijed usklađivanja za nešto više od jedan posto, tek na to doda povećanje najniže mirovine za 3,13 posto, svi oni s najnižim mirovi­nama u kolovozu ili rujnu će dobiti mirovinu povećanu za oko 4,5 posto!

     Potrebno je, međutim, pojasniti što je to najniža mirovina. Naime, visina naj­niže mirovine računa se tako da se svaka puna godina mirovinskog staža po­množi s vrijednošću najniže mirovine u trenutku priznanja prava na mirovinu, uz primjenu odgovarajućeg polaznog faktora i mirovinskog faktora te se može odrediti kao starosna mirovina, prijevremena starosna mirovina, invalidska i obiteljska mirovina.

     To znači ako je netko išao u mirovinu sa 30 godina radnog staža tijekom ko­jega je primao minimalnu plaću, ta je osoba temeljem solidarnosti stekla pravo na 1.930,2 kune mirovine. Međutim, ako je ta ista osoba otišla u prijevremenu mirovinu, i od smiješno niskog iznosa odbit će se penalizacija, pa ako pretposta­vimo da je osoba otišla pet godina ranije, odbilo joj se do 20,4 posto osnovice, pa bi tako dobila za 30 godina staža zaštitnih samo 1.536,2 kune.

     No, stvarno najniža - najniža mirovina je ona za 15 godina radnog sta­ža, koja umnožena sa 64,34 kune iznosi 965,1 kuna. Postavlja se pitanje, ako je osoba išla u prijevremenu mirovinu, može li dobiti manje od tog iznosa? Može! Jer se od tog iznosa oduzima do 20,4 posto, što u konač- nici znači samo 768 kuna. Bijeda i očaj. I sramota za takav sustav najniže mirovine, jer ta će kategorija dobiti povišicu od 35 kuna mjesečno, dok će onima sa 30 godina staža porasti za 69 kuna.

     Time se potvrđuje kako sustav najniže mirovine nije isto što i sustav minimal­ne mirovine, jer nema apsolutne linije ispod koje nitko neće dobiti nižu mirovi­nu. Najniža mirovina se određuje prema službenoj dužnosti.

     Prema podacima HZMO-a za svibanj 2019., od 1,14 milijuna umirov­ljenika najnižu mirovinu prima 253.610 osoba, odnosno 23 posto svih umirovljenika prema općim mirovinskim propisima. Prosječna najniža mirovina za četvrt milijuna građana iznosi samo 1.587 kuna. U prosjeku, korisnici najniže mirovine imaju 26,8 godina staža. Većina primatelja naj­niže mirovine jesu žene, a ona je za njih niža od najniže mirovine muška­raca, zbog toga što su ostvarile manje radnog staža.

     Ponavljamo, vrijednost najniže mirovine Hrvatski zavod za mirovinsko osi­guranje određuje dvaput godišnje, 1. siječnja i 1. srpnja (najčešće sa zakašnje­njem i isplatama razlike u travnju i rujnu). Trenutna vrijednost najniže mirovine iznosi 64,34 kune. Od 1. srpnja bit će određena nova vrijednost, na koju će biti obračunata i povišica od 3,13 posto pa je za očekivati kako će oboje retroaktiv­no biti provedeno tek u rujnu s isplatom zaostataka, kako je bilo i lani.

     Podsjetimo, lani su mirovine prvim usklađivanjem rasle 0,94 posto, a drugim 2,7 posto. Ove godine prvo usklađivanje donijelo je rast mirovina za 1,15 po­sto u travnju za razdoblje od 1. siječnja. Sada se očekuje porast od do 1,4 posto. Je li ipak nekakav pomak? Mizeran, skroman, nedostatan, ali ipak - pomak.

J. A. Petrović