UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

DOSMRTNO I DOŽIVOTNO UZDRŽAVANJE

Kad izgubiš imovinu preko noći

! Za ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju čulo je 70 posto starijih osoba, ali samo ih sedam posto zna u čemu je glavna razlika iz­među ugovora o dosmrtnom i ugovora o doživotnom uzdržavanju

 

     Jeste li znali da ugovor o dosmrt­nom uzdržavanju znači da će starija osoba koja ga potpisuje isti tren ostati bez imovine, dok ugo­vorom o doživotnom uzdržavanju prijenos ide tek nakon smrti uzdr­žavanog? Za ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju čulo je 70 posto starijih osoba, ali samo ih se­dam posto zna u čemu je glavna ra­zlika između ugovora o dosmrtnom i ugovora o doživotnom uzdržavanju. Većina ih, 59 posto, tu razliku ne zna, a ostali koji su izjavili da znaju razliku - ili je ne znaju objasniti ili je tumače pogrešno.

     To su podaci dobiveni u istraživa­nju „Znate li što potpisujete? - Starije osobe i rizici dosmrtnog uzdržava­nja", koje je proveo Ured pučke pra- vobraniteljice na 500 osoba starijih od 65 godina, te koje je prezentirao na Okruglom stolu održanom 4. lip­nja 2019. u Zagrebu. U radu Okruglog stola sudjelovali su i predstavnici Sin­dikata umirovljenika     Hrvatske, a prav­ni savjetnik Davor Šmuljić je uzeo riječ i u raspravi, informirajući o aktivnosti­ma i inicijativama koje je SUH do sada poduzimao.

     Ako uzmemo u obzir podatak da od 800 tisuća hrvatskih građana u starijoj dobnoj skupini 92 posto ima­ju u vlasništvu stan u kojem stanuju, kao i to da je u Hrvatskoj 28,6 posto starijih od 65 u riziku od siromaštva, dok ih je u zemljama EU u tom rizi­ku skoro upola manje, očito je kako je potrebno podići razinu svijesti o ovom pitanju, ocijenila je pučka pra- vobraniteljica Lora Vidović.

     Procjena ravnateljice Centra za socijalnu skrb Zagreb Tatjane Brozić Perić je da su predatori uglavnom iz kruga obitelji, a tek onda na red do­laze prijatelji, susjedi i znanci. Ugovor mora biti puno precizniji od „ja tebi ručak, ti meni peterosobni stan", a masovno ima i takvih ugovora, ili se zaboravi precizirati obveze ako uzdr­žavana osoba završi u domu, naglasi­la je.

     Međutim, iz rada Pravnog savjeto­vališta SUH-a poznato je da su dobar dio otimača imovine privatni domo­vi za umirovljenike, udomitelji, te zaposlenici iz pravnog, bilježničkog, zdravstvenog i socijalnog sektora, s kojima uzdržavana osoba dođe u kontakt. Neki to čak obavljaju „profe­sionalno", sa više desetaka ugovora.

     Lani je u Hrvatskoj u uredima jav­nih bilježnika zaključeno približno 6.283 ugovora tog tipa, od kojih 1.300 ili 21 posto o dosmrtnom, a 4.928 ili 79 posto o doživotnom uzdržavanju. Od toga su bile 3.372 privatne isprave koje su bilježnici solemnizirali nakon što su ih stranke sastavljale prethod­no, s odvjetnikom ili sami, ponekad i preko „šprance" s interneta.

     Kad stranka donese na solemnizaciju ugovor sačinjen s odvjetnikom, to znači da je dobila stručni savjet, no javni bilježnik mora biti nepri­stran prema objema stranama, ista­knula je predsjednica Povjerenstva za međunarodnu suradnju Hrvatske jav- nobilježničke komore Rankica Benc. Najgora je varijanta kad stranke sa­stave ugovor po „špranci" s interneta.

    U 2.911 slučajeva ugovor je pak sastavljen kao javnobilježnički akt, što znači da čitav postupak vodi bi­lježnik: utvrđuje volju stranaka i uvje­rava se u njihovu sposobnost podu­zimanja pravnog posla, savjetuje ih o pravnim posljedicama raznih moguć­nosti prijenosa imovine te posebno o razlici između doživotnog i dosmrt- nog uzdržavanja, sastavlja ugovor i tumači njegove odredbe. Ugovorne obveze valja opisati precizno i realno.

     Pučka pravobraniteljica Lora Vido­vić od 2013. inzistira na dodatnim za­štitnim mehanizmima za primatelje dosmrtnog uzdržavanja. Zato je u Za­kon o socijalnoj skrbi, a na inicijativu Sindikata umirovljenika, ušla zabrana sklapanja ugovora o uzdržavanju s pružateljima socijalnih usluga, jer se godinama govorkalo kako oni tako stječu bogatstvo bez prave kontrole skrbi koju pružaju.

     Sindikat umirovljenika je u više navrata tražio donormiranja Zakona o obveznim odnosima za ugovore o doživotnom uzdržavanju (registar ugovora, ograničenje broja ugovo­ra...) te ukidanje instituta dosmrtnog uzdržavanja.   Voditeljica Službe za opće propise građanskog materijal­nog prava i sustava besplatne pravne pomoći Ministarstva pravosuđa Edita Brkić je naglasila kako su takve pri­jedloge odbili jer bi se ugovori sve­jedno mogli sklapati kao neimenova­ni, a u tom slučaju ne bi bilo obveze njihovog sastavljanja pred sudom ili javnim bilježnikom, što bi pogoršalo mogućnosti zlouporabe - objasnila je. SUH je svejedno uvjerenja kako trag novca vodi do autora zakonskih propisa i uvođenja dosmrtnog uzdr­žavanja 2006. godine, pa je u ovom slučaju jasno da postoji i velik interes pravne struke da se ostavi prostor za lešinarenje nad imovinom neupuće­nih staraca.