UVODNA RIJEČ
Tko nam je „smjestio" Covid dodatak?!
Piše: Jasna A. Petrović
Kad Vučić već po drugi put od početka pandemije daje Covid dodatak građanima i umirovljenicima Srbije, onda hrvatska oporba govori kako je on mudar populist koji je i socijalno osjetljiv. Međutim, kad hrvatska Vlada, nakon godinu dana pritisaka umirovljeničkih udruga za isplatom takvog dodatka i hrvatskim umirovljenicima, nakon svakotjednih pregovora s umirovljenicima, konačno usvoji odluku o isplati, gle oporbe kako skače na pravedničke stražnje noge i udara po takvoj mjeri koja će makar jednokratno olakšati težak životni standard najranjivije starije populacije!
Prvi skače na noge junačke znameniti Krešimir Beljak, čelnik Hrvatske seljačke stranke, te glasno ustvrdi kako će taj dodatak dobiti ljudi s velikim njemačkim mirovinama, jer kaže da će najviši dodatak dobiti ljudi koji imaju male hrvatske, a velike inozemne mirovine, što nije točno.
S druge strane, šef Bloka Umirovljenici Zajedno Milivoj Špika putem priopćenja straši umirovljenike kako će primanjem dodatka više izgubiti nego dobiti što također nije točno.„Pitanje je koliko će umirovljenika zbog nekoliko kuna ili nekoliko stotina kuna kojima prelaze cenzus izgubiti pravo na policu dopunskog zdravstvenog ili izgubiti neka druga prava i hoće li Covid dodatak biti zaštićen od ovrha?" Sve to pita Špika koji nije primijetio kako su sve takve nevolje izpregovarane i utanačene.
Možda ćete reći da nisu namjerno preokrenuli istinu, no i onaj tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.
Treći se obznanio saborski zastupnik Hrvatske stranke umirovljenika koja je dijelom sudjelovala u zahtijevanju isplate Covid dodatka, tvrdeći kako je taj iznos puno manji od onog koji je on tražio, no dopušta da će umirovljenicima koji žive od niskih mirovina barem malo pomoći?! Halo,„barem malo"? Šesto milijuna kuna i 850 tisuća umirovljenika su male brojke?
A onda Hrelja kaže kako je to sitnica jer je taj „novac ionako osiguran u proračunu, i to milijardu i 200 milijuna kuna, pa se Vlada nije pretrgnula". Drugi pak političar kaže da je to sve novac iz Europske unije, iako je to zapravo umirovljenički novac iz budžeta, namaknut većim dijelom preniskom stopom zadnjeg usklađivanja od samo pola posto. I tako se, nakon koronavirusa i cjepiva, nižu teorije zavjere i u vezi Covid dodatka.
Glupost je udaljena samo par klikova kompjutorskim mišem. Sve više ljudi vjeruje u stvari koje su se do jučer smatrale neviđenim glupostima. Nije to samo bizarno, već je i izuzetno opasno za demokraciju. A naposljetku, takve gluposti nanose i bol, nesigurnost, strah, pokreću ljude u paniku, trk, ili ih zamrznu na mjestu. Negativni pogled na život nije samo gubljenje vremena, već i ozbiljan propust biti odgovornom osobom. Dečki, saberite se i radujte se s onima kojima je Covid dodatak olakšao barem jedan dan.
Web stranice naših podružnica
KRIMINAL U STARIJOJ POPULACIJI
Stariji su česce žrtve nego kriminalci
Piše: Milan Dalmacija
Iako je teško povezati stariju osobu s kriminalom, a naročito nekim težim oblicima poput ubojstava ili otmica, ova pošast društva ne zaobilazi niti ljude treće životne dobi. I dok u Japanu starije osobe, uglavnom zbog sitne krađe, završe u zatvoru i tako si privremeno riješe egzistencijalna pitanja, u SAD-u mnoštvo njih „maše" oružjem u obrani doma. No, uvidom u statistike Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, ne bismo mogli zaključiti da su naši „penzići" ogrezli u kriminalu, ali su u tom pogledu raznovrsni.
Tako je od 17.399 počinitelja kaznenih djela u Hrvatskoj prošle godine, njih 1.880 starije od 59 godina, što čini 10,8 posto od ukupnog broja. Kad se to usporedi s njihovim udjelom u ukupnom stanovništvu, a koji čini gotovo trećinu, ispada da ima tri puta manje sijedih kriminalaca no stanovnika starijih od 60 godina.
