UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

NIŠTA NOVO ZA UDOVICE

Obiteljski umirovljenici bez prava na rad

 

     Imaju li obiteljski umirovljenici, a to su u 94 posto slučajeva žene, pravo na rad? Nekako se svakom upitanome na prvi po­gled činilo kako je to normalno, posebno gledano iz socijalnog rakursa, jer je prosječna obiteljska mirovina prošle godine izno­sila samo 1.988 kuna, u prosjeku čak 15 posto niže od hrvatske linije siromaštva. Isto tako, riječ je dijelom o mlađim osobama, koje bi itekako mogle i žele raditi.

     Među desetak upita, javila nam je e-mailom i Anđelka V. iz Zagreba koja sada ima 56 godina i teško preživljava s maloljet­nom kćerkom od obiteljske mirovine stečene na temelju invalidske mirovine svoga supruga. A k tome ima i svojih 15 godina radnog staža.

     „Sada imam priliku zaposliti se, a u Zavodu za zapošljavanje kažu da ću izgubiti 10 posto od sadašnje mirovine.    No, još više me brine što poslodavci uglavnom nude ugovore za radni odnos na određeno, na po mjesec ili dva. Strah me hoću li trajno izgu­biti pravo na obiteljsku mirovinu ako mi ne produže ugovor ili mi daju otkaz. Mogu li vratiti pravo na mirovinu?", pita Anđelka.

     Za Anđelkin i slične upite smo se obratili Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i dobili odgovor od Marice Imprić Jurić kako je točno da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN: 115/18) proširen krug korisnika koju mogu raditi i koristiti mirovinu.

     Zakon, međutim, ne predviđa mogućnost da korisnici obitelj­ske mirovine koji se zaposle, rade i istovremeno primaju obitelj­sku mirovinu. Svrha mirovine je osiguranje sredstava za život nje­zinom korisniku kada se on povuče iz radne aktivnosti (starosna ili invalidska mirovina), odnosno uzdržavanje zbog smrti hranitelja (obiteljska mirovina). Kako je svrha priznanja prava na obiteljsku mirovinu uzdržavanje onih članova obitelji, koji prema intenciji zakonodavca imaju za tim potrebu, proizlazi da bi ta potreba za uzdržavanje prestala biti činjenicom zasnivanja radnog odnosa.

     U slučaju da se obiteljski umirovljenik zaposli na određeno, ima li pravo nakon isteka ugovora ponovno zatražiti i dobiti puni iznos mirovine, ako ugovor nije produžen? Budući da pra­vo na obiteljsku mirovinu, nije u svim slučajevima trajno pravo, ne može se odgovoriti jednoznačno. Recimo, članu obitelji kod kojega zbog nastale promjene više ne postoje uvjeti o kojima ovisi stjecanje i korištenje prava na obiteljsku mi­rovinu to pravo prestaje s danom te promjene (neovisno o radnom odnosu), ili se, primjerice, može pravo na obi­teljsku mirovinu u međuvremenu priznati drugom članu obitelji, što utječe na visinu svote obiteljske mirovine. Na primjer, takva promjena udara i korisnice obiteljske mi­rovine.

     No, u pravilu, korisniku obiteljske mirovine nakon pre­stanka radnog odnosa, uspostavlja se isplata ranije pri­znate obiteljske mirovine. Mnogi pitaju može li se takva mirovina ponovno obračunati na način da se pridoda u međuvremenu odrađeni radni staž udovice. Potrebno je jasno odgovoriti kako je mirovina, prema ZOMO-u, nov­čano davanje određeno na temelju mirovinskog staža plaća, ostvareno kao pravo iz mirovinskog osiguranja, koje se periodično isplaćuje njegovom korisniku u povo­du nastanka nekog od rizika mirovinskog osiguranja (sta­rosti, invalidnosti ili smrti).

     Dakle, obiteljska mirovina je određena na temelju mi­rovinskog staža i plaća umrlog korisnika ili osiguranika te rad korisnika obiteljske mirovine ne utječe ni na koji na­čin na određivanje obiteljske mirovine. Drugim riječima, za udovice se ništa nije promijenilo, nisu stekle pravo na rad do pola radnog vremena i ne mogu„kombinirati" obi­teljsku mirovinu i onu stečenu temeljem vlastitog rada. Pravedno?