UVODNA RIJEČ

Nada je san budnih

Piše: Igor Knežević

     Nada u bolje sutra nešto je što većinu ljudi ne napu­šta tijekom cijelog života. Bez obzira na godine, u ljudskoj je naravi vjerovati kako će postati slavni ili bogati ili uspješni u poslu, imati dostojna primanja, dobiti na lotu, moći priuštiti sebi i djeci ljetovanje i slično. Dakako, kako čovjek stari, mijenjaju mu se želje i nade u nešto, ali u pravilu i onaj najsiromašniji čovjek uvijek ima nadu da će mu biti bolje. Nada je zapravo jedina ispravna, jer čo­vjeka stalno održava pozitivnim, jer bi u suprotnom život u negativnosti i nezadovoljstvu bio poguban za zdravlje i život čovjeka. Nada i pozitivno razmišljanje uspješan su evolucijski alat, iako naravno često nemaju nikakve veze s realnošću.

     Manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo, kazao je jednom prilikom veliki francu­ski mislilac Jean Jacques Rousseau. No, ne gledaju ljudi ružičasto samo u budućnost, već često i u prošlost, kada neke negativne događaje minimaliziraju ili ih pokušavaju zaboraviti, a prisjećaju se samo lijepih trenutaka i stvari. Realnost života je da uvijek može biti gore nego što je bilo, ali i bolje. No, da bi bilo bolje, ljudi se uglavnom moraju dobro potruditi i zaslužiti svoju sreću. A za to su potrebne promjene. I zato su se stari probudili. Barem većina njih.

     U slučaju hrvatskih umirovljenika, od kojih njih većina živi ispod linije siromaštva, promjene nikako da se dogode. Ali zato uvijek postoji nada. Tako su malu nadu umirovlje­nicima donijeli nedavno održani lokalni izbori, u kojima su se pojavile neke nove, mlade snage, koje su u nekoliko hrvatskih gradova i općina obećale da će riješiti probleme korupcije, pogodovanja, lošeg standarda starijih osoba, nedostatka kapaciteta u domovima za starije.

     Ali, zato je tu nada. Ne treba biti preoptimističan i očekivati čuda i da će sve što su novoizabrani političari obećali biti napravljeno. Niti da će se to moći ostvariti u nekom brzom roku, ako se uopće ostvari. Kada bi nove mlade političke snage ispunile i trećinu svojih obećanja, to bi svakako bio pomak ka uređenijoj državi i posljedično bi bilo više novca na raspolaganju za najpotrebitije. Većina umirovljenika glasala je za ove promjene na izborima, što je svakako pohvalno, ali i rizično. Jer ako se biraju jedni te isti koji održavaju trenutnu situaciju, kako im onda može biti bolje. No, ne zaboravimo, može im biti i gore nakon ovih izbora. No, upravo zbog nade, umirovljenicima je već sada bolje i tako će biti bar neko vrijeme, pa se rizik zasad isplatio, a možda i potraje, tko zna. Nadajmo se!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 OSNOVNO NACIONALNO VIJEĆE ZA UMIROVLJENIKE

Milanović: Nećemo smanjivati mirovine

"Mirovine ne možemo dirati, ne zato što smo plemeniti i dobrodušni, nego zato što su one toliko male da će ljudi, ako ih dirnemo, biti potpuno ugroženi", izjavio je danas predsjednik Vlade Zoran Milanović prilikom potpisivanja Sporazuma o osnivanju Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe s čelnicima Matice umirovljenika, Sindikata umirovljenika i Koordinacije umirovljeničkih udruga, Vladimirom Nožarićem, Jasnom Petrović i Mariom Tocauerom. 

Sporazum je oblik društvenog dijaloga koji je nužan jer su, kako je kazao, vremena teška i zahtjevna, a mirovine male.

"U ovom trenutku ih ne možemo povisivati jer za to nema uvjeta, kao niti za plaće, jedino što možemo jamčiti da ovako male ostanu, takve kao što jesu", obećao je premijer umirovljenicima. Ponovio je i kako u Hrvatskoj premali broj ljudi radi, dok je broj umirovljenika velik.

"Premali broj ljudi stvara društveni dohodak i to treba promijeniti", naglasio je dodavši kako Vlada i privreda moraju osigurati da se u Hrvatskoj više radi i da radi više od milijun i pol ljudi.

Vladimir Nožarić je u ime umirovljeničkih udruga rekao da se potpisanim Sporazumom osigurava mogućnost da i udruge umirovljenika sudjeluju u pripremama zakona i propisa koji se na njih odnose. Jasna Petrović je u ime SUH-a nadodala kako je točno da nema prostora za smanjivanje mirovina, jer su Hrvati i Hrvatice stariji od 65 godina na drugom mjestu po siromaštvu od 28 zemalja Europske unije. Mario Tocauer je pozdravio otvaranje dijaloga.