UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 OSNOVNO NACIONALNO VIJEĆE ZA UMIROVLJENIKE

Milanović: Nećemo smanjivati mirovine

"Mirovine ne možemo dirati, ne zato što smo plemeniti i dobrodušni, nego zato što su one toliko male da će ljudi, ako ih dirnemo, biti potpuno ugroženi", izjavio je danas predsjednik Vlade Zoran Milanović prilikom potpisivanja Sporazuma o osnivanju Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe s čelnicima Matice umirovljenika, Sindikata umirovljenika i Koordinacije umirovljeničkih udruga, Vladimirom Nožarićem, Jasnom Petrović i Mariom Tocauerom. 

Sporazum je oblik društvenog dijaloga koji je nužan jer su, kako je kazao, vremena teška i zahtjevna, a mirovine male.

"U ovom trenutku ih ne možemo povisivati jer za to nema uvjeta, kao niti za plaće, jedino što možemo jamčiti da ovako male ostanu, takve kao što jesu", obećao je premijer umirovljenicima. Ponovio je i kako u Hrvatskoj premali broj ljudi radi, dok je broj umirovljenika velik.

"Premali broj ljudi stvara društveni dohodak i to treba promijeniti", naglasio je dodavši kako Vlada i privreda moraju osigurati da se u Hrvatskoj više radi i da radi više od milijun i pol ljudi.

Vladimir Nožarić je u ime umirovljeničkih udruga rekao da se potpisanim Sporazumom osigurava mogućnost da i udruge umirovljenika sudjeluju u pripremama zakona i propisa koji se na njih odnose. Jasna Petrović je u ime SUH-a nadodala kako je točno da nema prostora za smanjivanje mirovina, jer su Hrvati i Hrvatice stariji od 65 godina na drugom mjestu po siromaštvu od 28 zemalja Europske unije. Mario Tocauer je pozdravio otvaranje dijaloga.