UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

„UVOZ" UMIROVLJENIKA

Hrvatska - nova meka za strane penziće?

 

     Već smo navikli na ljetne scene iz naših popularnih turističkih odredišta u kojima, među kon­tingentima turista iz inozemstva, u velikom broju dolaze i njihovi umi­rovljenici. U kontinentalnoj Hrvat­skoj su to najčešće ljudi s Dalekog Istoka, dok su na Jadranu to uglav­nom Nijemci i Skandinavci. No, je li izvjesno da će u skorije vrijeme oni moći provesti ostatak života u Lije­poj Našoj?

     Nedavno su pojedini mediji pisali o umirovljeničkom naselju Lipa Se­nior Residence u Andraševcu pored Oroslavja. Na stranicama investito­ra piše kako će se naselje sastojati od 64 apartmana koji se sastoje od dnevnog boravka, kuhinje, kupaoni­ce s WC-om, spavaće sobe, vrta i par­kirnog mjesta. Ističe se kako će na­selje imati suradnju s medicinskom službom, objekt društvene namjene, kongresnu dvoranu, bazen i kapeli­cu. Posebno je naglašena blizina tri­ju toplica, koje su u krugu od 15 ki­lometara te Zagreba i Slovenije, koji su na 25, odnosno 45 kilometara od ovog budućeg umirovljeničkog raja. Cijena apartmana je 59.000 eura na­kon gradnje (što se očekuje za dvi­je godine) ili 49.000 eura ako se na kupnju netko odluči sada.

Doživotni najam

     „Postoje dvije varijante stanova­nja. Jedna je da se pri kupnji utvrdi normalno raspolaganje, što znači da se apartman kasnije može prodati ili naslijediti. Druga je varijanta nova u Hrvatskoj. Radi se o doživotnom naj­mu, kod kojeg se nakon smrti stana­ra, apartman vraća ponovno na trži­šte", istaknuo je predstavnik investi­tora Tomica Grabušić i dodao kako je interes za život u ovom naselju velik.

     No, to nije prvi objekt koji iskače iz okvira klasičnog doma umirovlje­nika. U Crikvenici je 2015. otvoren Salvia Senior Residence. To je prvi dom četvrte generacije koji omo­gućuje bolju integraciju korisnika i sudjelovanje u aktivnostima uz indi­vidualni pristup u skrbi. Ondje se uz klasični smještaj nude i apartmani od 30 do 70 četvornih metara po ci­jenama od 300 do 690 kuna po danu u koje su uključene sve usluge, za­bavni i rekreacijski sadržaji, odnosno za najmanje 9.000 kuna mjesečno. No moguće je jeftinije proći ako se uzme soba.

     Znakovito je što je opis oba „doma" ponuđen i na njemačkom jeziku, no Grabušić je objasnio kako njegova tvrtka ima ured u Munche- nu i kako i ondje vlada interes za Li­pom.

Poznato je da njemački umi­rovljenici još otprije zbog visokih troškova smještaja i nedostatne medicinske skrbi odlaze u susjed­ne zemlje, najčešće Poljsku, Češku, Slovačku i Mađarsku te ondje žive. Tako je 2011. zabilježeno da 7.000 njemačkih penzića živi u Mađarskoj, u Češkoj, 600 u Slovačkoj, a neki su potegnuli i do Azije. Osim toga, njemačke mirovine trenutno prima 1,74 milijuna ljudi koji ne žive u Njemačkoj. Uglavnom su to ga­starbajteri, no čak 13 posto njih (oko ljudi) su oni koji su odlučili starost provesti izvan Njemačke. Čak petina njemačkih umirovljenika raz­mišlja o životu u inozemstvu, a kao razlog uglavnom navode prijatelj­sko okruženje i kvalitetnu skrb. Su­deći po onome što nude Lipa Senior Residence i Salvia Senior Residence, upravo je to ono što njemački umi­rovljenici traže.

Nova praksa

     Iz cijena, ali i raznih mogućno­sti stanovanja, vidljivo je da su ova dva naselja primjer nove i nepozna­te prakse u Hrvatskoj, koja je već dobrano zaživjela u inozemstvu. S obzirom na to da je u nas gotovo 80 posto nekretnina u privatnom vlasništvu, pitanje je kako će se kori­snici ovih smještaja i njihovih usluga priviknuti na doživotni najam ili pla­ćanje cijene po danu. Ako uzmemo u obzir da je prosječna hrvatska mi­rovina tek 2.407 kuna, a da više od

ljudi prima mirovinu nižu od 1.000 kuna, lako je zaključiti kako si život u naselju Lipa te crikveničkim apartmanima mogu priuštiti naši najbogatiji umirovljenici. Iako su tvrdnje investitora u Lipa Senior Residence da će osobi s mirovinom dvostruko većom od prosječne to biti dovoljno za troškove života, kao i za džeparac, pitanje je koliko će se naših umirovljenika moći odlučiti na ovakav smještaj.

     Nije onda čudno što se u po­sljednjoj zdravstvenoj reformi toliko spominjao „medicinski turizam" kao novi oblik usluga koji bi trebao za­živjeti u Hrvatskoj. Uz našu turistič­ku razvijenost, potencijala svakako imamo, a i gradnja naselja koja se pretvaraju u aktivne umirovljeničke zajednice tomu pripomaže. Time će se malim dijelom opravdati i slogan Hrvatske turističke zajednice - „Hr­vatska puna života", barem što se tiče zdravstvenog turizma i umirovljenič­kih zajednica. S obzirom da je u do­movima umirovljenika u Hrvatskoj smješteno nešto više od dva posto starijih od 65 godina, a liste čekanja su preduge, postoji mogućnost da privatni umirovljenički „resorti" spa­se sliku institucionalnog smještaja u zemlji koja demografski ionako ubr­zano stari. Barem za bogate penziće.

Milan Dalmacija