Kad bismo od toga oduzeli 289 „krivaca" u prometu, dobili bismo samo 9,14 posto starijih osoba koje su prekršile zakon. Računajući od 2012. godine, osobe s 59 ili više godina života nisu pokazale tendenciju češćeg kršenja zakona. Zabilježenih slučajeva u kojima su kriminalci starije osobe svake godine ima između 1.600 i 1.900. No, gledajući udio starijih kriminalaca, on svake godine raste, pa je s 5,27 posto 2012. godine skočio na 9,14 posto u 2018. Razlog tomu je smanjenje ukupnog broja počinitelja kaznenih djela, koji je u ovih šest godina pao za 10.380, povećanje udjela starijih od 60 godina te galopirajuće siromaštvo.
Od prijetnje do ubojstva
Prema policijskim statistikama starije osobe najčešće prijete. U dobrom dijelu slučajeva ostvare svoju prijetnju ozljeđivanjem žrtve ili oštećenjem tuđe imovine. Tako je prošle godine zabilježeno 485 slučajeva prijetnje, što je 16,9 posto svih zabilježenih prijetnji. Mnogo je manji broj zabilježenih tučnjava ili razbijene imovine, no postoci ostaju otprilike jednaki. No, vrlo su visoki postoci starijih osoba koje su od 2012. do prošle godine počinile ubojstvo. Iako to varira između 15 i 30 posto, alarmantan je podatak kako su stariji među najzastupljenijim skupinama ubojica. Još je nevjerojatnija visoka zastupljenost starijih počinitelja ratnih zločina, što možemo pripisati i sporom pravosudnom i policijskom aparatu, koji niti 25 godina nakon rata nije procesuirao sve slučajeve ili uhitio sve osumnjičene.
Među starijom populacijom vrlo je visok postotak pedofila (oko četvrtine svih osumnjičenih te broj optuženih za povrede prava djece. Osim toga, u protekle tri godine, nasilje u obitelji među starijom populacijom je u blagom porastu. Dok su se do 2016. u tom segmentu bilježile jednoznamenkaste brojke, sada su one redovito veće, a glavni je razlog što je takvog nasilja bilo, a nije osviješteno, niti se prijavljivalo.
Zbog teškog materijalnog stanja starije se osobe najčešće odlučuju na krađu. Iako su postoci zastupljenosti u ukupnom broju krađa mali, indikativno je reći kako svake dvije godine broj starijih lopova poraste za jedan posto. Odraz je to rastućeg siromaštva u Hrvatskoj, protiv kojeg se neki brane i na nelegalan način.
Lake mete
Zanimljivo je kako se struktura počinjenih kriminalnih radnji ponovila i među žrtvama. Tako su, prema policijskim statistikama, osobe starije od 60 godina i do 10 puta češće žrtve krađa i teških krađa, negoli što ima počinitelja u istoj dobi. U ovoj se kategoriji žrtve svake godine broje u tisućama, a to je najčešće jedna šestina svih žrtava pljački.
Žrtava prijetnji je dvostruko više nego počinitelja u starijoj dobi, no alarmantno je i to što su starije osobe i do pet puta češće žrtve obiteljskog nasilja u odnosu na broj starijih nasilnika. Povlačeći paralelu s počiniteljima ratnih zločina, vidljivo je da su starije osobe najčešće žrtve takvih nedjela te zauzimaju prilično visok postotak u ukupnom broju žrtava. Broj ubojica i ubijenih iznad 60 godina je podjednak. Promatrajući samo 2018. godinu, 17,86 posto od ukupnog broja meta kriminalaca bile su osobe starije od 60 godina.
Siromaštvo - izlika ili okidač?
Iako je broj starijih prijestupnika u zadnjih sedam godina podjednak, broj žrtava je višestruko veći te ima tendenciju daljnjeg povećavanja. Starije osobe su najranjivija skupina u društvu, a kriminalci to znaju iskoristiti. Iako je MUP dosada proveo mnoge kampanje kako bi zaštitio starije osobe, njihov položaj u društvu dodatni je motiv kriminalcima da baš njih iskoriste.
No, što stoji iza poriva starijih osoba da počine neko kazneno djelo? Siromaštvo je već spomenut i vrlo očit razlog. Uz to bi se moglo vezati i obiteljsko nasilje, makar je tu mnogo i drugih psiholoških faktora. Ekstremni slučajevi posežu za hladnim ili vatrenim oružjem, potaknuti ne samo svojim unutarnjim problemima, već najčešće i alkoholom. Rješavanje egzistencijalnih problema ne može se opravdati lošim postupanjem prema djeci ili prijevarama (najčešće krivotvorenje isprava). Zapravo, nema opravdanja niti za jedan zločin, no kada se i penzići uhvate kriminala, to bi trebao biti alarm društvu.