UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

NOVI NAČIN USKLAĐIVANJA MIROVINA

Ali tek od srpnja...

     Prvo ovogodišnje usklađivanje mirovina, još uvijek prema starom Zakonu o mirovinskom osiguranju, trebalo bi donijeti povećanje od 1,15 posto. To je u prosjeku 26 kuna, ali kada gledamo po kategorijama umi­rovljenika, najmanje će dobiti oni koji imaju najmanje. I obrnuto. Tako će građani s mirovinom od 1.500 kuna imati 17 kuna više na računu, dok će saborskim zastupnicima mirovina rasti čak 112 kuna!

     No, od 1. srpnja 2019. kreće nešto povoljniji način usklađivanja mirovina, jer će se stopa usklađivanja aktu­alne vrijednosti mirovine (AVM) utvrđivati kao zbroj stope promjene indeksa potrošačkih cijena i indeksa rasta bruto plaća u prethodnom polugodištu, u odnosu na ono koje tome prethodi i to isključivo u omjeru 70:30, dok se sada usklađuje, za slučaj ako je udio stope promjena bio manji ili jednak 50 posto, u omjeru 50:50 (takozvana švicarska formula). Drugim riječima, mirovinskom reformom se za nijansu poboljšava usklađivanje, jer se veća važnost daje indeksu promjene prosječne bruto plaće.

     U svakom slučaju, riječ je o nedovoljnom pomaku, jer su umirovljeničke udruge s razlogom tražile uvođenje usklađi­vanja prema povoljnijem indeksu u stopostotnom iznosu. Sadašnja relativna vrijednost mirovine, odnosno udjel pro­sječne mirovine u prosječnoj neto plaći, iznosi samo 38,4 posto, što je najmanje od svih zemalja u okruženju.