UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

NOVI NAČIN USKLAĐIVANJA MIROVINA

Ali tek od srpnja...

     Prvo ovogodišnje usklađivanje mirovina, još uvijek prema starom Zakonu o mirovinskom osiguranju, trebalo bi donijeti povećanje od 1,15 posto. To je u prosjeku 26 kuna, ali kada gledamo po kategorijama umi­rovljenika, najmanje će dobiti oni koji imaju najmanje. I obrnuto. Tako će građani s mirovinom od 1.500 kuna imati 17 kuna više na računu, dok će saborskim zastupnicima mirovina rasti čak 112 kuna!

     No, od 1. srpnja 2019. kreće nešto povoljniji način usklađivanja mirovina, jer će se stopa usklađivanja aktu­alne vrijednosti mirovine (AVM) utvrđivati kao zbroj stope promjene indeksa potrošačkih cijena i indeksa rasta bruto plaća u prethodnom polugodištu, u odnosu na ono koje tome prethodi i to isključivo u omjeru 70:30, dok se sada usklađuje, za slučaj ako je udio stope promjena bio manji ili jednak 50 posto, u omjeru 50:50 (takozvana švicarska formula). Drugim riječima, mirovinskom reformom se za nijansu poboljšava usklađivanje, jer se veća važnost daje indeksu promjene prosječne bruto plaće.

     U svakom slučaju, riječ je o nedovoljnom pomaku, jer su umirovljeničke udruge s razlogom tražile uvođenje usklađi­vanja prema povoljnijem indeksu u stopostotnom iznosu. Sadašnja relativna vrijednost mirovine, odnosno udjel pro­sječne mirovine u prosječnoj neto plaći, iznosi samo 38,4 posto, što je najmanje od svih zemalja u okruženju.