UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

IZBORI ZA EUROPSKI PARLAMENT

Umirovljenici drže kako EU neće riješiti njihove probleme

 

     Velik dan za budućnost Europske unije, kako eurobirokrati vole nazi­vati izbore za Europski parlament, ove će godine biti 26. svibnja. I dok svi očekuju nekakve promjene u sustavu EU, kao jamstvo uspješnijeg napretka, ma- lotko se osvrće prema umirovljenicima, ljudima koji su godinama radili u tom su­stavu. Procjenjuje se da će do 2060. go­dine oko 30 posto europ­ske populacije biti osobe starije od 65 godina, stoga je pomalo zabrinjavajuće što se, barem u Hrvatskoj, ne provode kampanje za osvješćivanje umirovlje­nika o ostvarivanju svojih prava unutar europskog sustava.

      Pošto su umirovljenič­ka pitanja unutar Europ­ske unije regulirana propi­sima svake države članice, FERPA (Europska federaci­ja za umirovljenike i stari­je osobe) već godinama upozorava na nekoliko važnih stavki koje bi u mnogočemu olakšale život umirovljeni­ka. Tako je na Izvršnom odboru FERPA-e održanom 20. i 21. ožujka u Bruxellesu, bilo govora i o narednim izborima, s naglaskom na zahtjeve europskih umi­rovljenika. Kako je SUH članica FERPA-e, u raspravi je sudjelovala i predsjednica Jasna A. Petrović.

     Tri su glavna zahtjeva: pravo na po­štenu i dostojnu mirovinu za muškarce i žene koja se isplaćuje iz sustava me- đugeneracijske solidarnosti, pravo na učinkovitu zdravstvenu zaštitu kroz kvalitetnu dugotrajnu skrb koju pružaju javne ustanove i pravo na aktivno sta­renje umirovljenika i starijih osoba kao glavnih protagonista u suzbijanju diskri­minacije po osnovi dobi.

Bez djela nema interesa

     Vrijedi istaknuti i druge, ranije po­stavljene zahtjeve FERPA-e koji su pred­stavljeni u skladu sa zahtjevima pojedi­nih sindikata umirovljenika iz zemalja članica EU. Oni se tiču povećanja zajam­čenih minimalnih mirovina, uvođenja nacionalnih regulativa kojima će se pro­voditi i financirati njega u kući od strane članova obitelji, uvođenja vijeća za sta­rije osobe na svim lokalnim razinama, podrške inicijativama za ugradnju di­zala u višestambene zgrade te podrške zajedničkim aktivnostima vrtića, škola i domova umirovljenika, kako bi se jačala međugeneracijska solidarnost.

     Hrvatska od svega navedenoga nema niti jednu mjeru, stoga ne čudi očekivano nizak interes za glasanje na izborima za Europski parlament. Za­nimljivo je da broj „nezainteresiranih" umirovljenika raste iz godine u godinu, pa se tako i u svibnju očekuje slab priljev starijih na biračka mjesta. Razlog tomu je što domaći umirovljenici ne prepo­znaju EU kao područje svog interesa i ne smatraju da bi EU mogla riješiti pro­bleme siromaštva, nepravde, korupcije, kriminala i migracija. Stoga se često hva­taju za populistička obećanja i glasuju za populističke stranke.

     Što se tiče stanja u zemlji, velik broj kandidacijskih lista nema predstavnike umirovljenika, niti u svojim programima ne spominje umirovljenike i starije oso­be, pa se stoga može smatrati da na nji­hove glasove niti ne računaju. Božo Pe­trov iz Mosta je tek natuknuo kako će se boriti da„umirovljenici ne trebaju kopati po kontejnerima", ali nije objasnio na koji način će to učiniti, pogotovo na eu­ropskoj razini. Amsterdamska koalicija smatra da je za umirovljenike učinila do­voljno time što je postavila Silvana Hre- lju iz Hrvatske stranke umirovljenika na svoju listu, a SDP-ovci se tješe podrškom koju im je dala Stranka umirovljenika Lazara Grujića i to „zato jer jamče veće mirovine i vraćanje dostojanstva umi­rovljenicima". Kako? To nitko ne govori.

Populizam ne prolazi

     Ovdje gotovo da i nema populizma - umirovljenici su i ovoga puta zabo­ravljeni. Ovoga puta se ne očekuju organizirani autobusi do biračkih mjesta, iako bi možda vladajućima bilo pametno ugledati se na Poljsku, čija je vlada, koju predvodi Stranka prava i pravde, izglasala odredbu kojom će se svakom umirovljeniku isplatiti po 200 eura (oko 1.500 kuna) samo zato da izađe na izbore. Oporba se, naravno, pobunila, jer smatra da je to zloupotreba novca poreznih obveznika u svrhu predizbor-ne promidžbe. A pobunili su se i naši umirovljenici na Facebook stranici „Pokret protiv siromaštva starijih osoba" kada smo im postavili pitanje bi li glasali za HDZ da im ovi ponude 200 eura.

     „Ne bih ni da sam kruha gladna. Ne prodajte se ljudi kao šta su oni prodani. Obraz i dostojanstvo nemaju cijenu", naglašava Gordana Glušević, dok Marina Jagnjić kaže kako „nema tih para koji bi me kupili da glasam za lopine koje su nas opljačkale". „Ne prodajem svoj glas", poručila je Nataša Bočkaj, a Mladenka Štimac jasno kaže: „Šta me spašava 200 eura? Ništa. Vratite vi meni i svima nama pokradene mirovine. Ipak ću ja s time živit, ali moj glas neću prodat'.

     Umirovljenici su, dakle, nepotkupljivi i ova populistička mjera im ne bi značila mnogo u životu. Čak štoviše, iako je HDZ po broju svojih parlamen-taraca najbrojniji u EP, da se pitalo umirovljenike i starije osobe, tako ne bi bilo niti u Zagrebu, a kamoli u Bruxellesu. Naime, polovinom 2018. godine provedeno je istraživanje u kojem su uzeti u obzir samo glasovi starijih osoba, prema kojemu bi SDP u Hrvatskom saboru bio najjača stranka sa 72 mandata. Slijedio bi ga HDZ sa 63 zastupnika, IDS s četiri, Most s dva te HDSSB i Bandićeva Stranka rada i solidarnosti s po jednim zastupnikom.

 

Milan Dalmacija